Banjalučki hram sporta pretvoren je u fan-korner kada svoje mečeve na Mundijalu u Kataru reprezentacija Srbije. Ovako je to izgledalo protiv "karioka"!
"Kakav, bre, eventualni, bre? Moramo da idemo u Katar!" - riječi su kojima je, govoreći o plasmanu na Mundijal, selektor fudbalske reprezentacije Srbije Dragan Stojković – Piksi nabacio osmijeh na lice pred hladnu novembarsku noć 2021. godine i odlučujući duel protiv Portugala.
Kada je Aleksandar Mitrović golom u 90. minutu šokirao Portugalce i kada je postalo jasno da Piksijeva vizionarska misao postaje stvarnost, osmijesi su bivali sve širi, a tek kada je "plesom kuglica" određeno protiv koga će Stojkovićeva četa otvoriti Mundijal...
Bio je to Brazil, protiv kojeg su "orlovi" prije četiri godine (i kusur mjeseci) odigrali svoj posljednji meč na prvenstvu svijeta u Rusiji.
Milioni navijača Srbije širom svijeta, s obzirom na sjajnu hemiju unutar reprezentacije i činjenicu da praktično niko nije imao zamjerku na selektorov spisak za Mundijal (a u tome smo šampioni kroz istoriju), vjerovali su da je u novembru 2022. godine došlo vrijeme za naplatu dugova.
Vjerovalo je i nekoliko hiljada Banjalučana, koji su se "načičkali" u dvorani Borik, koja će, sve dok "orlovi" odigraju svoj posljednji meč u Kataru, biti svojevrsni fan-korner!
S obzirom na činjenicu da je Mundijal u Kataru prvi u istoriji koji se igra u zimskom periodu, čelnici banjalučkog hrama sporta dosjetili su se da je Borik idealan prostor da se popije koje pivo i zajednički isprati svaka utakmica srpske fudbalske reprezentacije na najvećoj smotri koju fudbal može da kreira.
I nisu pogriješili!
Brazilaca je ispred Lusaila bilo "kao mrava", kako je za MONDO izvjestio Banjalučanin Boris Vrhovac – Vrle, najveći navijač Srbije među milionima takvih. Međutim, i banjalučki hram sporta ličio je na navijački "mravinjak"!
"Brate, ja sam došao u 15 do 7, već je bila gužva", rekao nam je jedan Banjalučanin, koji je odlučio da zajedno sa prijateljima meč sa "kariokama" odgleda upravo u Boriku.
Kako se bližio početak meča, gužva na ulazima bivala je sve veća, zauzimale su se pozicije da se uz pokoje pivo "proćakula koja pametna" o premijernoj utakmici srpske reprezentacije na ovom prvenstvu svijeta.
U toj gužvi, "oštro oko" potpisnika ovih redova primijetilo je nadaleko poznato lice...
Oko 40 minuta prije početka meča, u Borik je ušao Arno Gujon, francusko-srpski humanitarac i osnivač francuske nevladine organizacije "Solidarnost za Kosovo".
Najveći Srbin među Francuzima, ali i najveći Francuz među Srbima, ušao je u kultno sportsko mjesto sa "naramkom" srpskih zastava, koje je podijelio brojnim Banjalučanima koji su ga prepoznali i željeli da se fotografišu, za uspomenu.
"2:0 za Srbiju" – rekao nam je Arno kad smo ga upitali za mišljenje o konačnom ishodu utakmice, tek par trenutaka prije nego što se u našoj blizini začuo glasić: "Čiko, može meni jedna zastava?"
Trijumfu "orlova", ali minimalnom, nadao se rukometaš Borca m:tel iz Crne Gore Novak Bajčeta, koji se u njemu već par mjeseci poznatom Boriku pojavio sa starom crnogorskom trobojkom.
Da će ovaj meč, ipak, biti završen "sa nulom" na obje strane, mišljenja je bio proslavljeni kik-bokser Draženko Ninić, koji je upravo u Boriku, prije dvije decenije, pokorio Stari kontinent...
Napunio se Borik, parket i tribine su dupke puni...
"Šta misliš ti o ovome?" – potpisniku ovih redova reče jedan od rukovodilaca dvorane, brzinski bacivši pogled na armiju navijača obojenih u crveno-plavo-bijelo...
Desetak minuta prije početka meča, bilo je vrijeme za početak prenosa. Čim su se na velikom LED ekranu pojavili prvi kadrovi sa "Lusaila", Borikom se prolomio gromoglasan aplauz...
Tik-tak, tik-tak... Sat otkucava, minute prije početka meča ističu, vrijeme je za intoniranje državnih himni. Borik je strpljivo sačekao da Brazilci saslušaju svoju pjesmu ponosa – a onda, atmosfera da se naježiš!
"Bože pravde" iz nekoliko hiljada grla, svi kao jedan pjevali su srpsku himnu – da odzvanja Borik, da je čuju i Mitar, i Sergej, i Dušan, i Bleki... na čelu sa vojskovođom Piksijem!
Još samo nekoliko trenutaka, iranski arbitar Fagani gleda na časovnik, pištaljka je u ustima – počelo je, Srbija je krenula u svoj prvi katarski boj!
Od prvog minuta istog, Brazilci su krenuli onako kako samo oni znaju – uostalom, to im i jeste donijelo pet "Boginja" u vitrinama.
Primorali su "orlove" da razmišljaju o odbrani svog gola, ali i Banjalučane da najvećim dijelom prvog poluvremena grickaju nokte i svakih par sekundi ispiju po malo piva, "liječeći nervozu".
Duševna hrana bilo je – pojavljivanje Nejmara u kadru. Kad god bi se najveća brazilska zvijezda ukazala na ekranu, uslijedile bi salve zvižduka koje bi postajale sve glasnije, da se čuju do "Lusaila", kada bi se najskuplji fudbaler planete našao na travi tražeći prekršaj.
Nervoza navijača i bolja partija Brazilaca učinili su svoje, pa je tako, sve do 35. minuta, izostalo skandiranje, stadionsko navijanje... koje bi cijelom dekoru dali dodatni šmek.
Tek tamo oko deset minuta prije kraja prvog poluvremena, jedna "stidljiva" grupa navijača, kao da se nadala da će "orlovi" čuti tu podršku, pokušala je da raspali masu.
Brzo je prošlo 45 minuta, Iranac je poslao ekipe u svlačionice, a pauza je idealno vrijeme za osvježenje – i sagovornika!
Za jednim od stolova, zajedno sa ponosnim ostatkom porodice, sjedio je Nebojša Babić, prvotimac Krupe i rođeni brat Srđana Babića, "zlatnog orlića" iz 2015. godine i čovjeka koji je za kratko vrijeme "kupio" Piksija i zadobio njegovo povjerenje.
"Osjećaj je zaista fenomenalan, Banjaluka i Republika Srpska su po ko zna koji put pokazali da su srcem uz reprezentaciju Srbije. Nemam riječi, stvarno sam presrećan što je ovoliko svijeta došlo u dvoranu Borik da navija za Srbiju. Ovo stvarno treba doživjeti", rekao nam je Nebojša, koji je jedan od rijetkih Srba koji može da se pohvali činjenicom da mu član porodice brani srpske boje na Mundijalu u Kataru.
Kad mu je bilo teže – na ovom meču, kada srpska reprezentacija čiji član je i njegov brat otvara seniorsko prvenstvo svijeta protiv Brazila, ili prije sedam godina na Novom Zelandu, kada su "orlići" upravo preko Brazila stigli do titule svjetskog prvaka?
"Jednak je osjećaj, teško je razlikovati i odlučiti se. I jedno i drugo su jedinstveni trenuci", kazao je vidno uzbuđeni Nebojša, koji od "orlova" očekuje da se plasiraju u nokaut fazu.
"Očekujem prolazak grupe kao prvo, pa za dalje ćemo vidjeti, nadam se do finala! Imamo ekipu za prolazak grupe, to je sigurno, ali vidjećemo dalje šta će se desiti."
Hm, čuli smo riječ "finale", svakakve slike prolaze kroz glavu – ko je idealan protivnik u borbi za trofej?
"Uf, ne znam... Mnogo je dobrih reprezentacija na ovom Svjetskom prvenstvu i mnogo dobrih igrača... Ne znam, nekako Portugal ili Španija za finale."
Ugodan razgovor protekao je brzo, a u isti čas Borikom se ponovo prolomi aplauz – srpski igrači su opet u kadru, vrijeme je za početak drugog poluvremena!
Kao da su se sa prvim sudijskim zviždukom u nastavku i navijači malo "oslobodili", pa su skandiranje i navijačka pjesma spontano došli sami od sebe.
"Srbija! Srbija!", "Kosovo – Srbija!" – bili su samo dio repertoara kojim je Borik htio da pomogne srpskim reprezentativcima...
Pola sata je do kraja, Srbija ima bod u džepu – a onda, muk u Boriku, Brazil je poveo...
Rišarlison je postigao svoj prvi gol na meču i skinuo selektoru Titeu veliki kamen sa srca, ali i natjerao jednog mladog Banjalučanina na opasku:
"'ajde bar 1:1 da bude, molim vas", ote se ovom dječaku iz prvog reda, koji kao hipnotisan nije skidao pogled sa displeja.
Njegova, ali ni reakcija ostalih u Boriku nije izostala kada je samo par minuta kasnije Piksi na teren poslao Dušana Vlahovića.
Nema više šta da se čeka, bacaju se sve karte u napad, Srbija protiv Brazila igra sa dva klasična špica – i prijeti!
Prijeti i Borik, samo dva-tri opasna napada Srbije bila su dovoljna da se masa još više "raspali", čeka se taj gol i ispunjenje dječačke želje, ali...
Ne lezi vraže – 2:0 za Brazil u jeku srpskih napada...
Napadač Totenhema postigao je "golčinu" koja svakako ulazi u konkurenciju za pogodak Mundijala.
Centaršut Vinisijusa "vanjskom", prijem lopte Rišarlisona i namještanje na udarac kakav znaju da izvedu samo brazilski majstori fudbala – gol kojim Brazil, ispostavlja se, slama otpor Srbije na Lusailu, ali i srca navijača u Boriku...
Teče vrijeme, Srbija ne uspijeva da ugrozi Alisona Bekera, a na drugoj strani Vanja Milinković-Savić ima pune ruke posla...
"Samo da ne primimo sad još koji, pašćemo skroz pred Kamerun i Švicu...", dobaci jedan zabrinuti navijač iz mase...
I nisu – Iranac ponovo stavlja pištaljku u usta, gleda u sat – kraj...
Srbija nije uspjela da ostvari ono što su navijači priželjkivali. Uspjelo je, međutim, nešto drugo – fan-korner u Boriku pun je pogodak!
Uz humanitarni karakter i saradnju sa organizacijom "Srbi za Srbe", iz Borika je poslata sjajna slika...
Željeni rezultatski ishod sa početka meča u koji su vjerovali navijači je izostao, ali daleko od toga da je nešto gotovo... Slijede još dva meča u grupnoj fazi – i još dva prelijepa ambijenta u Boriku.
Prvo sljedeće okupljanje zakazano je za ponedjeljak u 11 časova, Srbija igra protiv Kameruna. Termin nije idealan, ali ko može – poslije jutarnje kafe i doručka, pravac Borik!
Za Srbiju, za Piksija, za "orlove", za pobjedu!