MONDO TEMA

Evropska jesen daleko od vrelog ljeta: Igra nije unaprijeđena - mršav napad, grešna odbrana, a crno-bijeli strepe!

Autor Dragan Šutvić

Poslije bolnog poraza u Estoniji, crno-bijeli nisu nimalo bezbjedni pred posljednji meč grupne faze Konferencijske lige.

Senzacija. Šok. Nedopustiv rezultat. Tako se u četvrtak uveče mogao opisati poraz Partizana u Estoniji u 5. kolu Konferencijske lige. Rezultat 0:1 nije samo zakomplikovao život crno-belima i borbu za nokaut fazu od "gotove" sveo na "otvorenu za sve ekipe u grupi".

Partizanov poraz u Estoniji je pokazao i da su crno-bijeli na evropskoj sceni propustili da napreduju u odnosu na mečeve u kvalifikacijama.

Istina, mora se naglasiti da je Partizan u Estoniju otišao bez petorice igrača, da je Lazar Marković počeo meč s klupe zbog svoje rovitosti i da se teško povrijedio u finišu, ali ni to više nije toliko presudan argument. I Flora je meč počela bez dva najvažnija igrača, Sapinena i Vasiljeva.

Zato, potrebno je pogledati šta je to dovelo do jednog postignutog evropskog gola u posljednjih 270 minuta fudbala i komplikovanja skoro riješene situacije u grupnoj fazi.

PET MEČEVA U GRUPI, JEDNA BAŠ DOBRA PARTIJA

Sada već imamo dovoljan broj mečeva u Konferencijskoj ligi da bi neke stvari mogli da stavimo na tas. Od utakmice sa Anortozisom na Kipru, Partizanove partije u Evropi nisu bile dovoljno dobre.

Ruku na srce, i pobjeda protiv Flore u Beogradu spada u taj niz mečeva. Crno-bijeli su slavili 2:0 sa toliko rutine da se poslje meča činilo da je ekipa evoluirala i da će poslije šest bodova u dva meča i bez primljenog gola, znati i da rutinski grupnu fazu privedu kraju.

Ali i u tom meču u Beogradu su mogli da se vide prvi obrisi da nije sve bilo potaman. Rezultat je bio za svaku pohvalu, ali igra je dobrim dijelom meča bila neinspirativna. To bi već odavno bilo zaboravljeno da ekipa Aleksandra Stanojevića nije osvojila jedan bod u naredna tri meča.

Da, Gent je jači tim od crno-bijelih, u Beogradu su ih "pročitali" i više su pokazali u 180 minuta dvomeča. Treba reći kako jeste - a crno-beijli su se sasvim dobro borili u Belgiji - ali je i u tim susretima bilo dovoljno defanzivnih grešaka koje su dovodile ili do golova Genta, ili do prilika za Aleksandra Popovića da "izvuče" stvar. U četvrtak ih je štoperski tandem Miletić - Saničanin pravio toliko da se i Stanojević mogao dobro čuti pored aut linije.

Protiv Flore je jedna takva loša situacija došla na naplatu, baš kao i u Gentu. Bilo bi dobro da to ne postane šablon.

OFANZIVA OPET ZATAJILA - STANOJE IH SVE MIJENJAO

Izvor: MN PRESS

Partizan je meč u Talinu počeo s Kvinsijem Menigom, Danilom Pantićem i Nemanjom Jovićem iza Rikarda Gomeša. Prva trojica su igru napustila u 57. minutu, a kasnije i 18-godišnji Marko Milovanović zamijenio prvog strelca tima.

I tu staje svaka priča. Jeste Stanojević sa svojim stručnim štabom bio primoran da neke stvari u timu promijeni, ali nije ni da se među ovom "četvorkom" radillo o igračima koji rijetko počinju mečeve. Jednostavno su ti igrači morali bolje. Menig već odavno frustrira navijače i ništa nije pokazao ni u Estoniji, dok je Jović bio bojažljiv i nedorečen s loptom u nogama.

Ni Pantić nije uspio da pokaže igru kakvu u Partizanu priželjkuju od njega još od onog dobrog početka sezone, dok je Rikardo isuviše lako ostao sačuvan tokom 75 minuta na terenu.

Na posljednja tri meča u Evropi, Partizan je postigao jedan gol i to majstoriju Slobodana Uroševića kakva se rijetko viđa. Ono konkretno što je neophodno - izgledne šanse iz jasno uigranih akcija - izostalo je i u Estoniji. Za Partizan to, uprkos svim pehovima, nije dovoljno dobro.

ŠTA DALJE? SADA NI PROLJEĆE NIJE BEZBJEDNO

Izvor: MN PRESS

Ne zvuči loše kada kažemo da je Partizan prošao teške kvalifikacije i da kolo prije kraja grupne faze sve drži u svojim rukama i da je blizu da "prezimi" na evropskoj sceni. Ali nešto važno tu nedostaje - kontekst.

Dodajte kontekst i mnogo toga izgleda drugačije. Partizan je imao šest bodova više od Flore i Anortozisa poslije dva kola, sada oba tima mogu da ga preteknu. Bod protiv Kiprana u Beogradu 9. decembra biće dovoljan za mirnu zimu u Humskoj, ali poslije svega viđenog, taj bod ne bi "sprao" gorak ukus u ustima.

Jer Partizan tokom evropske jeseni nije nadgradio ono što je napravio tokom evropskog ljeta. Hrabre igre protiv Sočija i Santa Klare dizale su navijače na noge čak i kada nije sve išlo potaman, a i šanse su se ređale onako kako protiv Flore nismo vidjeli.

Taj proces evolucije igara na terenu je ono što nedostaje. Evropsko proljeće, ukoliko crno-bijeli do njega stignu, biće zaista pravi uspjeh za tim Aleksandra Stanojevića. Samo, više će igre u kvalifikacijama ostajati u sjećanju navijača.

Ljetošnje partije su recept kojem Partizan treba da se vrati. Da se istorijske pobjede za estonske klubove više ne bi ponavljale baš protiv crno-bijelih.