Zdravko Čolić je svojevremeno detaljno opisao svoje učešće u biznisu zbog kojeg je završio u zatvoru, objašnjavajući da je javnost za njegove poslovne poduhvate saznala tek nakon incidenta
Blistavu karijeru Zdravka Čolića decenijama ne prati nijedan skandal, ali malo ko zna da je čuveni muzičar imao susret sa zakonom. Sredinom 80-ih godina, tokom pokušaja ulaska u svijet male privrede, Čolić je priveden u Makedoniji pod sumnjom za nelegalnu kupovinu deviza. O tom događaju, koji mu je donio policijski dosije, pjevač je samo jednom otvoreno govorio.
Čolić je svojevremeno detaljno opisao svoje učešće u ovom biznisu, objašnjavajući da je javnost za njegove poslovne poduhvate saznala tek nakon incidenta:
„Bio sam neka vrsta menadžera i čovjeka koji je imao određena uložena sredstva u oblasti telefonije, a šira javnost je saznala da se bavim malom privredom tek kada sam uhapšen u Ohridu zato što sam kreditna sredstva pretvarao u devize. Devize je tada bilo jeftinije kupiti u Makedoniji nego u Beogradu i Zagrebu”.
Pjevač ne krije da je čitava situacija bila izuzetno neprijatna i da su istražni organi pomno pratili svaki njegov korak, s obzirom na to da je njegovo prisustvo van sezone bilo sumnjivo.
„Bilo je vrlo neprijatno. Ljudi su kupovali devize u tim albanskim selima. Pratili su me sve vrijeme jer šta ja radim tu u februaru kad nema ni koncerata, ni turista... A ja natovaren u grombi kaputu kao u pjesmi Bijelog dugmeta i oni me sačekaju i uzimaju mi sve devize. Kasnije je Ante Marković uveo legalnu kupovinu deviza i da sam sačekao osam mjeseci, ne bi do tog hapšenja ni došlo. Ali to su bile čiste pare, nikakva 'crna lova'”.
Suđenje pred publikom
Sam boravak u pritvoru, prema Čolićevim riječima, nije bio klasičan. Imao je korektan tretman kod lokalnih vlasti, ali je proces koji je uslijedio izazvao ogromno interesovanje javnosti, koja je bila duboko podijeljena oko njegove krivice.
„Prvi dan sam bio u kancelariji kod načelnika. Poštovan sam. Voda i pljeskavica. Onda sam poslat u hotel da prespavam, a ujutru bih dolazio na razgovor. Cijeli dan traje razgovor, od osam ujutru do osam uveče. To je bila vrsta pritvora sa tolerancijom. Poslije tri dana, pušta me istražni sudija i branim se sa slobode. Na smjenu su ulazili ljudi da prate suđenje, na uvodnoj riječi jedni, pa oni izlaze da uđu drugi da saslušaju odbranu i na optužnicu dolazi treća grupa ljudi. Kada bi dolazili na suđenje, neki bi vikali: 'Kriv je, osuditega', neki drugi su vikali: 'Gdje ste osudili čovjeka, pa svi kupujemo devize?' I, naravno, da dođe Ante Marković i donese zakon da svi možemo kupovati devize”.
(Blic/MONDO)