Legendarnom fudbaleru Partizana Mustafi Hasanagiću ne pada teško karantin na koji je prinuđen tokom vanrednog stanja u Srbiji.
U razgovoru za agenciju "Anadolija", akter čuvenog finala Kupa šampiona protiv Real Madrida, otkriva na koji način provodi vrijeme u porodičnom okruženju.
"Gledam televiziju i čitam novine. Baš sam juče uživao u sjajnom dokumentarnom filmu o avionskoj tragediji Mančester junajteda po povratku sa one utakmice u Beogradu. Bilo je tu igrača koji su preživjeli nesreću i par godina kasnije igrali protiv nas u polufinalu Kupa šampiona. Recimo, Bobi Čarlton i golman Greg. Meni je lakše jer imam dvorište i terasu, vjerovatno ljudi koji žive u zgradama teže podnose ovo ograničenje kretanja. Zagazio sam već u devetu deceniju života, nisam ja ni prije korone nešto puno izlazio van kuće", rekao je za Hasanagić, legendarni fudbaler Partizana.
Ipak, priznaje da mu nedostaju čajanke i druženja u obližnjem kafiću sa Nenadom Bjekovićem i njihovim prijateljima iz Partizana.
"Živim na Vračaru i taj kafić nam je omiljeno mjesto za priču i opuštanje. Ne dolaze tu samo Partizanovci, navrate često i Zvezdaši i atmosfera je uvijek vesela i prijatna. Čujem se skoro svaki dan sa Bjekovićem, bio je izvjesno vrijeme u samoizolaciji nakon što je saznao da su mu kolege iz Fudbalskog saveza Srbije zaražene koronavirusom. Na svu sreću, Slaviša Kokeza i Marko Pantelić su se brzo izliječili, a Nena nije osetio nikakve simptome", istakao je Hasanagić.
Iako je prinuđen da bude u karantinu, popularni Muja ima sve što mu je potrebno za normalno funkcionisanje.
"Tu mi je najmlađi sin koji radi u marketingu Partizana. Ide svaki dan u nabavku, donosi mi jutarnju štampu i pomaže mi da sve bude kako treba. Drugi sin mi živi u San Dijegu, a ćerka je u Parizu. Javljaju mi svaki dan šta se dešava, nije ni tamo lako. Kao što vidite, Francuska je poslije Italije i Španije najviše izložena talasu zaraze u Evropi", rekao je Hasanagić.
Na žalost, mnogi članovi slavne generacije Partizana koja je u finalu Kupa šampiona 1966. godine nezasluženo izgubila od Reala iz Madrida, nisu više među živima.
"Čujem se povremeno sa Radoslavom Bečejcem. On živi u Sloveniji i dobro je sa zdravljem. Uskoro će godišnjica one utakmice protiv Mančester junajteda, pa je to prilika da još jednom evociramo uspomene. Upravo smo nas dvojica bili centralne figure tog prvog duela na JNA. Ja sam postigao vodeći gol, a Bečejac je postavio konačan rezultat. U kontaktu sam i sa Milutinom Šoškićem, bolešljiv je, ali često ide u Sokobanju i tamo mu prija", ispričao je Hasanagić.
Hasanagić je zabilježio pet nastupa za reprezentaciju bivše SFR Jugoslavije, a debitovao je protiv Norveške u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1966.
"Baš sam se skoro prisjetio te utakmice, jer sam sa Bjekovićem i Ljubišom Tumbakovićem (selektor Srbije) pričao o predstojećem duelu Srbije i Norveške u baražu za Evropsko prvenstvo. Rekao sam im da su Norvežani u tom periodu bili totalni autsajderi, a malo je falilo da nas pobijede na stadionu Partizana. Vodili su sa 1:0, pa je Velibor Vasović dao gol i osvojili smo bod. Gledam sad ovog (Erling Braut) Holanda iz Borusije, mnogo opasan igrač. Zadaće nam velike probleme. Srećom, i mi imamo Aleksandra Mitrovića koga izuzetno cijenim. Borben je, gladan golova i tipičan fajter napadač", rekao je najbolji strijelac u istoriji Partizana izrazio nadu da će po završetku pandemije društvo biti bolje, a cijeli svijet mnogo ljepše mjesto za život:
"Izgleda da smo se zamjerili prirodi, nismo bili dobri. Treba maksimalno ozbiljno da shvatimo situaciju i da na pametan način iskoristimo boravak u karantinu. Ako poslije toga izađemo sa nekim novim iskustvom i sa novim navikama, značiće da smo tokom ove krize izvukli neke pouke i postali bolji ljudi. Tu prije svega mislim na disciplinu, higijenu i način na koji se ophodimo jedni prema drugima".