Nekada je bilo uobičajeno da se po božićnu jelku ode u najbližu šumu. Danas bi takav potez u mnogim krajevima značio prekršaj i novčanu kaznu, pa se jelka kupuje na pijaci ili u prodavnici.
Veliki broj porodica svake godine kupuje prirodnu božićnu jelku neposredno pred praznike. Za mnoge je to dio uobičajene praznične pripreme, posebno u evropskim gradovima, a brojne jelke koje se danas prodaju do prodajnih mjesta stigle iz inostranstva, najčešće kamionima iz Danske.
"Poslije Nemačke, Danska je najveći proizvođač božićnih jelki u Evropi. Međutim, pošto imamo relativno malo stanovnika i skromne domaće potrebe, mi smo zapravo najveći izvoznik jelki na svetu, čak i ispred Sjedinjenih Američkih Država", objašnjava Klaus Džeram Kristensen iz Danskog udruženja proizvođača božićnih jelki.
Svake godine oko devet miliona jelki iz Danske odlazi na strana tržišta. Polovina tog broja završava u Nemačkoj, koja je ujedno i najvažniji kupac za danske proizvođače.
Razlozi su jednostavni: kratke transportne rute i dugogodišnja saradnja dvije zemlje, ističe Kristensen. Ipak, danske jelke ne završavaju samo u njihovom susjedstvu, već se izvoze širom Evrope i van nje.
"Šaljemo ih i u Dubai, Vijetnam i Hong Kong. Količine jesu manje, ali i to je deo izvoza. Kada je riječ o daljim destinacijama, transport se uglavnom obavlja brodovima. Ipak, jelke su stizale u Dubai i avionom. Pošto se mnogo robe iz tog regiona uvozi u Dansku, avioni se često vraćaju poluprazni, pa na povratku mogu da prevezu i naše božićne jelke" kaže Kristensen.
Uzgoj na 20.000 hektara
Božićne jelke u Danskoj se gaje na površini od oko 20.000 hektara. Samo u 2024. godini, ova industrija ostvarila je prihod od približno 160 miliona evra. Ključ uspjeha krije se u nordijskoj jeli.
Tokom osamdesetih godina prošlog vijeka ona je potisnula smrču i postala najtraženija božićna jelka u Evropi. Upravo su Danci među prvima prepoznali njen potencijal.
"Omorika, zapravo, uopšte nije autohtona vrsta u Danskoj. Nemamo mnogo domaćih vrsta drveća, pa je kod nas razvijena tradicija da šumari putuju u druge zemlje u potrazi za vrstama pogodnim za drvnu industriju. Tako su se jednom vratili iz Gruzije sa omorikom. U početku je bila namenjena građevinarstvu, ali je jedan vizionarski šumar pomislio: ovo bi mogla biti savršena božićna jelka", priča Kristensen.
Ispostavilo se da nije bio jedini tog mišljenja. Tamnozelene i mekane iglice, kao i guste i stabilne grane, brzo su učinile omoriku omiljenim izborom širom kontinenta. Njena mana je slabiji miris u poređenju sa smrčom, ali zato iglice nisu oštre i bodljikave.
Danas je to prvi izbor za oko 80 odsto njemačkih domaćinstava.
Ljepota je u oku posmatrača
Svend Kristijansen zaposlen je kod jednog od najvećih proizvođača u zemlji i lično učestvuje u prodaji jelki. Za njega je to posao koji zahtijeva mnogo strpljenja i posvećenosti, jer se svako drvo neguje godinama.
Prosečnoj božićnoj jelki potrebno je gotovo deset godina da poraste do veličine koja je prihvatljiva za tržište. Zbog toga, kako kaže, vještačka jelka za njega nikada ne bi bila opcija.
"Osjećao bih grižu savjesti. Naša je odgovornost da djeci i unucima prenesemo božićnu tradiciju, a ona podrazumijeva i pravu jelku", ističe Kristijansen.
Kompanija za koju radi izvozi božićne jelke u 17 zemalja, među kojima su Njemačka, Velika Britanija i Holandija.
"Lijep je osećaj znati da naš posao donosi radost tolikom broju ljudi širom Evrope u vreme praznika", kaže on.
Ipak, najlepši trenutak za njega je sam izbor jelke zajedno sa kupcima.
"Idealna božićna jelka ne znači isto svima. Emocije su ovde presudne. Nekada je zanimljivo posmatrati detalje na koje ljudi obraćaju pažnju. Ali kada se jelke okite i unesu u domove, svaka od njih izgleda lijepo", zaključuje Kristijansen.
Svoju jelku bira među onima koje ostanu neposredno pred Božić, kada je izbor znatno sužen. Ipak, kako kaže, do sada je uvijek uspjevao da pronađe jelku koje je savršeno za njegovu porodicu.
(EUpravo zato/Ekapija)
