Kondicioni trener Borca radio je individualno sa Almedinom Ziljkićem, sa ciljem da ga što bolje pripremi za proljećne izazove. Nakon što je prethodne duele u Antaliji propustio zbog povrede, ofanzivni fudbaler biće u sastavu za prijateljski duel protiv Krila Sovjetov.
Zbog problema sa lakših povredama, Almedin Ziljkić nije bio u kombinaciji za prethodne prijateljske mečeve Borca u Antaliji, "preskočio" je i duel sa ukrajinskim velikanom Šahtjorom, ali još ranije je istakao kako ne mari zbog toga, nego želi što spremniji da dočeka borbu za bodove u m:tel Premijer ligi BiH.
Ipak, u posljednjoj provjeri protiv Krila Sovjetov, u petak, Ziljkić će konkurisati za sastav "crveno-plavih".
"Bio sam van stroja i naravno da sam poželio teren. Radujem se utakmici protiv Krila Sovjetov, iako je prijateljski meč koji nema rezultatski značaj. Jedva čekam da istrčim na zeleni teren. Iskreno, spremniji sam nego ikad i pohvalio bih trenera Predraga Božića, sa njim sam radio odvojeno i oduševljem sam njegovim radom", poručio je Ziljkić iz Antalije.
Bio je spreman i za duel sa Dinamom iz Batumija (0:2), ali stručni štab na čelu sa šefom Markom Maksimovićem nije želio da rizikuje i vrati ga u tim dok se u potpunosti nije oporavio.
"Bitno je da spreman uđem u sezonu i zbog toga sam pohvalio kondicionog trenera. Sa njim sam radio odvojeno, da mi ne manjka kondicije. Bolje je ovako, što nisam rizikovao, jer poznajući sebe ne bih znao da se čuvam ni jedne sekunde i onda bi samo bilo gore. Izgubio bih sebe, a Borac možda mene za cijelu polusezonu", smatra 24-godišnji ofanzivac.
U Antaliji se radi jako, a vidljiv je zamor kod igrača.
"Pripreme služe da se spremimo. Džaba nam ako dobijemo sve utakmice u pripremnom dijelu, a izgubimo u prvenstvu. Recimo, pripreme na Zlatiboru već su zaboravljene, a pamte se utakmice u prvenstvu, prvo, drugo, posljednje kolo... Najbitnije je da se spremimo, da se vrate svi povrijeđeni igrači i ako Bog dâ da slavimo protiv Olimpika u prvom kolu."
Ziljkićeva srčanost i predanost omogućili su mu da bude jedan od najvoljenijih igrača u Borcu, a i mladi igrači mogu mnogo da nauče od njega.
"Pohvalio bih momke iz naše škole fudbala. Od nekih sam stariji devet godina, iako sam 1996. godine. Recimo, Bojana Pavlovića neko zove tatom. (smijeh) Sve vam je jasno. Bojan i ja najviše smo sa klincima, šalimo se, volim da budem s njima jer svaki dan mi je ispunjen osmijehom, pozitivom i zašto onda ne bih provodio vrijeme s njima. To su momci zaista vrijedni pažnje, neki su već sadašnjost, a mnogi su budućnost kluba. Nadam se da će iskoristiti ovo što im Borac pruža, jer malo klubova svojoj djeci daje priliku. Drago mi je zbog njih. Vidim da napreduju iz dana u dan, sazrijevaju ljudski, ali i fudbalski", zaključio je Ziljkić.