Srbija je bila kreativna i kvalitetna, uz svoje mane koje je godinama prate, ali opet dovoljno odvažna i riješena da bez tri boda ne želi da počinje novi kvalifikacioni ciklus.
Reprezentacija Srbije je u srijedu uveče bila na novom početku - ponovo. Toliko često je "novi početak" prisutan među nacionalnim timom, da bi uskoro i to moglo da postane nova poštapalica kojom se svi oko reprezentacije služe.
Ipak, selekcija Dragana Stojkovića je uspjela da opravda očekivanja i na najbolji mogući način započne svoj put ka Svjetskom prvenstvu. Srbija je bila kreativna i kvalitetna, uz svoje mane koje je godinama prate, ali opet dovoljno odvažna i rešena da bez tri boda ne želi da počinje novi kvalifikacioni ciklus.
Dolazak legendarnog Piksija na mesto selektora je bio dugo čekan, mjesecima se govorilo o njegovom mogućem angažmanu, a onda je i prije nego što je započeo prvi meč na novoj poziciji uspio da "podijeli" javnost - sastavom tima.
No, već par sati kasnije, kada je Davide Masa odsvirao kraj meča na stadionu "Rajko Mitić", Srbija je slavila taj famozni novi početak - "orlovi" su pobijedili 3:2 protiv Republike Irske i već mislima bili okrenuti Portugalu.
Šta smo onda naučili iz uzbudljivih 90 minuta u Beogradu? Meč nije bio perfektan, daleko od toga, ali moglo se vidjeti nekoliko važnih stvari koje su riješile meč u korist Srbije i koje bi moglo da odigraju veliku ulogu i u dva susreta koja "orlovima" ubrzo slijede - protiv Portugala u subotu i u Azerbejdžanu narednog utorka.
TADIĆEV "HET-TRIK", PIKSI ZNA GDE MU JE MJESTO
Mnogo se u najavi meča protiv Irske govorilo o Dušanu Tadiću. Kapiten Ajaksa bio je očekivan da postane i novi kapiten reprezentacije Srbije, sa "desetkom" na leđima i trakom oko ruke da predvodi tim možda i najbolje "desetke" u istoriji srpskog fudbala.
Tu je i ona famozna izjava Piksija od pre dve godine, poslije Tadićevih majstorija protiv Real Madrida, kada je Stojković izjavio da je Dušan fudbalski gledano - "diplomirao sa desetkom". Sve to je bio razlog da se pred meč još više nego inače priča o Tadiću, a i meč protiv Irske ponudio nam je nove teme za razgovor.
Tadić u prvih pola sata igre nije odigrao dovoljno dobro, kao i većina tima. Nije bilo brzine u igri, previše se izvlačio na desni bok gdje se i ranije u dresu Srbije nije dobro snalazio. Nerijetko je držao loptu u nogama skroz uz aut liniju, praktično pored Milana Gajića, bez pravih rješenja. Predaja lopte je često kasnila, dok je Tadić tražio idealan pas protiv dobro postavljenog irskog bloka iz njemu ne baš idealne pozicije.
Ali Tadić je meč završio sa tri asistencije, postavši pravi arhitekta pobjede, vođa kakav se od njega očekuje da bude. Sve to bilo je plod promjena koje je i Piksi riješio da napravi.
Stojković je shvatio da je Tadiću mjesto u sredini, pa je igra korigovana tako da Filip Đuričić nominalno postane drugi napadač uz Dušana Vlahovića, a da kapiten Srbije uđe u sredinu i dijela iza njih. Tadićeva partija poslije te promjene učinila je da ova analiza bude vrlo jednostavna, naročito kada je Đuričića zamijenio Mitrović.
Tadićeve lopte su počele da "razbijaju" linije odbrane Irske, asistencije su se redale prva, druga, treća, i to na najrazličitije načine, jedna čak i glavom. I Stojković je na konferenciji potvrdio da mu se najviše dopalo kako su stvari funkcionisale kada je Tadić bio polušpic iza dvojice napadača i to je pozicija na kojoj ga treba očekivati i u budućnosti.
MITROVIĆ JE REPREZENTACIJA
Aleksandar Mitrović je igrač koji živi za reprezentaciju. Sav kontekst oko ovog momka je potpuno nevažan kada obuče dres nacionalnog tima. Izgubio je mjesto u timu Fulama, nije više onaj stari, od početka februara nije odigrao duže od 45 minuta ni na jednoj utakmici... Svašta se moglo čuti o formi srpskog napadača. I opet je sve to bilo nevažno.
Na Mitrovića još od početka kvalifikacija za prošli Mundijal, u jesen 2016. godine, spoljašnji faktori slabo utiču. On je igrač na kojeg "orlovi" uvijek mogu da se oslone i protiv Irske je još jednom bio čovjek odluke. Jedan pogodak bio je djelo tipičnog "Mitrogola", drugi majstorije kakve se ne bi postidio ni Piksi iz najboljih dana.
Možda već protiv Portugala postane najbolji strijelac u istoriji srpske reprezentacije, sa samo 26 godina. Možda tada svi napokon shvatimo da Mitrovićevo mjesto u reprezentaciji ne podleže pod onu staru "ima malu minutažu u klubu".
U njegovoj igri za nacionalni tim važe neka druga pravila...
OPET TE NAŠE GREŠKE
Ne bi reprezentacija Srbije bila sasvim svoja da ne vrati protivnika u meč. Čak i onaj susret protiv Norveške prošle jeseni, koji svi toliko hvalimo zbog pristupa igri našeg tima, čak i tada smo davali rivali šansu da se vrati u igru. Slično je bilo je i protiv Irske, kada su gosti oba pogotka postigli poslije manjih ili većih grešaka Srbije.
Sve je loše počelo golom gostiju u ranoj fazi meča, preko Brauna. Srbija je bila "mekana" u toj situaciji, nije se na vrijeme reagovalo da se brže zaustavi napad u njegovom začetku, lopta je stigla na lijevo krilo, odakle je usledio centaršut za strijelca pogotka. Milenković je bio potpuno "ukopan", bez kretnje i svesti gde se oko njega nalazi protivnički igrač, a Strahinja Pavlović nije uspio da isprati Brauna i spriječi pogodak.
Drugi gol Irske je bio tu da unese staru dobru dramu u mečeve Srbije. Nismo uspeli da "zatvorimo" meč sa dva gola prednosti, kao što iskusni timovi rade, već se Stefanu Mitroviću potkrala velika greška kada je htio da loptu glavom vrati Predragu Rajkoviću, a Džejms Kolins to iskoristio.
Ostaje pitanje kako će defanzivna trojka izgledati protiv Portugala, ukoliko Srbija nastupi u takvom sistemu. Stefan Mitrović se nije najsrećnije pokazao na ulozi centralnog štopera, Pavlović je bio iznenađenje u timu, a Milenković je bio neuobičajeno nesiguran, naročito sa loptom u nogama. Neće Stojković previše menjati, ali će nešto morati da se prilagodi daleko opasnijem protivniku.
STRAHINJA PAVLOVIĆ DONOSI NOVA PITANJA
Kada se pojavio zvaničan sastav Srbije, bilo je nekoliko iznenađenja u timu, a jedno od njih bio je Strahinja Pavlović. Mladi štoper Monaka na pozajmici u Serkl Brižu nije bio među onima koje je većina javnosti očekivala u sastavu. Piksi je, ispostavilo se, donio dobru odluku da odmori nekolicinu igrača za meč sa Portugalom, a Pavlović mu je zadao nova pitanja svojom partijom.
Iako ni njegova igra nije bila idealna, bivši defanzivac Partizana je pokazao hrabrost i kvalitet prije svega u igri sa loptom u nogama. Iznosio je lopte nebrojeno puta sa svoje polovine i prenosio je u fazu napada, nekoliko puta čak i dobro pronalazio saigrače vertikalnim dodavanjima. Jedna takva je i započela akciju kod prvog gola Srbije.
Ipak, Irska je bila rival kakav Pavloviću odgovara i protiv kojeg je mogao da ima dosta vremena sa loptom u nogama. Portugalci su potpuno druga priča i ostaje da se vidi za kakva rješenja će se Piksi odlučiti u meču protiv Kristijana Ronalda, Žoaa Feliksa i drugova.
PIKSIJEVE IZMENE PRAVO U METU
Na konstataciju novinara da je pogodio s izmjenama, Stojković je poslije meča šeretski odgovorio "pa dobar sam trener". Nekoliko puta je potom naglasio da je to samo šala, ali bila ona to ili ne, činjenica je da su njegove izmjene pogađale pravo u metu.
Gotovo neprimjetni Filip Mladenović je bio zamijenjen Filipom Kostićem koji je dao timu na probornosti po lijevom boku, a onda je u 63. minutu uslijedila dvostruka izmjena. Mitrović i Nemanja Maksimović su zamijenili nedovoljno efikasnog Đuričića i debitanta Uroša Račića.
Samo 12 minuta kasnije, Srbija je na semaforu imala 3:1 i priliku da lagano dovrši meč. Mitrović je kao "džoker" bio glavna zvezda Stojkovićevih izmena, ali je bilo očigledno i da su nam Irci sve manje pretili. Ušao je potom i Nemanja Gudelj umesto Tadića da dodatno učvrsti sredinu terena i da nije bilo greške Stefana Mitrovića, poslednjih 15 minuta utakmice verovatno bi bili i "najdosadniji" na meču - baš ono što nam je bilo potrebno.
Ostalo je još sedam mečeva u grupi A, sedam koraka na putu ka Kataru. Pa neka nas Piksi još jednom povede na veliko takmičenje, kao u jesen 1998. kada je Jugoslavija put ka EURO 2000 započela upravo pobjedom protiv Republike Irske...
Za prvi meč Dragana Stojkovića na mestu selektora - sasvim dovoljno. Neka ono najbolje tek slijedi.
(MONDO)