Crvena zvezda je izgubila protiv Lajpciga u trećem kolu grupne faze Lige šampiona (3:1) i u jednom dijelu meča ostavila je dobar utisak. Da li Barak Bahar može da učini da taj utisak ubuduće prevlada u utakmicama, a ne da crveno-bijeli stalno pokazuju dva lica?
"Mislim da se moja filozofija vidi na terenu", kazao je trener Crvene zvezde Barak Bahar početkom avgusta kada je njegov tim nizao ubjedljive pobjede i djelovao kao mašina spremna da sve i svakoga pregazi. Skoro tri mjeseca kasnije, teško da bi i Bahar gledajući mečeve Crvene zvezde mogao da se zakune koja je njegova filozofija. Mijenja se od meča do meča, zavisi od izbora igrača, često je prilagođavanje protivniku i stil fudbala koji prikazuju crveno-bijeli nije ni izgrađen i prepoznatljiv.
"Da, ni ja to ne bih rekao. Rekao bih da je Zvezda imala određeni stil u određenim utakmicama po poluvrijeme. Moramo da budemo otvoreni i da kažemo da se rijetko dešavalo da Zvezda odigra svih 90 minuta dobro", poručio je fudbalski analitičar Ranko Stojić poslije utakmice sa Lajpcigom (3:1) još jednom u srž pogodivši problem crveno-bijelih.
Pa, kad će Zvezda da pronađe taj stil i odluči koja je njena filozofija? Činilo se da je to riješeno već poslije dvije nedjelje rada Izraelca, kada je odmah presjekao ko mu od "stare garde" nije potreban i odlučno je implementirao svoj stil fudbala. Pravo je čudo bilo što je Zvezda u tim momentima "igrala kao sat", ali ispostavilo se poslije nekog vremena da se pokvario i počeo je da pokazuje pogrešno vrijeme. Kasnio je u odbrani i žurio u napadu, a umjesto da se odmah odnese kod časovničara - Bahar se ponašao kao da je u drugoj vremenskoj zoni. Tek kada mu je neko šapnuo da je pet do 12, shvatio je da nešto na njemu mora da se dotegne.
Putokaz koji Crvena zvezda mora da prati viđen je u drugom poluvremenu utakmice protiv Lajpciga. U tom dijelu igre bila je skroz oslobođena "iz okova", vidjela se želja za nadigravanjem protiv daleko jačeg tima (ne i elitnog), igralo se hrabro kako i jedino smije u Ligi šampiona, a otključavanje je počelo ulaskom najboljeg igrača crveno-bijelih ove sezone Osmana Bukarija.
Zakovan za desni bok tri mjeseca, potom sklonjen iz tima zbog povrede, Bukari je trčao kao da je neko u njega stavio "Durasel". Takva energija povukla je i druge igrače Zvezde da daju i više nego što u tom trenutku zaista i mogu, da bi sve još više eruptiralo kada su na teren ušli fudbaleri koji dobro znaju za šta se bore, pa nek je na semaforu i 0:2. Kosta Nedeljković, Vladimir Lučić i Jovan Mijatović su na prvi pogled djelovali kao "alibi izmjene" Baraka Bahara, koji bi u slučaju potpunog debakla mogao da se opravda time da su bar djeca igrala, međutim njih trojica nisu šansu zaslužila ni godinama, ni time što su ponikli u Zvezdi, nego isključivo onime što su pokazali od kada su prvi put sreli Izraelca.
Svaki minut na terenu su iskoristili, znojem natopili dres Crvene zvezde i s pravom natjerali neke od startera da se "crvene". A čak bi i trener Bahar trebalo da se postidi što im nije još više vjerovao ove sezone, nego u dogovoru sa rukovodstvom već izgrađen tim pokušavao da na papiru još osnaži, dok nekada treba samo vremena i pogled u sopstveno dvorište (pitajte Čelsi).
Tako je Crvena zvezda prethodne noći počela svoju treću etapu kod Baraka Bahara, samo za tri-četiri mjeseca, što su ciklusi koje neki zatvaraju i za po nekoliko godina. Počelo je energično sa izgrađenom kičmom tima u julu, potom se sve to raspalo od sredine avgusta u drugoj fazi sa novim fudbalerima, da bi "treća era" Baraka Bahara mogla da počne punim povjerenjem u mlade igrače koji su u Lajpcigu pokazali da su stvoreni za moderan fudbal. Štaviše, baš za onu Baharovu filozofiju, koja treba da se vidi na terenu.
To je žaba koju je teško progutati, posebno nakon ozbiljnih investicija, ali Zvezda ni slučajno ne smije da dozvoli da je samo etiketa na fudbalerima vodi, pošto je to put u propast (opet, pitajte Čelsi). Crvena zvezda nikad nije, a nikada vjerovatno i neće, biti klub koji probleme rješava samo novcem i raste zbog njega - to je njena filozofija - potrebno je malo prelistati knjige i malo više vjerovati u svoju školu, ne samo kada zagusti uz pogled ka nebu i molitvu Bogu.
Zato za dvije nedjelje u Beogradu, kada Lajpcig bude došao na revanš, Barak Bahar mora da izabere pravi put i ne smije da pogreši. Ovoga puta rezultat će reći da li je bio u pravu, od podatka o 16 šuteva ka golu protivnika mogu da žive navijači Lajpciga, ali ne i Crvene zvezde.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!