Kad ne može Novak, može MONDO: Srbi su uljezi u Minhenu, a o finalu Lige šampiona da ne pričamo

Na ulicama Minhena već vlada euforija zbog finala Lige šampiona. Više ima Francuza nego Italijana, ali su Italijani tiši, dok su Srbi za sada "uljezi". Od reportera MONDA iz Minhena, Milutina Vujičića.

Ako je neće gledati Novak Đoković, onda hoće MONDO. Ako se UEFA smiluje. Nalazimo se na licu mjesta u Minhenu gdje se na svakom koraku može osjetiti da se igra finale Lige šampiona. Vanredno stanje zavlada u cijeloj Bavarskoj kao što je prethodnog ljeta za vrijeme Evropskog prvenstva, a vidjećemo da li su naučili na greškama kojih je bilo milion.

Za početak, na aerodromu u Minhenu vlada nezapamćena gužva i jedan od razloga je taj što gotovo sve koji nemaju EU pasoše "izvrću" naopačke. Naravno, sigurnost je na prvom mjestu, ali finalisti Lige šampiona dolaze iz Italije i Francuske i sa njima su se drugačije ophodili. Za one koji imaju "samo" srpski, trajalo je raspitivanje do drugog koljena, mada da li im treba nešto zamjeriti kada se zna da od Branislava Ivanovića nismo imali osvajača Lige šampiona?

Za sada, djeluje da više ima navijača Pari Sen Žermena. Primjetniji su na ulicama, uglavnom se radi o mladima koji su obavezno u dresovima, ali se zapravo mnogo više čuje italijanska pjesma, posebno iz pabova u kojima konobarice mogu da ponesu i po 12 krigli u rukama.

Zapaljena je po koja baklja, čulo se sa obje strane "Aufiderzen" - što su pokupili od navijača Zvezde i Partizana - ali nekako je i dalje vrlo čudno što u finalu nema ni Engleza ni Španaca.

Od posljednjih 15 finala, ovo je tek ukupno treći takav slučaj da ih nema, ali ima i njih na ulicama jer su ludi za fudbalom. Tako sam u potrazi za prevoz do Marijenplaca, gdje ću sresti i po kojeg izgubljenog navijača Čelsija kojima još nije ispario alkohol unesen u Vroclavu, upoznao i špansku porodicu čiji naglasak mi je odmah govori "ovi su od Seranovih". I zaista jestu, Madriđani su stigli da gledaju finale Lige šampiona i da navijaju za Fabijana Ruiza. Glava porodice, koja ne umije ni riječ na engleskom, zvala je svoje prijatelje da ih obavijesti da je Fabijan Ruiz - ili kako ga on zove samo Fabijan - jedan od "el mehor futbolistas del mundo". Kako je lijepo kada čak i kada nemaš tim u finalu Lige šampiona, sigurno imaš bar jednog "zemljaka", a mislim se za koga možemo mi u Srbiji da se odredimo kada naš fudbaler od 2012. godine (ako ne računamo Jovića) nije osvojio "ušatog"?

Sinu pak nisu bile usađene takve vrijednosti da je okrenut domaćem, štaviše mali Hoakin navija za Pari Sen Žermen zbog Mbapea, što je ipak posljedica globalizacije na koju nije imuno ni klasično vaspitanje i prenošenje ljubavi prema klubu s koljena na koljeno.

Ali, baš u tome je ljepota fudbala. Baš neko od četiri-pet godina će danas prvi put gledati finale Lige šampiona i na osnovu neke sitnice odlučiti za koga će navijati cijeli život. To može da bude znojem natopljen dres, frizura koja odskače ili fudbalski potez koji ostavlja bez daha, to stvarno niko ne može zna - često je ta "varnica" kojom nastaje beskonačna ljubav potpuno iracionalna. Ali, opet ostaje za cijeli život.

Sudeći po godinama, tako je mali Hoakin sigurno zavolio Mbapea prije pet godina i sa njim Pari Sen Žermen, a oni koji su se pak zaljubili u Inter zbog "onog Murinjovog" - sada ulaze u već ozbiljne godine i svoju ljubav prenose novim generacijama.

Zato bi bilo pošteno od Rolan Garosa da mogu svi da biraju - i Đoković i Liga šampiona. MONDO će biti na oba mjesta.