Stručnjaci smatraju da igranje Tetrisa kod osoba koje imaju česta i napadna vizuelna sjećanja na neku traumu djeluje, kako kažu, kao "kognitivna vakcina"
U današnje vrijeme, kada je proizvodnja video i igara po prihodima stigla i prestigla Holivudsku produkciju, a igre dostigle neslućene razmjere u odnosu na 1985. godinu, igranje Tetrisa djeluje kao praistorija.
Međutim, ljudi koji su bili učesnici ili svjedoci tragičnih događaja upravo bi od te "praistorijske" igrice mogli da imaju velike koristi, pošto naučnici tvrde da kultna igrica može da pomogne u borbi protiv traumatičnih sjećanja.
Ljudski mozak ima ograničenu sposobnost obrade ili prizivanja sjećanja na događaje. Zbog toga su, još su 2009. godine, stručnjaci sa Univerziteta u Oksfordu osobama koje su bile izložene tragičnim događajima predložili igranje Tetrisa.
Dok mozak takve osobe pokušava da uskladišti traumatična vizuelna sjećanja, igranje Tetrisa bi dodatno preopteretilo njegov kapacitet i "ometalo" vizuelnu memoriju.
Odnosno, igranje Tetrisa nedugo nakon uznemirujućeg događaja utiče na prekidanje procesnih centara u mozgu. To, zauzvrat, može da smanji ponavljanje neželjenih vizuelnih sećanja povezanih sa traumom, piše The Conversation.
Stručnjaci smatraju da igranje Tetrisa kod osoba koje imaju česta i napadna vizuelna sećanja na neku traumu djeluje, kako kažu, kao "kognitivna vakcina".
U početnoj studiji iz 2009. godine, koja je istraživala efekte igranja Tetrisa kod osoba sa posttraumatskim sindromom (PTSP), kod ispitanika koji nisu igrali Tetris zabeležen je tri puta veći broj neželjenih vizuelnih sjećanja.
Kasnije kliničke studije su pokazale su da je igranje Tetrisa smanjilo broj pojava traumatičnih sjećanja kod porodilja koje su porođaj doživjele kao traumatično iskustvo, zatim osoba koje su učestvovale u saobraćajnim nesrećama, kao i kod izbjeglica i ratnih veterana.
Inače, nije samo Tetris "ljekovit". Svaka igra koja se fokusira na vizuelno-prostorne zadatke može da pomogne, tvrde naučnici, nakon studija u kojima su upoređivani rezultati igranja Tetrisa sa igrama riječima.
O oba slučaja, igranje igara bilo je zaslužno za ređu pojavu nametljivih sjećanja, u odnosu na pacijente koji nisu igrali nikakve igre.