Marija Antoaneta bila je poznata po želji za porcelanskim tenom, ali njena rutina ljepote uključivala je i neobične preparate, od kozmetičke vodice, preko golubova, do domaćih maski za lice.
Iza prepoznatljivog porcelanskog tena Marije Antoanete krila se rutina ljepotekoja bi danas mnoge ostavila u čudu. Francuska kraljica, poznata po raskošnim haljinama, visokim frizurama i životu na dvoru u Versaju, veliku pažnju posvećivala je izgledu. Međutim, neki preparati koji se povezuju sa njenom njegom bili su daleko od onoga što bismo danas očekivali u kupatilu, a jedan od najneobičnijih nosio je naziv koji bi mnogima odmah pokvario apetit, "Eau Cosmétique de Pigeon", odnosno kozmetička vodica od golubova.
U 18. vijeku ideal ljepote podrazumjevao je izrazito svijetlu kožu, rumene obraze i pažljivo oblikovan izgled. Žene iz visokog društva koristile su različite preparate kako bi postigle željeni ten, prikrile tragove bolesti i pokazale svoj društveni status. Marija Antoaneta nije bila izuzetak. Njena pojava bila je dio dvorske kulture u kojoj su odjeća, frizura, mirisi i šminka imali mnogo veći značaj od pukog uljepšavanja.
Umjesto klasičnog sredstva za čišćenje lica - preparat od golubova
Jedan od najbizarnijih preparata koji se povezuje sa rutinom Marije Antoanete bila je Eau Cosmétique de Pigeon. Prema istorijskim zapisima o kozmetičkim receptima iz tog perioda, ova vodica mogla je da sadrži sok od lokvanja, dinje, krastavca i limuna, ali i sastojke životinjskog porijekla, uključujući golubove.
Da, dobro ste pročitali. U pojedinim verzijama recepta koristili su se usitnjeni golubovi, uz druge sastojke poput bijelog hleba, bjelanaca i biljnih dodataka, a smjesa se pripremala posebnim postupkom kako bi se dobila tečnost za njegu kože. Ovaj preparat danas zvuči kao nešto što bismo teško povezali sa luksuznom kozmetikom, ali u vrijeme francuskog dvora kozmetički recepti često su uključivali kombinacije biljaka, životinjskih sastojaka i različitih tečnosti.
Maska za lice od konjaka, jaja i mlijeka u prahu
Ako vam je preparat od golubova zvučao neobično, ni sljedeći recept nije baš nalik današnjim maskama za lice. Uz Mariju Antoanetu povezuje se i maska napravljena od konjaka, bjelanceta, mlijeka u prahu i limunovog soka. Recept se često opisuje kao kombinacija dvije kašičice konjaka, jedne trećine šolje mlijeka u prahu, malo limunovog soka i jednog bjelanceta. Sastojci su se miješali u smjesu koja se nanosila na lice, sa idejom da koža izgleda čistije, zategnutije i svježije.
U vrijeme kada savremena dermatologija nije postojala, žene su se oslanjale na recepte koji su se prenosili kroz dvorske krugove, parfimerije i priručnike za njegu. Neki sastojci djelovali su privlačno zbog svog mirisa ili teksture, dok su se drugima pripisivala svojstva koja nisu bila potvrđena na način na koji se to danas očekuje od kozmetičkih proizvoda.
Zanimljivo je da ovaj recept nije naročito odbojan u poređenju sa preparatom od golubova. Ipak, činjenica da je nešto prirodno ili da se koristilo prije nekoliko vijekova ne znači automatski da je dobro za kožu. Limunov sok, na primjer, može da izazove iritaciju, pa ovakve istorijske recepte ne treba da uzimate u obzir kao savremene savjete za njegu.
Kupanje je pretvarala u pravi ritual
Za razliku od predstave da je higijena u prošlosti uvijek bila zanemarena, Marija Antoaneta se povezuje sa redovnim kupanjem i posebnim ritualima u kupatilu. U periodu kada svakodnevno kupanje nije bilo podjednako uobičajeno u svim društvenim slojevima, kupka je za pripadnike aristokratije mogla da bude i luksuzan način opuštanja.
Prema popularnim prikazima njene rutine, vodu je obogaćivala sastojcima poput pinjola, lanenog sjemena i slatkih badema. Kožu je potom njegovala i pilingom od pirinčanih mekinja, koje su se stavljale u male vrećice od muslina i koristile za trljanje tijela. Danas bismo takvu kupku vjerovatno povezali sa skupim spa tretmanom, ali u 18. vijeku nije bilo gotovih kupki, pilinga i losiona u modernom obliku. Preparati su se pravili od dostupnih biljaka, ulja i drugih sastojaka, a mirisi su imali važnu ulogu u svakodnevnoj njezi.
Kupanje, međutim, nije bilo samo pitanje higijene. U raskošnom okruženju Versaja, briga o izgledu bila je povezana sa statusom, dok su parfemi i mirisne vodice bili važan dio dvorskog života.
Porcelanski ten bio je ideal ljepote, ali i opasna opsesija
Marija Antoaneta ostala je upamćena po svijetlom tenu, ali takav izgled nije bio samo rezultat njege. U 18. vijeku blijeda koža smatrala se znakom visokog društvenog položaja, jer je ukazivala na to da osoba ne mora da provodi dane radeći na otvorenom. Istovremeno, puder je pomagao da se prikriju tragovi velikih boginja, bolesti koja je mnogim preživjelima ostavljala vidljive ožiljke.
Zbog toga su se koristili veoma svijetli puderi i druga sredstva za posvjetljivanje kože. Pojedini preparati tog doba sadržali su olovo, koje je bilo otrovno i moglo je da izazove ozbiljna oštećenja kože i zdravstvene probleme. Uz puder su se nosile i takozvane mouches, odnosno male ukrasne oznake od crnog materijala koje su se lijepile na lice. Mogle su da budu okrugle, u obliku srca ili drugih figura, a ponekad su služile i za prikrivanje ožiljaka. Tako je čak i sitan detalj na obrazu mogao da postane dio pažljivo osmišljenog izgleda.
Mirisi su bili neizostavan dio njene svakodnevice
Marija Antoaneta nije pažnju posvećivala samo koži i šminki. Mirisi su bili važan dio njenog imidža, a njena povezanost sa luksuznim parfemima uklapala se u dvorsku kulturu u kojoj su prijatni mirisi imali veliku ulogu. Cvijeće, mirisne vodice i parfemi koristili su se za osvježavanje prostorija, odjeće i tijela. Među mirisnim notama koje se povezuju sa njenim ukusom navode se cvijet narandže, ruža, ljubičica i jasmin. Za kraljicu je radio i parfimer Žan-Luj Fardžon, koji je izrađivao mirise po mjeri i bio važan dio njenog svijeta luksuza.
Mirisi su tada imali i praktičnu ulogu. U vremenu kada navike kupanja nisu bile iste kao danas, parfemi su se koristili za osvježavanje i prikrivanje neprijatnih mirisa. U Versaju su raskošne odaje, odjeća i lični predmeti bili dio svakodnevnog prikazivanja moći, pa je i miris mogao da doprinese utisku koji je neko ostavljao.
(Mondo)