Improvizovana ambulanta medicinskog tima Borca u Antaliji radi gotovo 24 sata dnevno i jedno je od mjesta gdje se fudbaleri najprijatnije osjećaju.
Rad i oporavak, rad i oporavak...
Tako otprilike izgledaju pripreme svakog fudbalskog kluba, pa i Borca u Antaliji, gdje se smjenjuju treninzi, odmori, utakmice, terapije...
Normalno funkcionisanje ekipe nije moguće bez efikasne medicinske ekipe, a nju u Borcu čine fizioterapeuti Vladimir Pilipović, Darko Dejanović i Nikola Vučenović.
Njihova improvizovana ambulanta u sobi 1447 na raspolaganju je igračima gotovo 24 sata dnevno u šta smo se i sami uvjerili.
"Radimo od ujutro do naveče, prije treninga tu je priprema za trening, pa zatim radimo trening, oporavak, terapije, pripreme za popodnevni trening, ponovo trening, masaže poslije...“, kaže Pilipović, a Nikola Vučenović dodaje: "Od devet ujutro do 11 naveče smo tu na raspolaganju igračima“.
Soba 1447 liči na pravu ambulantu, tu je sve što je potrebno za oporavak igrača, a medicinska ekipa stigla je u Tursku apsolutno pripremljena, jer je više posla na pripremama nego kod kuće.
"Mnogo jači intenztet je ovdje, nego kod kuće. Nismo u svojoj ambulanti, ali imamo sve tu, povukli smo svu opremu iz Banjaluke, čak i sto, jer smo nas trojica, a oni nam ovdje daju dva. Ponijeli smo 150 kila opreme, poslije ekonomata, najviše opreme je kod nas. Uslovi su manje-više isti, čak može se reći u nekom smislu da je ovdje bolje. Kod kuće dolaziš na trening, na stadion, završiš posao i ideš kući, a ovdje si non-stop prisutan. Dođe ti igrač, desi se, u pola noći, ima problem neki, povišenu temperaturu ili nešto“, kaže Pilipović.
"Fizio“ ekipa se promijenila u odnosu na prošle pripreme u Antaliji, neki članovi su otišli, a stigao je fizioterapeut Darko Dejanović.
"Skoro godinu dana sam ovdje, uklopio sam se. Bio sam fudbaler, živio sam taj život, pa mi se možda i lakše uklopiti. Dobri su momci, ne gnjave nas, radimo svoj posao. Stariji igrači su više kod nas, to je i normalno, oporavljamo ih koliko možemo", rekao je Dejanović.
Iako gledaoci fizioterapeute vide uglavnom na utakmicama deleko više posla obavljaju van terena i to više poslije treninga, nego poslije utakmica.
"Utakmica sama po sebi donosi neke startove, povrede. Ali srećom nemamo povreda nekih, uglavnom ima zamora. Zavisi kakva bude utakmica, poslije one prve, imali smo dosta kontuzija, ali brzo se to oporavi. Teže je oporaviti ekipu od napornih treninga na pripremama. Kad je trening oporavka prava je gužva, najviše se ide na masaže i na terapije postojećih povreda", kaže Pilipović.
Desi se da im praktično svih 30 igrača prože kroz sobu u periodu od 24 časa.
"Evo neki dan je ovdje bilo 30 igrača. Svi su nam prošli ovuda. Ali sve je opušteno. Ova prostorija je uvijek šega, šala, muzika. Kad je oporavak puna je soba, tu je 'žurka'. Naš posao i jeste da im olakšamo. Umorni su i najvažnija stvar je taj oporavak", ističe Pilipović.
Tokom naše posjete sobi 1447 zatekli smo nekoliko prvotimaca na terapijama, a svi se slažu da medicinska ekipa radi odličan posao. Ipak, nisu htjeli da otkriju kod koga najviše vole tretman.
"Ako ti kažem sad ovaj je najbolji, onda sljedeći put kad dođem uništiće me drugi (smijeh). Šalim se, svi momci su super, odlično rade. Evo zahvaljujući vama dobio sam i dodatnu masažu“, našalio se Dejan Meleg.