Bilo je burno 1999. godine pred meč Hrvatske i Jugoslavije, prvi put od početka sukoba, a izjava Zvonimira Bobana da "Hej Sloveni" nikada nije bila njegova himna zaparala je uši Siniši Mihajloviću. Legendarni fudbaler tada nije mogao da mu prećuti.
Omladinske reprezentacije Srbije i Hrvatske igraće u istoj grupi na Evropskom prvenstvu u Velsu ovog ljeta i ono što je lijepo vidjeti je da oko toga nema nikakve fame niti naelektrisane atmosfere, kao što je bilo nekada. Radi se o fudbalerima koji su rođeni 2007. godine i kasnije, koji nisu "osjetili" burne devedesete na ovim prostorima, tako da je iz tog razloga na snazi ostao tek onaj dodatni motiv - biti bolji od komšije.
Za tako nešto, naravno, bilo je potrebno vrijeme, pa situacija ne može čak ni približno da se uporedi sa 1999. godinom i prvim fudbalskim mečevima koje su Hrvatska i Jugoslavija, odigrale jedna protiv druge poslije ratnih sukoba. Tada je mjesecima uoči utakmica vladala napetost.
Hrvate dočekao mrak
Prva utakmica igrala se na "Marakani" 18. avgusta 1999. godine i na njoj nije bilo golova, a pamti se po tome što je nestalo struje malo pred početak, što je "zaledilo" hrvatske fudbalere. Ipak, srpski fudbaleri ostali su sve vrijeme uz njih i nisu dozvolili da se bilo šta dogodi u mraku.
"Kome bi bilo svejedno u tom trenutku? Cjelokupna situacija, čitava predigra, pa dešavanja u obje reprezentacije... Ono što je najvažnije, ti momci dole na terenu ispali su 'frajeri', gospoda, ljudi. Svi skupa su sa nama napustili teren. Tenzije su bile velike, ali je prevladao ljudski odnos, svi su se ponašali onako kako zahtijeva jedna gladijatorska utakmica. Nije bilo jednostavno, sjećam se da mi je prvi prišao Dejan Stanković. Imena nisu uopšte bitna, kapa do poda svima koji su nas otpratili do tunela, a znamo vrlo dobro da taj tunel traje i traje. Nije tako lako doći gore do svlačionica. Ta utakmica u Beogradu je bila pobjeda fudbala", rekao je Aljoša Asanović u intervjuu za MONDO prije nekoliko godina.
Zvižduci za "Hej Sloveni" na Maksimiru
Dva mjeseca kasnije, preciznije 9. oktobra 1999. godine, Hrvatska i Jugoslavija opet su remizirale - bilo je 2:2 na "Maksimiru" u utakmici koja se i dan-danas pamti. Nije to samo zbog četiri gola za 47 minuta, nije samo ni zbog plasmana Jugoslavije na EURO2000, nego i zbog crvenog kartona koji je dobio Zoran "Bata" Mirković.
Hvatanje za "nezgodno mjesto" Roberta Jarnija samo je uzburkalo atmosferu na "Maksimiru", pošto se himna "Hej Sloveni" jedva čula od zvižduka - iako su je neki od igrača u dresu Hrvatske donedavno pjevali s rukom na srcu.
Zato je izjava Zvonimira Bobana posebno "zaparala uši" i o njoj se danima pričalo na Balkanu: "Kad je bila svirana himna, bilo je dosta zvižduka, vjerujem da će tako biti i u Zagrebu. Ja sam pjevao svoju himnu i nisam razmišljao šta oni rade. 'Hej Sloveni' je bila himna za cijelu Jugoslaviju, ali moja to himna nikad nije bila. Ta himna moja nikad nije bila. Moja himna je oduvijek bila 'Lijepa naša'", rekao je tada Zvone.
Kada je čuo šta je izjavio, odmah mu je odgovorio Siniša Mihajlović: "Sad je lagano da se izjavljuje, da je neko imao muda to da kaže da to nije njegova himna - mogao je i onda da kaže. Sad je lagano da se kaže nije moja himna, nije ovo, nije ono, a svi stajali mirno. Kad sam slušao himne, meni je bilo smiješno jer onako, do juče smo svi igrali za jednu reprezentaciju, pa slavili, tugovali zajedno, a sad igramo jedni protiv drugih. Prije 15 godina o tome niko nije razmišljao i pomišljao da to može da se desi. Bili smo u jednoj zemlji, a sad igramo jedni protiv drugih i imamo dvije različite himne".
Zašto ranije Boban to nije rekao?
Iako je Zvonimir Boban bio "državni heroj Hrvatske" zbog udaranja policajca na "Maksimiru" 1990. godine, na meču između Dinama i Crvene zvezde koji je označen kao početak sukoba na prostoru bivše države, vrlo zanimljivo je da je i poslije toga nastavio da nosi dres Jugoslavije.
Igrao je iste godine za Jugoslaviju protiv Austrije u Beogradu i protiv Danske u Kopenhagenu, a zatim 1991. godine s Turskom u Izmiru i protiv Farskih Ostrva opet na "Marakani".
Takođe, na dan kada je "A" reprezentacija Hrvatske igrala svoju prvu istorijsku utakmicu protiv SAD-a u Zagrebu (17. oktobra 1990. godine), Zvonimir Boban igrao je za mladu reprezentaciju Jugoslavije u revanšu utakmici Europskog prvenstva protiv SSSR-a. Dakle, najmanje pet puta je slušao "Hej Sloveni" od udaranja policajca u Zagrebu.
BONUS VIDEO:
(MONDO)