Nastavljamo serijal tekstova u kojima se bavimo mentalnim zdravljem i psihologijom. Ovaj put tema je narcisoidni poremećaj ličnosti, a na naša pitanja odgovara Aleksandar Nikolić.
Aleksandar je apsolvent psihologije na Filozofskom fakultetu u Nišu, psihološki savjetnik pod supervizijom i edukant integrativne i psihodinamske psihoterapije, s kojim smo već razgovarali o nostalgiji, pasivnoj agresiji i snovima.
- Koji su glavni pokazatelji narcističkog poremećaja ličnosti?
U svakodnevnom govoru često koristimo riječ "narcis" kada opisujemo osobe koje su "zaljubljene" same u sebe. Najčešće narcisom zovemo nekoga ko ulaže u svoj izgled, ko se pretjerano slika i hvali. Ako se prisjetite mita o Narcisu, koji je umro ogledajući se u vodi, shvatićete na koje ljude se misli.
Međutim, narcisoidnost u psihološkom rečniku najčešće znači preokupacija samim sobom.
Tako, na primjer, možemo razlikovati tipične i ranjive narcise. Ranjivi narcisi su prekoupirani samim sobom u negativnom smislu i i to može biti uzrok raznih neurotičnih poremećaja. Tipični narcizam je preokupacija sobom gdje osoba teži da se prikaže u što boljem svjetlu.
Narcisoidni poremećaj ličnosti (Narcissistic Personality Disorder ili skraćeno NPD) je ustaljen obrazac devijantnog ponašanja, koji se razvija u adolescenciji i traje tokom cijelog života, sa mogućnošću da se simptomi smanje u starijem dobu. NPD karakterišu hvalisanje, laganje, manipulacija i konstantno traženje pažnje.
Ljudi sa ovim poremećajem ličnosti su najčešće ekstrovertni, otvoreni i naizgled vrlo šarmantni, te je teško primijetiti pravu prirodu takvih ljudi na samom početku. Imaju vrlo veliku tendenciju da lažu i izmišljaju razne stvari o sebi da bi se prikazali u što boljem svjetlu.
Skloni su kontroli drugih ljudi i emotivnoj manipulaciji da bi ispunili svoje ciljeve i potrebe.
Imaju vrlo visoko mišljenje o sebi, a samim tim zahtijevaju od drugih ljudi specijalan tretman, jer misle da to zaslužuju. Istina je zapravo da oni nemaju dobro mišljenje o sebi. Njihov ego je vrlo slab i lomljiv. Da bi kompenzovali takvu manu, oni kreću u izgradnju savršenog života, ulaganju u sebe i manipulisanju drugih ljudi da ih tretiraju kao posebna bića.
Pošto je njihov ego dosta ranjiv, pribjegavaju raznim taktikama i postizanjima ciljeva da bi "popravili" to što kod njih ne valja.
Njihova slaba samosvijest je rezultat nezadovoljstva postignutim u životu, ali i njihovog ponašanja. Izbjegavaju rad na sebi, jer ne žele da prodru u svojoslabljeni ego. Kada bivaju istinski prozreni od neke osobe ili kada drugi ljudi shvate njihovu pravu prirodu i dirnu im ego, skloni su raznim spletkarenjima, osvetama, pa čak i fizičkom obračunu.
Njihova agresija u takvim situacijama je rezultat osjećaja da im je neko srušio sliku o njima koju su godinama pažljivo gradili. Tada su najopasniji za druge.
Narcisi su u vezama takođe preokupirani samim sobom, ne ulažu u vezu već to zahtijevaju od partnera i umanjuju vrijednost partnerovih potreba. I u vezama mogu biti manipulativni i lažljivi i mogu biti pravi energetski vampiri, jer sva pažnja mora biti usmjerena na njih.
- Kako nastaje NPD? Da li se ljudi rode „skloni“ ili poremećaj nastane kao rezultat okolnosti?
Narcisoidni poremećaj ličnosti je rezultat akumulativne traume u djetinjstvu, dakle traume koja se ponavljala duži niz godina. To može biti zapostavljanje od strane roditelja. Kada je u pitanju zapostavljanje, onda se vrši kompenzacija kod djeteta da učini sve da bi dobilo ljubav roditelja, a to automatski znači da je njihov ego slomljen i slab, jer su već naučili da oni ne vrijede dovoljno da bi dobili ljubav roditelja, već da moraju da se prikazuju u što boljem svjetlu i da se trude što više da bi ih roditelji voljeli.
Moguća je i trauma gdje su roditelji imali veoma visoka očekivanja od djeteta i postavljali im visoke, pa čak i nerealne, ciljeve. Shvativši da dijete nije sposobno da ostvari takve ciljeve ono dobija informaciju da zapravo nije dovoljno dobro i to utiče na njegov ego i poimanje sebe kao osobe koja ne vrijedi dovoljno i samim tim dolazi do narcističke kompenzacije.
Po bihejviorističkoj teoriji, vrlo je moguće da narcisoidni poremećaj lićnosti može nastati posebnim tretmanom djeteta od strane roditelja.
Preveliki hvalospjevi i ubjeđivanje djeteta da je ono posebno i da može postići svašta takođe može dovesti do toga da dijete osjeća da u svakom trenutku mora ispuniti očekivanja drugih i da mora zaista da ostane tako posebno kao što su ga roditelji prethodno "učili".
Vrlo je velika vjerovatnoća da ljudi sa ovim poremećajem dolaze iz dosta disfunkcionalnih porodica ili od samih roditelja "narcisa".
- Da li se NPD liječi, kako se tretira i da li je izlječiv?
Za narcisoidne ljude je moguće izlječenje, ali je to jako rijetka pojava. Oni na terapiju ne dolaze svojom voljom, jer misle da je sa njima sve u redu. Slaba mentalizacija i introspektivnost su otpor koji često pružaju na terapiji, ne žele da proučavaju svoje emocije, jer su svjesni (ili barem djelimično svjesni) toga da zapravo imaju vrlo slab i povredljiv ego.
Na terapiji će često željeti da uspostave dominaciju i pokušavati da impresioniraju svog terapeuta što može, ukoliko terapeut nije iskusan u tom domenu, uticati na efikasnost rada sa njima.
- Kako narcisi funkcionišu u svakodnevnom životu? Da li možda biraju neka određena zanimanja, gdje mogu da "hrane" svoju potrebu za pažnjom, dominacijom...?
NPD perzistira tokom cijelog života, što znači da oni mogu funkcionisati i živjeti sa tim, ali će to značajno uticati na kvalitet njihovog života, kao i na kvalitet života ljudi oko njih. Problem je što je u početku teško identifikovati narcisa, zbog njihovog šarma: oni će u početku biti vrlo fini, obasipaće druge ljubavlju i poklonima, jer je to njihov trik za kasniju manipulaciju.
Od drugih ljudi će tražiti usluge zauzvrat, zbog toga što su već oni njima "pružili" ljubav i sve ono što bi drugi ljudi željeli. Mogu biti jako slatkorječivi, što je takođe maska i vrsta manipulacije da bi se dopali ljudima. Prevelika hvalisavost i laganje o raznim uspjesima su baš ono što ih najčešće odaje.
Nema pravila pri odabiru zanimanja, ali često ih možemo sresti na rukovodećim ili čak na visokim političkim pozicijama, ali to ne mora nužno biti slučaj.
- Među ljudima koji su bili u vezi s narcisima, ili im roditelji imaju ovaj poremećaj, mnogo je onih koji kažu da su im trebali mjeseci, pa i godine, da shvate o čemu se radi, a jednako toliko i da izađu iz tog odnosa. Većina ih kaže da je potpuni prekid odnosa s narcisima bio jedini način za njihovo iscjeljenje...
Pošto je narcisoidnost i narcisoidni poremećaj ličnosti vrlo ukorijenjena i teško promjenjiva stvar, najlakši način jeste zaista napustiti takav odnos. Narcisoidnost u vezama i u porodici može ostaviti izutetno jake tragove, pa čak i traume i da, vrlo je teško prepoznati narcisa pogotovo ukoliko se zaljubimo u istog.
Narcisi su skloni manipulacijama, prebacivanju osjećaja krivice, gaslightingu (uvjeravanju žrtve da su njeni sudovi nerealni i iracionalni) i dominaciji koja za rezultat ima agresiju, svađu ili čak fizičko nasilje, što je vrlo ozbiljna stvar. Da bi ponovo pridobili žrtvu, oni se vraćaju na stari obrazac ljubaznosti i slatkorječivosti i tako je krug toksičnog odnosa zatvoren. Stalna uvjeravanja u to da će se promijeniti bi trebalo gledati kao laganje i manipulisanje.
NPD ne treba brkati sa drugim poremećajima ličnosti iz istog klastera, kao što su granični, antisocijalni i posebno histrionični poremećaj ličnosti (koji se ogleda u konstantnom traženju pažnje i koji takođe može biti vrlo indikativan u partnerskim odnosima koji mogu takođe biti vrlo toksični i iscrpljujući). No, istina je da narcisoidni poremećaj najčešće može dolaziti u komorbiditetu sa histrioničnim poremećajem.
O histrioničnom poremećaju ličnosti biće više riječi u narednom tekstu.
(MONDO)