"Nema velike razlike u poređenju Premijer lige Bosne i Hercegovine sa Superligom Srbije", kaže trener novosadske Vojvodine.
Fudbaleri Vojvodine predvođeni trenerom Nenadom Lalatovićem, borave trenutno u Antaliji i bruse formu za nastavak sezone i trku na dva fronta.
U razgovoru za agenciju "Anadolija", jedan od najpriznatiji stručnjaka u Srbiji, prvi put javno je govorio o pregovorima sa rukovodstvom Borca iz Banjaluke.
"Bilo je neke priče, jesu me kontaktirali i tu nema nikakve tajne. Navijači Borca i Vojvodine su u bratskim odnosima, vjerovatno je tako i došlo do ideje da sjednem na klupu banjalučkog kluba. Imao sam još dvije ponude iz inostranstva, ali sam odbio. Meni ugovor sa Novosađanima ističe ovog ljeta i nisam želio po svaku cijenu da idem iz Vojvodine. Oni su mi pominjali jedne uslove u normalnim okolnostima, a potpuno druge u slučaju da se oduži situacija sa koronom. Nisam htio da pristanem. Znate kako, ako me želiš, ja postavljam uslove tebi, a ne ti meni", rekao je Lalatović i apostrofirao još jedan bitan detalj:
"Nikada ne bih dozvolio da mi se bilo ko miješa u sastav. To može jednom da prođe, ako me predsjednik pošteno zamoli da stavim nekog igrača jer su skauti iz inostranstva došli da ga gledaju. Ali ne smije da se pretvori u praksu, da mi neko u kontinuitetu sugeriše ko bi trebalo da bude u timu. Kod mene ne prolaze ceduljice prije utakmice. Zašto bih nekoga slušao, kad ja najbolje znam šta je dobro za ekipu. Nikada nisam bio pod uticajem menadžera ili klupskih funkcionera. Radim isključivo u interesu kluba i svojih igrača. Prioritet su rezultati, a cilj mi je da se ti momci nametnu, da kvalitetnim radom pod mojom palicom skrenu pažnju na sebe i da odlaskom u inostranstvo riješe svoju egzistenciju".
Lalatović ističe da se detaljno informisao o stanju u bosanskohercegovačkom fudbalu i trenutnom kvalitetu Premijer lige BiH.
"Nema velike razlike u poređenju Premijer lige Bosne i Hercegovine sa Superligom Srbije. Borac je veliki klub i svakome bi bila čast da živi i radi u Banjaluci. Meni, takođe.Međutim, sve planove i ambicije vezao sam za neke jače šampionate. Imponuje mi ogromno interesovanje iz svih krajeva Evrope. Skoro svakih sedam dana stigne neki zahtjev za autorizaciju. Volio bih najiskrenije da se neka od tih solucija realizuje u narednom periodu jer sam ubijeđen da bih tek tamo pokazao sve svoje trenerske vrline. Ukoliko dobijem šansu u inostranstvu, sigurno se sedam, osam godina neću vraćati u Srbiju", kazao je Lalatović.
Dolaskom Veljka Simića iz Crvene zvezde, Vojvodina je pojačala igrački kadar i sa puno optimizma dočekuje nastavak sezone.
"Veljko je ozbiljno pojačanje. Dao je pun doprinos uspesima Crvene zvezde u evropskim takmičenjima, ima iskustvo iz Lige šampiona i mogao bi značajno da nam poboljša igru u drugom dijelu prvenstva. Moderan fudbal zahtijeva igru dubine, a Simić se sjajno kreće bez lopte, igra u oba pravca, traži prostor, lako rješava situacije jedan na jedan. Ukoliko se tome doda njegova brzina, jasno je da smo dobili pojačanje po mjeri Vojvodine. Više sam nego zadovoljan kvalitetom momaka koje imam na raspolaganju i nema razloga da u proljećnoj polusezoni ne težimo najvećim dometima", smatra Lalatović.
Prošlogodišnji pobednik Kupa Srbije ima obavezu da i ove godine dogura do završnog čina u masovnijem takmičenju.
"Naš primarni cilj je plasman u Evropu. Trofej je nešto što se podrazumijeva i daćemo sve od sebe da drugu godinu zaredom trijumfujemo u nacionalnom Kupu. Naši sjajni navijači zaslužuju još jedno nezaboravno slavlje. To zaslužuju i klupski rukovodioci, ali prije svega zaslužuju ovi divni igrači koji ginu za Vojvodinu i na svakoj utakmici pružaju svoj maksimum. Ovdje sam već dvije godine, to je klub u kome sam napravio najduži staž u trenerskoj karijeri. Mnogi kažu za Novi Sad da je srpska Atina, ja kažem da je i ljepši od Atine. Presrećan sam u Vojvodini, navijači su me prihvatili kao rođenog Novosađanina i ozbiljno razmišljam da ovdje ostanem da živim. Grad je prelijep, mnogo je mirniji od Beograda, manja je gužva, ljudi me vole i zaista se osjećam prelijepo", pričao je Lalatović.
(mondo.ba/Anadolija)