Bivši kapiten Crvene zvezde Milan Borjan otvorio front sa kapitenom Partizana Bibarsom Nathom.
Fudbaleri Crvene zvezde savladali su Partizan (3:0) i osvojili novu šampionsku titulu, a meč na stadionu "Rajko Mitić" bio je posljednji beogradski derbi za Bibarsa Natha. Iskusni fudbaler najavio je odlazak iz Partizana na kraju sezone, nakon čak sedam godina u crno-bijelom taboru i 22 meča protiv najvećeg rivala.
Mnogima je za oko zapala scena kako se Natho prije polupraznom južnom tribinom oprašta od najvatrenijih navijača Partizana koji su i nakon meča ostali na svojim mjestima da bi aplaudirali fudbalerima voljenog kluba. Bio je to potez vrijedan poštovanja, a izraelski fudbaler lomio se zbog emocija koje su navirale. Sa druge strane, Milan Borjan smatra da Natho nije Partizanova legenda.
"Nisam obraćao pažnju na Natha. Nije me zanimao tokom njegovog boravka u Humskoj, mada je određeni kvalitet donio Partizanu. Ipak, nije mogao spriječi dominaciju Crvene zvezde", rekao je Milan Borjan za "Sportski žurnal" u osvrtu na 179. "vječiti" derbi u kojem je Crvena zvezda pobjedom (3:0) osvojila šampionsku titulu.
Borjan se nije tu zaustavio, već je govorio o najboljim igračima u istoriji crno-bijelih. Smatra da Nathu nije mjesto u njihovom društvu, jer je ostavio trag samo kao izvođač penala u dresu Partizana.
"Najveća legenda Partizana je Saša Ilić. Za njega niko ne može da kaže ništa loše jer je crno-bijelima dao sve. Ne mogu se upoređivati njih dvojica. Da se tako nešto dogodilo Iliću, mogao bih negativno da komentarišem. Ovako, ne znam šta je dobro donio Natho Partizanu osim što je zaista odlično izvodio jedanaesterce. Natho nije ostavio dubok trag u klubu iz Humske", zaključio je bivši golman Crvene zvezde.
Bibars Natho je u ljeto 2019. godine stigao u Partizan, a tokom sedam godina u klubu nije uspio da osvoji trofej u srpskom fudbalu. Za Partizan je odigrao 285 zvaničnih mečeva, uz 82 postignuta gola i 74 asistencije, a pored domaćih takmičenja igrao je i grupne faze u Ligi Evrope i Konferencijskoj ligi. Nastupio je na 22 "vječita" derbija, uz učinak od tri pobjede, osam remija i 11 poraza.
Nekadašnji kapiten reprezentacije Izraela ponikao je u Hapoelu iz Tel Aviva, a kasnije je igrao još za Rubin iz Kazanja, PAOK, CSKa iz Moskve i Olimpijakos. Sa Hapoelom je osvojio titulu i Kup Izraela, sa Rubinom Kup Rusije, a sa CSKa iz Moskve bio je šampion najveće zemlje na svijetu. Za reprezentaciju je odigrao 88 mečeva, uz četiri postignuta pogotka.