Hrvatski fudbaler Luka Modrić, kapiten reprezentacije koja igra drugo polufinale Mundijala u nizu, ima srpsko porijeklo i rođaka koji je bio major u ratu na prostoru bivše Jugoslavije!
Na Svjetskom prvenstvu u Kataru reprezentacija Hrvatske ponovo će igrati polufinale - drugi put u nizu! Večeras od 20 časova će snage odmjeriti sa Argentinom, a samo dva meča dijele ih od titule svjetskog šampiona i veličanstvenog oproštaja Luke Modrića (37) od dresa nacionalnog tima. Širom svijeta će se pričati o njegovim impresivnim partijama na zalasku karijere, dok će na Balkanu kao jedna od tema biti i njegovo porijeklo.
Kapiten reprezentacije Hrvatske, i rekorder po broju nastupa za "vatrene", inače je iz mješovitog braka. Mnogima je nepoznata činjenica da je Luka Modrić po očevoj strani Hrvat - dok je njegova majka Srpkinja.
Uz to treba napomenuti i da su članovi njegove familije sa majčine strane stradali u Drugom svjetskom ratu, kao i da je jedan od zapovjednika vojske Republike Srpske Krajine bio njegov blizak rođak. To je dio porodične istorije koju Luka Modrić u intervjuima i ne pominje tako često.
Luka je iz mješovitog braka
Posljednjih godina mnogo se priča i piše o porijeklu Luke Modrića, najboljeg hrvatskog fudbalera svih vremena i jednom od najboljih igrača današnjice. Maestralni vezista madridskog Reala i kapiten reprezentacije Hrvatske već godinama nosi dres nacionalnog tima, ali on ima i srpsko porijeklo. Lukina majka Radojka je Srpkinja iz sela Kruševo nadomak Obrovca. Ovo naselje, pretežno naseljeno Hrvatima, trenutno broji oko 1.100 ljudi, a Dopuđi su od davnina bili jedina srpska familija u njemu. Po popisu iz 1991. u mjestu je živjelo 107 Srba.
Sa druge strane loze Modrić je porijeklom iz sela Zaton Obrovački, a Luka je do šeste godine živio u rodnom mjestu svog oca Stipe. Zbog rata na prostoru današnje Hrvatske porodica se 1991. godine seli u Zadar, gdje je Luka odrastao i napravio prve fudbalske korake.
Njegov talenat u ekipi Zadra brzo je primijetio Dinamo koji ga je već sa 15 godina odveo u Zagreb. Od 2001. godine Modrić je član reprezentativnih selekcija Hrvatske, a polovično srpsko porijeklo posebno je isplivalo u centar pažnje kada je slavio najveći uspjeh u dresu reprezentacije.
Poslije Svjetskog prvenstva u Rusiji gdje su Hrvati igrali finale, Luka Modrić je na dočeku u rodnoj zemlji pjevao uz kontroverznog Marka Perkovića Tompsona, muzičara koji veliča ustaški pokret, Nezavisnu državu Hrvatsku i genocid nad Srbima koji je sproveden tokom Drugog svjetskog rata. Njih dvojica su, uz još nekoliko fudbalera i selektora Zlatka Dalića, bili centralne figure proslave nakon poraza od Francuske u finalu Mundijala.
Dopuđi stradali u Jasenovcu
Proslava uz čovjeka koji veliča ustaški pokret nikada nije prikladna, a posebno je zabrinjavajuće kada se ima u vidu da su navodno članovi Lukine familije stradali u logoru Jasenovac. Po podacima iz ovog logora, najmanje tri osobe sa prezimenom Dopuđ iz mjesta Kruševo izgubile su život u zloglasnom logoru. Na spisku žrtava nalaze se Anica, Simica i Božo Dopuđ, a pretpostavlja se da žrtava ima još pošto dokumentacija o svim zločinima nije potpuna.
Takođe, pojedini izvori iz Hrvatske navodili su prethodnih godina da je tokom građanskog rata na prostoru bivše Jugoslavije do temelja spaljena porodična kuća Lukine majke. U jednom od napada u okolini Zadra, hrvatski vojnici uništavali su imovinu Srba i u selu Kruševo, gdje je samo familija Dopuđ bila srpska. Nakon početka rata na prostoru današnje Hrvatske Luka Modrić i njegova porodica već su živjeli u Zadru koji nije bio dio Republike Srpske Krajine. Sa druge strane, na teritoriji koju su Srbi proglasili za svoju držvu ratovao je njegov bliski rođak.
Ko je bio Jovo Dopuđ?
U pričama o srpskom porijeklu Luke Modrića najčešće se kao njegov rođak pominje Jovo Dopuđ. Nekadašnji jugoslovenski i srpski ratni oficir, komandant 4. lake brigade 7. sjevernodalmatinskog korpusa Srpske vojske Krajine blizak je rođak Radojke Dopuđ, Lukine majke. On je svojevremeno bio major u vojsci Republike Srpske Krajine, a na svoj zahtjev demobilisan je 1993. godine, nakon operacije "Maslenica". Pod ovim kodnim nazivom vodi se hrvatsko kršenje demarkacione linije koju je postavio UNPROFOR i napad na srpska sela u predjelu Maslenice, Velebita i na pravcu Obrovac - Gračac.
Samo tokom ovog napada iz svojih domova protjerano je preko 10.000 Srba, a preko 500 je izgubilo živote u udarima hrvatskih jedinica. Situacija na frontu bila je katastrofalna za jedinice Republike Srpske Krajine, pa su kao pomoć na ovaj dio teritorije stigle i pojedine jedinice iz Republike Srpske. "Vukovi sa Vučjaka" predvođeni komandantom Veljkom Milankovićem koji je od posljedica ranjavanja izgubio život i "Srpska dobrovoljačka garda" Željka Ražnatovića Arkana bile su najveća pomoć srpskom stanovništvu. Tog perioda sjeća se i Mihajlo Ulemek, jedan od Arkanovih saradnika sa frontova tokom devedesetih godina prethodnog vijeka.
"Ja sam u Kninu saznao da je u stvari taj Jovo Dopuđ(a) koji je bio komandir obrovačke brigade, rezervni oficir, major po činu... Njega je komandant korpusa, pukovnik Đilas, nazvao i rekao da raspusti brigadu 20. januara 1993. godine. I on to odbije uz obrazloženje da ne smije bez papira. Ovaj mu za sat vremena pošalje papir sa pečatom, koji je kasnije meni dao, na kojem piše da se naređuje majoru Jovi Dopuđi raspuštanje obrovačke brigade. On je išao na to da će Jovo pijan raspustiti brigadu i baciti taj papir. Jovo je inače iz sela Kruševa gdje su samo Dopuđi bili Srbi, a svi ostali Hrvati. Ovaj je raspustio brigadu koja broji 1.100 ljudi! Nemoj me sad držati za riječ da li je 21. ili 22, imam to sve zapisano negdje... On je u pet sati po podne raspustio brigadu, u 6.15 je već bio napad na Maslenicu! Onda smo mi došli, vraćali smo te teritorije, ostali smo tamo par mjeseci, pa je ispao konflikt između Martića i Željka jer sam ja dobio papir o raspuštanju brigade. Ja sam tražio sastanak u Obrovcu, gdje je došao i Arkan i (Milan) Martić, koji se izlanuo i rekao 'Neće meni beogradski kriminalci voditi rat'. Željko je uzeo pištolj i nabio mu u usta uz 'Pi*čko policijska, nećeš ni ti voditi rat nego ćeš ići da vidiš ko vozi bicikl bez svjetla umjesto što mi tu glumiš ministra'. Ispao je taj konflikt i na kraju se sve završilo tako što je Željko ubijen, a ovom (Martiću) nabili 35 godina zatvora. Uglavnom, je*ali su nam mater", zaključio je Mihajlo Ulemek u gostovanju za kanal "Balkan Info".
Ujak Luke Modrića Jovo Dopuđ doselio se u Srbiju nakon pada Republike Srpske Krajine i ostatak života proveo je u Beogradu. Preminuo je 2017. u 70. godini, a sahranjen je na groblju Orlovača. Tokom suđenja u Hagu bio je svjedok u postupku protiv hrvatskog generala Gotovine. Dopuđ je svjedočio kako je Ante Gotovina izdao naređenje o granatiranju civilnih objekata poput doma zdravlja, gradske kafane, autobuske stanice i doma kulture, što je za posljedicu imalo progon Srba iz Republike Srpske Krajine.