Juniorska ekipa Borca obišla Jerusalim koji ostavlja bez daha, bez obzira koje ste vjere i nacije.
Ako želiš da se zabaviš, idi u Tel Aviv!
Ako želiš da radiš, idi u Haifu!
Ako želiš da se moliš, idi u Jerusalim!
Svi u ekspediciji Borca vjeruju da momci u crveno-plavom mogu da se revanširaju Ašdodu za poraz 2:0 u srijedu i da dokažu i njima i domaćoj publici da imaju kvalitet, pa molitva nije bila razlog odlaska u Jerusalim.
Jednostavno, grad koji je treći najvažniji za muslimane, grad u čijem smjeru se okreću svi Jevreji kada se mole i grad u kojem je Hristov grob i Golgota na kojoj je on raspet nije bilo moguće zaobići tokom kratkog boravka u Izraelu.
Već pri samom dolasku u grad koji broji oko 900.000 stanovnika oduševio je svojim identičnim kamenim fasadama, koje ipak nisu slučajnost, jer je od 1947. godine zakonom uređeno da svi objekti moraju da imaju kamene fasade.
Jednodnevni obilazak nije dopuštao istraživanje cijelog Jerusalima koji se prostire na 125.000 kvadratnih kilometara, ali jeste obilazak onih najvažnijih znamenitosti u starom gradu.
Tanja Ben-Haim, naš vodič i domaćin, upoznala je mlade fudbalere Borca sa istorijom ovog drevnog grada na Bliskom istoku, vodeći ih kroz jermensku, hrišćansku, jevrejsku i muslimansku četvrt.
Crveno-plavi imali su priliku da vide mjesto gdje je održana „tajna večera“ Isusa i njegovih 12 apostola kao i Davidov grob na brdu Sion, čuveni „Zid plača“ kao i „Put suza“ kojim je Isus Hrist nosio krst nakon što je osuđen.
Prolazeći cijeli Jerusalim vide se brojne policijske i vojne patrole, tu su i sigurnosni punktovi, a osim vojnika koji na najozbiljniji mogući način i uz priličan oprez posmatraju potencijalno sumnjive prolaznike, tu su i oni koji su u obilasku Jerusalima, te najmlađi regruti, među kojima je i veliki broj djevojaka.
Prema izraelskom zakonu muškarci imaju obavezni vojni rok i od dvije i po godine, a djevojke dvije godine, ali tu dužnost sa radošču ispunjavaju, a većina onih koje smo vidjeli su prilično dobro raspoložene.
Iako su nas upozoravali prije dolaska da je fotografisanje vojnika i policajaca strogo zabranjeno grupa mladih djevojaka u vojničkim uniformama i puškama (!) ljubazno su se upoznale sa mladim fudbalerima Borca i fotografisale.
Bilo je to tek prvo njihovo fotografisanje sa mladim Izraelkama, ali o tom ćemo kasnije.
Jedan od najvažnijih znamenitosti u Jerusalimu, a koju su Banjalučani obišli je i Zid plača, mjesto molitve za pripadnike svih religija.
Veliki broj stanovnika Jerusalima i turista bio je prisutan pored Zapadnog zida, odnosno na mjestu molitve koje se naziva Zid plača, a crveno-plavi su kao što je i običaj na bijelim papirićima ispisali svoje želje ostavili u pukotinama.
Ne znamo da li su one bile vezane za porodicu, fudbal, ljubav ili nešto drugo, ali su ostale zajedno sa hiljadama drugih koje se dva puta godišnje skupljaju i sahranjuju, ili bolje rečeno pohranjuju na Maslinskoj gori.
Prošli su fudbaleri Borca i „Putem suza“ sve do jedne od dvije najveće hrišćanske crkve – Crkve svetog groba u kojoj se nalazi Golgota gdje je raspet Isus Hrist, kamena ploča na koju je položen kada je skinut sa krsta, te grob u kojem je sahranjen Hrist i onda prema hrišćanskom vjerovanju vaskrsao.
Crkvu svetog groba dijele pravoslavci, katolici i Jermeni, ali ni muslimani nisu zaboravljeni, jer su ključevi ovog hrama i njegovo čuvanje nakon poraza „krstaša“ povjereni dvjema muslimanskim porodicama – Džudeh i Nuseibeh.
Potomci ovih porodica ključem starih preko 800 godina svakog jutra otvaraju i svake večeri zatvaraju vrata crkve, a to se pretvara u pravu ceremoniju, objasnili su nam u Jerusalimu.
Samo nekoliko koraka dalje, Borčevi fudbaleri imali su priliku i da kupe neke od suvenira u brojnim suvenirnicama, a na putu do njih prilikom prolaska prolomio se aplauz.
Grupa sunarodnika iz Srbije oduševila se kada je pročitala natpis na majicama fudbalera i čula jezik kojim pričaju: „Lijepo je čuti srpski u Jerusalimu“.
Zaista jeste. Ali jednako lijepo je čuti i sve ostale jezike koji se isprepliću između zidina Starog grada sagrađenog 1531. godine.
Nekada nije potrebna ni ta riječ.
Osmjesi djevojaka i poljupci pomalo su iznenadili, ali i obradovali momke u crvenom koji su završavali obilazak i napuštali zidine Jerusalima.
Ovog puta nije bilo uniformi, ali jeste još jednog fotografisanja za kraj.