Legendarni golman Borca i aktuelni selektor "zmajića" za MONDO se prisjetio Mundijala u Brazilu, pravio paralele sa današnjim timom pod vođstvom Sergeja Barbareza, analizirao fenomen banjalučkog Borca i otkrio na koji način stvara pobjednički mentalitet.
Malo je fudbalera na ovim našim prostorima kojeg cijene i poštuju u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, a još manje onih koji su uspjeli da iz Premijer lige BiH stignu do kultnog stadiona - "Marakane" u Rio de Žaneiru.
Momak iz Breze je postao sinonim za stabilnost na golu banjalučkog Borca, s kojim je 2011. godine ispisao istoriju i donio prvu titulu šampiona na Gradski stadion. Njegova hladnokrvnost i autoritet nisu promakli ni tadašnjem selektoru "zmajeva" Safetu Sušiću, pa je Avdukić postao jedini igrač iz Premijer lige BiH koji je bio dio Svjetskog prvenstva u Brazilu 2014. godine.
Ako tome dodamo gotovo filmsku epizodu u iranskom gigantu Persepolisu - zbog koje se mijenjao i tamošnji "fudbalski ustav", jasno je da Avdukić ima "ono nešto" zbog čega milioni ljudi širom svijeta obožavaju ovu igru.
Danas, Avdukić je trener banjalučkog Željezničara Sport Tima, a i s klupe predvodi U17 reprezentaciju BiH. Na "prvoj" je liniji stvaranja nekih budućih "zmajeva", a za MONDO se prisjetio legendarnih dana iz Brazila, pravio paralele sa današnjom reprezentacijom pod vođstvom Sergeja Barbareza, analizirao fenomen banjalučkog Borca i otkrio na koji način stvara pobjednički mentalitet u mlađim kategorijama.
BiH se po drugi put u istoriji plasirala na Svjetsko prvenstvo, koje večeras počinje u SAD, Kanadi i Meksiku, ali, krenućemo od onog prvog, 2014. godine u Brazilu, na koje ste i vi bili pozvani. Kako ste vi doživjeli taj poziv? Da li je postojala bar mrva sumnje i uopšte kakav je to osjećaj kad je selektor Safet Sušić pročitao vaše ime za odlazak na Svjetsko prvenstvo, što je nesumnjivo san svakog fudbalera?
"Pa ovako, prvi put uvijek ostane zabilježen. To je tada, tih godina, bio stvarno veliki uspjeh za Bosnu i Hercegovinu. Znači, to je bio prvi odlazak na neko veliko takmičenje i sigurno je vladala velika euforija. Mi smo bili jedna mala država koja je napravila veliki, istorijski uspjeh i stvarno je bila čast biti dio te generacije. Ta generacija je stvarno bila fenomenalna. Bilo je dosta kvalitetnih igrača i sigurno bi bilo šteta da jedna takva generacija nije otišla na veliko takmičenje. Šteta je što ta generacija nije nastavila kontinuitet pa otišla i na Evropsko prvenstvo. Međutim, desilo se to što se desilo, poslije je došla ta smjena generacija. Bilo je dosta igrača koji su bili u nekim godinama da nisu mogli više igrati. Ali ponavljam, šteta je što se jedna takva generacija nije okušala i na Evropskom prvenstvu. Što se tiče mog poziva, ja sam u tim kvalifikacijama stvarno bio konstantan član te generacije i sa selektorom sam imao jako dobar odnos. Nekako sam bio siguran da će se selektor - kao što je i Barbarez uradio za ovo Svjetsko prvenstvo - držati onih snaga koje su iznijele teret kvalifikacija. Tako da sam, što se toga tiče, bio miran i spokojan", počeo je priču Avdukić.
OPET BORČEV GOLMAN NA MUNDIJALU
Bili ste tada, uz Ognjena Vranješa, jedini iz Banjaluke, ali ste ujedno bili i jedini fudbaler iz Premijer lige BiH koji je bio učesnik tog Svjetskog prvenstva?
"Jeste, mi smo bili u tim kvalifikacijama... Ne znam da li je Darko Maletić bio na nekim utakmicama, ali Ognjen Vranješ je bio iz Banjaluke, a ja sam bio jedini igrač iz Premijer lige BiH koji je u tom trenutku bio član te generacije i putovao na Svjetsko prvenstvo. Evo, sad mi je drago da ponovo golman iz Borca otišao na Mundijal (Mladen Jurkas, prim.aut), tako da se taj neki kontinuitet banjalučkih golmana nastavlja".
Istorija se na neki način ponovila, Mladen Jurkas je dobio priliku nakon što se povrijedio Osman Hadžikić. Šta biste mu savjetovali u ovom trenutku?
"Ovako, ja Mladena znam još iz omladinskih kategorija. Sigurno je da se radi o kvalitetnom dječaku i kvalitetnom golmanu. Dobio je priliku u prvom timu Borca, odradio je odličan posao u mladoj reprezentaciji gdje je branio fenomenalno i sigurno je, nakon povredu Hadžikića, zaslužio da bude taj koji će ići na Svjetsko prvenstvo. Ono što mu ja poručujem jeste da samo nastavi da radi, da se razvija, da ovo gleda kao jedno ogromno iskustvo i da to, naravno, iskoristi za nastavak svoje karijere".
MOŽDA JE BOLJE IĆI NA SVJETSKO PRVENSTVO KAO NAVIJAČ
Vratimo se još malo u Brazil. Mene zanima kako to izgleda unutar kampa?
"Nismo jednostavno čitavo vrijeme u kampu, ali u Brazilu je bezbjednosna situacija bila specifična. Stalno je policija bila sa nama, nismo mogli biti opušteni na način na koji su opušteni navijači. Kod nas se sve svelo na kamp, trening, putovanja i utakmice. Navijači sa strane vide samo onu krajnju sliku - vide utakmicu protiv Argentine i to je 'vau'. Međutim, iz perspektive igrača, to je maltene obična priprema kao i za sve ostale utakmice. Igrači to doživljavaju maksimalno profesionalno. Posebno igrači koji su planetarno popularni i poznati - oni ne mogu ni izaći iz hotela jer ih odmah prepoznaju na ulici, ne mogu da se opuste niti da sjednu od stalnih zahtjeva za slikanje. Ja bih lično volio da doživim Svjetsko prvenstvo kao navijač".
Mislite da je tako bolje?
"Doživjeti Svjetsko prvenstvo kao igrač je stvarno ogromna čast, zadovoljstvo i lični sportski uspjeh - sve ono čemu čovjek teži kao sportista. I hvala Bogu da sam to doživio, stvarno mi je drago. Ali bih volio da ga vidim i sa navijačke strane, jer tu ima više slobode".
A kako je izgledalo to slobodno vrijeme u Brazilu, kad ste ga imali, i s kim ste se najviše družili?
"Mi smo bili u jednom izolovanom kampu, u jednom hotelskom kompleksu gdje smo bili potpuno sami. Svaki dan se svodio na druženje unutar naše ekspedicije. Bili smo praktično zatvoreni. Mogli smo malo izaći do plaže, imali smo bazen unutar kompleksa... Imali smo sve uslove da nam bude lijepo i da uživamo, ali jednostavno nismo mogli slobodno šetati oko stadiona, vidjeti kako je među navijačima ili otići na javnu plažu. Bili smo smješteni u gornjem dijelu, ja mislim preko puta nas je bila čuvena plaža...
Kopakabana?
"Kopakabana, da. Ali nismo mogli tek tako da odemo do nje. Možda je neko od rukovodstva i otišao, ali mi igrači nismo".
ZA BARBAREZA NIJE PRESUDNO TRENERSKO ISKUSTVO
Evo, istorija se ponovila. Ekipa Sergeja Barbareza je uspjela da se plasira na prvenstvo sa prilično podmlađenim timom. Rekao bih da je to veliki uspjeh i veliko iznenađenje. Mnogi su bili skeptični na početku kada je Barbarez imenovan za selektora, s obzirom na to da nije imao ranijeg trenerskog iskustva. Ali, pokazalo se da nisu bili u pravu. Šta vi mislite o trenutnoj ekipi BiH i može li napraviti korak dalje u odnosu na vašu generaciju?
"Današnja ekipa Bosne i Hercegovine je vrlo mlada i vrlo potentna. Selektor i generalno Savez su uradili strašno dobru stvar. Kod nas uvijek ima onih priča 'zašto je ovo ovako, zašto je ono onako', uvijek nam je čaša poluprazna, nikad polupuna i svi smo u nekim teorijama. Međutim, vidi se da generalno postoji kohezija i da je stručni štab dobio potpunu podršku. Sergej Barbarez se pojavio kao pravi lider tog projekta i napravio je sjajne stvari. Stvorili su odličnu atmosferu unutar reprezentacije. Možda za selektora i nije presudno to neko ranije trenersko iskustvo, više trebaju neke druge stvari. Vrlo su kratko zajedno, a on je uspio da okupi dobar tim ljudi oko sebe, da nađe igrače koji imaju ogroman potencijal, karakter i koji bukvalno žive za dres. Kao rezultat toga, možda i sa malo manje individualnog kvaliteta u odnosu na nekada prije, uspio je da prođe baraž i plasira nas na Svjetsko prvenstvo".
Kad već poredimo sa vašom generacijom, čini se da su ranije bila "zvučnija" imena, ali šta je to što ova sadašnja generacija ima, a da prethodna možda nije imala u toj mjeri?
"Vrlo je teško i nezahvalno to porediti. Prethodna generacija je imala igrače koji su igrali u najboljim klubovima tadašnjih 'Liga petice'. I u tim klubovima oni nisu bili sporedni igrači, već su vodili glavnu riječ i bili nosioci igre. Imali smo Vedada Ibiševića koji je bio najbolji strijelac Bundeslige, Edina Džeku koji je rešetao u Mančester sitiju, Emira Spahića u Sevilji... Znači, posjedovali su strašan individualni kvalitet koji je na kraju došao do izražaja. Ova današnja generacija više teži nekom dokazivanju. Ti momci su donedavno bili anonimusi za širu javnost, ali su ih direktor Emir Spahić i taj tim skauta pronašli i izvukli. Oni sada žive na krilima tog dokazivanja i siguran sam da sa tim ogromnim nacionalnim nabojem mogu napraviti dosta dobrih stvari".
Prvi meč na prvenstvu na rasporedu je u petak protiv Kanade, koja je jedan od domaćina. Za njih neće igrati njihova prva zvijezda Alfonso Dejvis iz Bajerna. Može li BiH krenuti s pobjedom?
"Ova reprezentacija BiH može pobijediti svakog. Generalno, u današnjem fudbalu svako može svakog da pobijedi. To više nije ona klasična floskula, nego je jednostavno tako. Sve ekipe danas imaju određen taktički i fizički kvalitet. Mnogo stvari može da se desi na samoj utakmici, ali sigurno je da BiH ima svoje šanse u tom meču, kao što ima šanse i da prođe grupu. Da li ćemo imati dovoljno sreće i šta će se sve izdešavati, vidjećemo. Ono što je po meni najbitnije jeste da svi budu zdravi, spremni i onda imamo dobre šanse za prolaz".
ZABORAVITE PREDRASUDE O IRANU
Pošto ste tokom razgovora pomenuli taj bezbjednosni aspekt u Brazilu i pratnju policije, nažalost, pritiska te vrste biće i sada posebno zbog reprezentacije Irana i ratnog sukoba sa Amerikom. Vi imate iskustvo igranja u Teheranu, tačnije nastupali ste za njihov Persepolis. Ako se ne varam, zbog vas je tamošnji fudbalski savez čak promijenio i jedno važno pravilo? Možete li nam reći nešto više o Iranu i životu tamo kada ste otišli iz Borca?
"Vidite, prema Iranu dosta ljudi ima velike predrasude. Međutim, Iran je stvarno jedna divna zemlja, tamo žive divni i izuzetno kulturni ljudi. Ja sam tamo proveo jedan kraći period, ali sam puno toga proživio. Bio sam u stvarno moćnom klubu sa nevjerovatnim brojem navijača. Liga je i tada bila na ozbiljnom nivou. Mene je klub prvobitno doveo isključivo da bih igrao Azijsku ligu šampiona, jer je tada u domaćoj ligi Irana na snazi bilo pravilo da strani golmani nemaju pravo nastupa. Ja sam branio na sedam utakmica za Persepolis. Nakon njih, pošto je riječ o izuzetno moćnom klubu, koji ima oko 30 miliona registrovanih navijača, pokrenuli su inicijativu da se to pravilo ukine kako bih mogao nesmetano da branim i u domaćem prvenstvu. I uspjeli su u tome, Savez je promijenio pravilo. Međutim, na kraju nismo postigli dogovor oko nastavka saradnje i ja sam otišao iz Irana, ali je to pravilo ostalo na snazi, pa su poslije dolazili drugi strani golmani i brali plodove tog truda. Ali stvarno mi nije žao, to je bio prelijep period, divan klub i divni ljudi. Iran je prelijepa i kulturna zemlja iz koje se može svašta naučiti. Ja bih svakome preporučio da ode tamo i pogleda to bogatstvo, naravno, čim se ove trenutne globalne tenzije smire".
Da se vratimo još malo na predstojeći Mundijal. Osim ovih tradicionalnih fudbalskih velesila kao što su Argentina, Brazil, Njemačka, Francuska i Španija, da li mislite da postoji neka ekipa iz sjenke koja bi mogla napraviti iznenađenje i plasirati se u samu završnicu?
"Teško je reći. Kao što sam maloprije napomenuo, danas svi igraju fudbal. Ipak, mislim da će u završnici presuditi iskustvo ekipa koje konstantno igraju velika takmičenja i koje imaju taj pobjednički mentalitet. Zato sve ove sile koje ste nabrojali s pravom očekujem u samoj završnici. Izuzetno važan faktor biće dužina rostera - ko ima veći broj kvalitetnih igrača na klupi. Nije bitno samo onih prvih 11, jer je takmičenje dugo i naporno. Već vidim da se žale na velike vrućine i vlagu. Dosta toga će uticati na igru, tako da će timovi sa najboljom rotacijom, najboljim oporavkom i medicinskim timovima ići do samog kraja".
HRVATI SU MAJSTORI U SKIDANJU PRITISKA SA IGRAČA
Iz bivše Jugoslavije, Hrvatska je do sada napravila ubjedljivo najviše na svjetskim šampionatima, osvojila je srebro i bronzu. Međutim, sudeći po njihovoj javnosti, navijači nemaju preveliko povjerenje u tim Zlatka Dalića. Šta vi mislite, mogu li ponoviti prethodne uspjehe?
"Hrvati svaki put kad idu na prvenstvo, u javnosti postave priču kao da nemaju velike ambicije. To njihovi mediji dosta dobro izbalansiraju i tako skinu ogroman pritisak sa leđa samih igrača. Ja se uopšte ne bih složio sa pričom da oni nemaju kvalitet. Imali su određenu smjenu generacija, ali oni to rade tiho i planski. Smatram da će oni i na ovom Svjetskom prvenstvu napraviti ozbiljan rezultat. Dokle tačno mogu dogurati nezahvalno je prognozirati, ali sigurno imaju kvalitet i ogroman broj vrhunskih igrača koji mogu da riješe svaku utakmicu".
Skoro sam pročitao jedan jako zanimljiv podatak vezan za stručnjake sa ovih prostora. Zlatko Dalić je porijeklom iz Livna, Sergej Barbarez je iz Mostara, a selektor Alžira je Sarajlija Vladimir Petković. Znači, zemlja od nepuna tri miliona stanovnika ima čak tri selektora na ovom Svjetskom prvenstvu?
"Pa da, pokojni Ćiro Blažević je jednom dobro rekao: "Da je Kapelo krenuo iz Travnika kao što sam ja krenuo, ne bi dobacio ni do Turbeta, je li tako?". Sigurno je da ljudi koji odu vani dobiju znatno bolje uslove za rad i napredak. Kada pogledamo našu početnu tačku na Balkanu i uslove koje imaju tamo, ovo je nevjerovatan uspjeh za naše ljude - da iz jedne ovakve sredine dođu na sam svjetski vrh".
Za kraj, porazgovarajmo malo o vašem trenutnom poslu. Selektor ste U17 reprezentacije Bosne i Hercegovine, što znači da ste vi ona prva etapa koja procjenjuje te mlade dječake i talente koji bi u budućnosti trebali biti nosioci A-tima. Da li ste već sada prepoznali neke pojedince koji bi mogli ozbiljno da odskoče, iako je to naravno nezahvalno prognozirati?
"Da, ja sam prošle godine preuzeo U17 reprezentaciju, odnosno generaciju rođenu 2009. godine, i naslijedio sam selektovan tim dječaka. U toj generaciji definitivno ima odličnih, vanserijskih igrača koji u budućnosti mogu igrati na vrhunskom reprezentativnom nivou. Evo, Matej Deket je već dogurao do U21 reprezentacije, igra za prvi tim Borca i kako se razvija, vjerovatno će već sljedeće sezone biti standardan član ekipe. To je jedan sjajan dječak koji je izašao iz te generacije koju sam vodio. S druge strane, sada smo u fazi formiranja generacije 2010. koja takođe posjeduje ogroman potencijal. Smatram da bismo sa ovim godištem mogli napraviti ozbiljan iskorak jer imamo dosta motorički potentnih igrača. Ono što trenutno radimo jeste proširivanje baze podataka; pokušavamo da našu djecu koja žive u inostranstvu privolimo da igraju za BiH. Želimo da kod njih već u ovom uzrastu izgradimo taj nacionalni naboj, da osjete želju da dolaze, igraju i uživaju u tome. Mislim da smo na jako dobrom putu. Meni je kao selektoru najbitnije da kod njih promijenimo mentalitet - da usadimo stav da nismo reprezentacija koja je unaprijed osuđena na poraz, već da želimo da se nadigravamo sa najboljima, igramo moderan fudbal i kroz takav pristup razvijamo te momke".
BORAC JE SPREMAN DA NAPADNE I LIGU EVROPE
Pomenuli ste mladog Deketa iz Borca, koji je ove sezone osvojio svoju četvrtu šampionsku titulu, a sada ih očekuje žrijeb za Evropu. Prije dvije godine su napravili ogroman istorijski uspjeh plasmanom u grupnu fazu. Šta mislite, šta mogu uraditi sada?
"Borac je izrastao u klub koji ima prepoznatljiv kontinuitet. Evo, vidio sam u intervjuima da je Vinko Marinović izuzetno zadovoljan jer mu ostaje velika većina igrača na okupu. To je praksa u Borcu već zadnje dvije-tri godine i taj kontinuitet već donosi opipljive rezultate. Napravili su sjajne stvari u Evropi pod vođstvom pokojnog Mladena Žižovića. Smatram da će Borac, s obzirom na način na koji se razvija i radi, u budućnosti biti još stabilniji i bolji. Siguran sam da i ove godine u Evropi mogu napraviti velike stvari. Imaju odličnu početnu poziciju, povlašteni su na žrijebu i uz malo sreće bi mogli da obezbijede grupnu fazu nekog takmičenja. Možda bi pravi iskorak bio plasman u Ligu Evrope ove sezone, pa da se narednih godina napadne i sama Liga šampiona", zaključio je Avdukić.
(MONDO)