Legendarni golman Žan Mari Pfaf, nekadašnji čuvar mreže Belgije i minhenskog Bajerna osvrnuo se na karijeru, životnu filozofiju i dao savjete budućim generacijama fudbalera, posebno čuvarima mreže.
Belgijski golman Žan Mari Pfaf svoju ne samo sportsku, već i životnu priču ispričao je u Sarajevu, gdje je bio sa suprugom na "Simposaru", gdje je dobio i nagradu za životno djelo u oblasti sporta.
„Danas sam ovde sa svojom ženom i srećan sam. Imam mnogo prijatelja u Belgiji i Hrvatskoj, a posebno cijenim mlade igrače koji dolaze iz ovih krajeva“, započeo je Pfaf, dodajući da i dalje prati razvoj talentovanih sportista sa Balkana.
U nastavku se prisjetio svojih fudbalskih početaka.
„Moj otac je imao 51 godinu kada je umro. Majka je podizala devetoro djece. Govorio sam sebi – želim biti šampion, želim biti najbolji golman u Belgiji.“
Od skromnih početaka do fudbalskog vrha, Pfafov put bio je inspiracija generacijama.
„Gledajte, ja sam došao iz mjesta od 15.000 ljudi, a postao sam najbolji golman svijeta 1986. na Svjetskom prvenstvu. Ako imate pozitivan stav i radite sa strašću – sve je moguće.“
Pfaf ne krije koliko mu je važna uloga trenera u životu mladih sportista:
„Treneri ne rade za novac. Oni daju inspiraciju. Oni su ti koji vas uče da budete bolji – kao sportista, ali i kao čovjek.“
U razgovoru je spomenuo i Hrista Stoičkova, prisjetivši se njihovog prvog susreta:
„Imao sam mnogo prijatelja u fudbalu, među njima i Stoičkova. Kada sam igrao protiv Bugarske, izgubili smo 2:0. Bio je to njegov debi. Poslije utakmice rekao sam mu – možeš da ideš u Barselonu. I otišao je.“
Zanimljivo, iako su igrali jedan protiv drugog, Stoičkov nikada nije postigao gol Pfafu, ni za reprezentaciju ni u klupskim okvirima - činjenica koja povezuje dvojicu velikana na neobičan način.
Na kraju je poslao poruku mladim sportistima i roditeljima.
„Golmani su posebni. Da bi jedan golman postao vrhunski, potreban je tim – porodica, treneri, volja i vjera. I ne zaboravite – biti šampion nije samo osvajati trofeje, već ostaviti trag.“
(MONDO)