Svjetska, a naša

Iz Indonezije, preko Južnoafričke Republike i Tajlanda, do Banjaluke: Životna priča Marie Đurić, portparolke Borca

Autor Bojan Jakovljević

"Internacionalci" na banjalučkom Gradskom stadionu.

Izvor: Promo/FK Borac

Svjetska, a naša.

Proteklog ljeta banjalučki Borac dobio je "pojačanje" na mjestu portparola, kada je na Gradski stadion stigla Maria Đurić. Djevojka zanimljivog životnog puta, koja je praktično obišla cijeli svijet, na kraju se skrasila u Banjaluci.

Rođena je 1998. godine u Indoneziji, u vrtić je išla u Južnoafričkoj Republici, nakon čega je osnovnu školu pohađala u Banjaluci. Međutim, u srednju školu išla je na Tajlandu, da bi nakon završenih studija putovala po svijetu i potom se vratila u grad na Vrbasu.

"Nekada postanem previše mirna i jednostavno mi nedostaje dinamike. To je znak da je vrijeme za promjene, a najčešće se to odnosi na mjesto boravka", ispričala je za "Glas Srpske" svoje životnu priču Maria, čiji otac je rodom iz Dvora na Uni, ali se tokom ratnih dešavanja preselio u Banjaluku.

Maria je pravi poliglota. Osim srpskog, tečno govori engleski, njemački i indonežanski, a nešto slabije tajlandski jezik. Na Tajlandu se bavila modelingom, a u medijski svijet zakoračila je kao "social media" menadžer i voditelj na Kuvo TV, a u junu je postala portparol Borca.

"Moj životni put je prilično neobičan. Otac Ljubomir je radio u Indoneziji, odakle je moja majka Sinta Melati Olivia. Njih dvoje su se upoznali na božićnoj proslavi na kojoj je nastupila moja baka, koja se kao i majka bavila pjevanjem. Ubrzo su stupili u vezu, potom i u brak, a epilog toga smo moj 19-godišnji brat Stefan i ja", nastavlja priču Maria, koja ima i polusestru Aleksiju iz majčinog drugog braka.

RASTANCI JOJ TEŠKO PADAJU

"Pogotovo mi je teško kada odem u Indoneziju kod majke i njene rodbine, jer ne znam kada ćemo se sljedeći put vidjeti. Mnogo mi je lakše kada napuštam Banjaluku, jer znam da ću se njoj uvijek vratiti", istakla je Maria.

Poslovne obaveze uglavnom su bile uzrok čestih selidbi.

"Išla sam u Osnovnu školu 'Ivo Andrić', potom krenula u Katoličku gimnaziju i nije mi se svidjelo pa sam otišla kod majke, koja je tada radila u Bangkoku. I dan-danas se rado družim s drugovima i prijateljima iz školskih dana, bilo da su oni u Banjaluci ili na Tajlandu", nastavila je Maria, čiji roditelji su se razveli, a ona je odlučila da krene sa ocem u Banjaluku.

Na početku nije mislila da će se u Republici Srpskoj zadržati dugo.

"Iako sam već dogovorila da počnem raditi u Cirihu, odustala sam i odlučila se za ponudu u Banjaluci. Na tom poslu sam bila dvije godine i kada sam ponovo htjela da odem uslijedio je poziv iz Borca. Kao dijete sam trenirala ritmičku gimnastiku, odbojku, išla na tenis, sa ocem igrala golf, a ovo mi je bio prvi pravi dodir sa fudbalom. Za sada mi je lijepo, ali ne znam koliko će to trajati", kaže iskreno Maria Đurić, portparolka banjalučkog Borca.

(MONDO/Glas Srpske)

Tagovi