Bivši fudbaler Zoran Vorotović prolazi kroz teške trenutke u životu još od 2001. godine i kobnog Nikoljdana.
Stariji ljubitelji fudbala na ovim prostorima će na pitanje o najboljim bekovima u bivšoj Jugoslaviji bez ikakve sumnje pomenuti i Zorana Vorotovića - i neće pogriješiti. Vorotović (65) je ostavio dubok trag u nekadašnjoj jakoj ligi bivše države, a najduže je igrao u Budućnosti iz Titograda, od 1977. do 1986. godine kada je "zakačio" i period sa Dejanom Savićevićem, prije koga je čak otišao i u Crvenu zvezdu.
Igrao je još za Sutjesku, Spartak i turski Sarijer, međutim sve u životu mu se promijenilo 19. novembra 2001. godine kada je doživio jezivu saobraćajnu nesreću u kojoj je jedva ostao živ. "Moj život je bio bajka u kom sam radio sve što sam želio, sve do tog kobnog Nikoljdana...", pričao je Vorotović za "Slobodnu Dalmaciju" o nesreći koja je sve promijenila.
"Vraćao sam se iz noćnog kluba kada sam s mercedesom 300 kupe 'pomeo' dvije zaštitne ograde duge po sedam metara te sam od udarca završio na drugom spratu jedne kuće pokraj puta", prisjetio se Vorotović koji je tokom karijere zaradio lijep novac, ali zbog toga što je morao sve da uloži u liječenje i oporavak, danas je podstanar i živi na rubu egzistencije i zavisi od pomoći drugih.
"Nisam nešto bio ni popio tad... Kažu da sam bio ta dva i po sata i pri svijesti dok su me vatrogasci izvlačili, ali sam sve to vrijeme osjećao užasnu bol. S tom boli živim već 21 godinu, ona ne prestaje. To je ludačka bol koju ni lijekovima ne mogu smiriti, a popio sam od te nesreće pun brod opioidnog analgetika, koji djeluje na centralni nervi sistem, poput morfijuma. Od te nesreće sam stopostotni invalid jer su mi 'potrgani' mišići lijeve ruke, zapravo cijelog brahijalnog pleksusa, a ruka je slomljena na nekoliko mjesta, kao i lijeva noga. Cijela lijeva strana, osim donjeg dijela lijeve noge, potpuno je nepokretna, a bolovi su nesnosni, tako da sam 23 sata u krevetu, a jedan sat u kolicima."
U svojoj bogatoj karijeri, Vorotović je odigrao 246 utakmica i postigao 15 golova u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije, ali mnogi su ga zaboravili od nesreće:
"Ni od titogradske Budućnosti, gdje sam igrao punih deset godina, ni od Fudbalskog saveza Crne Gore nikada nisam dobio ni jedan evro. Niti povremenu pomoć, a kamoli da su mi dali neki stalni prihod, a mislim da sam zaslužio da dobijem nacionalnu penziju i zbog svojih sportskih rezultata i teškog zdravstvenog stanja. Tu penziju dobili su mnogi drugi, manje poznati sportisti koji su, hvala Bogu, zdravi ljudi. Dejan Savićević, predsjednik našeg Saveza, fudbalski je genije, ali mislim da je mogao za mene da napravi puno više. Zašto nije, ne znam, a i ne pitam ga. U dva navrata kada sam ga vidio, dao mi je po hiljadu evra i na tome mu hvala, ali od Saveza koji on vodi nisam dobio ništa. Crvena zvezda, u kojoj sam igrao godinu dana, mjesečno mi uplaćuje 26 evra", ispričao je on.
Vorotović je zbog jezivih povreda imao 18 operacija:
"Bivša žena Slađana ostala je uz mene kao prijateljica iako smo se mojom greškom razveli, a uspjela je nakon mukotrpne borbe da mi sredi sportsku invalidsku penziju od 220 evra. Ukupno po raznim osnovama dobijem 710 evra mjesečno, a stan u Podgorici od 25 kvadrata plaćam 300 evra. Osam vrsta lijekova, akupunkture i ostali tretmani dnevno me koštaju najmanje 50 evra", objasnio je bivši fudbaler zašto traži pomoć Saveza.
Da li će Dejan Savićević i ostali u Savezu imati sluha za njega, ostaje pitanje, a podsjećamo da je Vorotović po odlasku iz Crvene zvezde u Tursku zaradio ogroman novac. Prema tadašnjim pričama, pripalo mu je čak dva i po miliona njemačkih maraka, iako je tada već bio pri kraju karijere.
(Slobodna Dalmacija/MONDO/M.V.)