Kao i u svakom timu, i u ekipi Borca većina igrača ima svoje nadimke. Evo i onih najinteresantnijih, za koje možda niste znali.
Timski duh jedna je od ključnih stvari u svakoj ekipi, a upravo to potencirao je i trener Borca Mladen Žižović kao nešto što treba da se zadrži od prošle sezone, ali i pojedini fudbaleri s kojima smo proteklih dana pričali u Sloveniji o pripremama za novu sezonu.
Među crveno-plavima vlada odlična atmosfera, komunikacija je odlična, iako ima i dosta stranaca, a ono što smo primijetili, odnosno čuli na terenu osim standardnih fudbalskih izraza poput "leđa“, "sam", "otvori" su i zanimljivi nadimci pojedinih fudbalera Borca.
Većina ih je izvedena od imena ili prezimena grača, pa tako tokom treninga i utakmica čujemo Vuko kada zovu mladog Davida Vukovića, Graha je kapiten Srđan Grahovac, Peja je naravno Nikola Pejović, a Karo je novajlija iz Kurasaa, Jurih Karolina.
Međutim, ima i onih zanimljivijih, koji nemaju nikakve veze sa imenom.
Jedan od njih je Komarac, što je nadimak Davida Čavića, brzog krilnog igrača Borca koji je u ponedjeljak imao čast da u drugom poluvremenu protiv rumunske ekipe UTA Arad, imao čast da kao igrač sa najdužim stažom u klubu od onih na terenu ponese i kapitensku traku.
Nju smo prethodnih godina gledali na ruci najstarijeg, reklo bi se legendardnog člana crveno-plavih, Stojana Vranješa, kojeg mnogi saigrači, ali i prijatelji zovu Mašina. Iskusni fudbaler jeste "mašina za davanje golova", a to je pokazao na ovim pripremama sa dva gola u isto toliko pripremnih utakmica.
Drugi po iskustvu je Zoran Kvržić, pa ne čudi što ga saigrači zovu Deda. Koliko smo primijetili na treninzima i na utakmicama ni najmanje ne smeta.
"To mi je nadimak još iz Rijeke. Dao mi ga je golman Andrej Prskalo. Već tad su mi krenuli malo sijede po kosi i on me nazvao Deda. Kasnije je to ostalo i svo i sad me tako zovu i u Borcu“, otkrio nam je Kvržić, koji svojim igrama i zalaganjem na terenu definitivno ne „opravdava“ svoj nadimak.
Zanimljiv nadimak dobio je njegov saigrač iz zadnje linije, Maks Juraj Ćelić.
"On često govori 'frende, frende' kada se nekom obraća pa mu je ostao nadimak Frend", objasnili su nam njegovi saigrači u Sloveniji.
Dalmatinac Jakov Blagaić dok je nosio dres Borca prošle sezone imao je nadimak Šporki, a nadimak Damira Hrelja je Šilja.
Kako nam je otkrio, nije ga dobio u Borcu, već ga je i on "donio" u klub.
"Kad sam bio klinac dobio sam taj nadimak, jer sam bio mršav, špicast... a onda se to zadržalo i u fudbalu. Nisu ga znali u Borcu dok nije došao Milićević koji je ranije bio sa mnom u Željezničaru. Nakon toga sada me i ovdje tako zovu, mada me često i oslovljavaju samo imenom", rekao nam je Hrelja.
Sada čekamo da vidimo koje će nadimke dobiti novajlije u klubu kojih je poprilično u ovom prelaznom roku.