Fudbaleri Crvene zvezde odigrali su tri kola grupne faze u Ligi šampiona i utisak je poslije svakog meča bio isti - nedovoljno dobro za pohvale, nedovoljno loše za kritike, jedino možda...
Poraz Crvene zvezde u Lajpcigu podjednako je očekivan kao onaj u Mančesteru, kada je srpski šampion na gostovanju aktuelnom vladaru Evrope počinjao grupnu fazu. Fudbal je lijep baš zato što se, kao i u životu, ne dešavaju samo očekivane stvari. Da je tako, niko ne bi morao zapravo da igra utakmice...
U srijedu uveče, na prelijepom stadionu Red Bul Arena u Lajpcigu, tik malo izvan njegovog najužeg gradskog jezgra, Crvena zvezda je bila blizu senzacije. Ma, smijemo to da kažemo, iako je na kraju poražena identičnim rezultatom kao i u Engleskoj (3:1) jer je postojao period meča u kome je Zvezda igrala dobro i moglo je i te kako da se zamisli kako će konačan ishod ovog susreta biti 2:2.
Možda bi tako bilo da je Zvezda imala hrabrost kakva je Baraka Bahara i njegov Makabi krasila prošle sezone. I neće sada ovo postati jedan od tekstova u kojima se izraelski stručnjak kritikuje zbog ovoga ili onoga, formacije ili pojedinačnih rješenja za mjesta u timu. Lično bih treneru Zvezde više zamjerio slabu komunikaciju sa srpskim novinarima posljednjih nedjelja nego bilo šta što je uradio tokom dva izuzetno teška gostovanja u Ligi šampiona. Ali, valjalo bi napomenuti - uz zaključak da je to vjerovatno i sam vidio - da bi njegov tim u naredne tri utakmice mogao da bude hrabriji!
Izraelski stručnjak koji je dominirao u svojoj zemlji prethodne sezone slao je na teren igrače Makabija iz Haife koji su pucali od samopouzdanja - napadali Juventus, PSŽ i Benfiku, željeli da igraju fudbal i da postižu golove. Takvu smo i Zvezdu viđali tokom ljeta, ali je utisak da su dva prvenstvena poraza malo poremetila situaciju. Da li je negdje "puklo" na liniji povjerenja ili je razlog nešto drugo, ali je Zvezda postala malo opreznija. Vjerovatno i svjesna težine svojih rivala, ali... Opet ću morati da kažem ali, jer je finiš meča u Lajpcigu pokazao da hrabrija Zvezda može da bude izuzetno neugodan protivnik!
Da bude još bolje po navijače - čiji je huk bio vrlo glasan u Lajpcigu - u trenucima kada je Zvezda najbolje parirala na terenu svojom svježinom su na kvalitet rivala "udarali" klinci u vidu Koste Nedeljkovića, Vladimira Lučića i Jovana Mijatovića. Dvojica su prekomandovani iz omladinskog tima baš za ovaj meč, nakon što su na prethodne dvije utakmice izborili minute u seniorskom timu.
I baš u njima - toj djeci koja od malena nose crveno-bijele dresove - ogleda se hrabrost koja bi mogla da bude faktor. Mogla bi ona vjerovatno da se vidi i u pojavi Žan-Filipa Krasoa na terenu, jer je reprezentativac Obale Slonovače fudbalski potkovan toliko da smije da pokuša ono što drugi ne žele ni da pomisle.
Moglo bi da se vidi u ubacivanjima iz drugog plana Marka Stamenića, u pretrčanim kilometrima In Bum Hvanga, u supersoničnoj brzini Osmana Bukarija. Mogla bi da se vidi i u novim spektakularnim odbranama Omrija Glazera - iako je jasno da ima onih koji će reći da je "linijaš". O hrabrosti kapitena Aleksandra Dragovića koji je podsjetio na najbolje dane karijere dovoljno je pogledati reakciju ka navijačkoj tribini nakon gola za koji je slučajno asistirao. Bio je u tom trenutku - sigurno i mnogo ranije - spreman da svoju vojsku hrabrije povede u borbu.
I zato što su pred Crvenom zvezdom još tri borbe, od koji su dva spektakla na stadionu "Rajko Mitić" i jedan direktan duel za treće mjesto na gostovanju, zaključićemo da je hrabrost sve što je potrebno. Pa... Razlika u kvalitetu svakako nije tolika da Zvezda ima čega da se plaši. Ni Jang bojsa u Švajcarskoj, ni evropskog šampiona u Beogradu, a ni RB Lajpciga za dvije nedjelje, kada Marko Roze dovede svoj tim na mjesto gdje sa jednim od prethodnih klubova nije napravio ni šansu ekipi Vladana Milojevića! A, hoćemo o hrabrosti tog tima, da se prisjećamo "one noći" iz Salcburga, Nenada Krstičića, Marina Pongračića i čalme Milana Pavkova?
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!