"Nikad prije, ni poslije nisam igrao sa napadačem koji je spreman da 90 minuta, bez ikakve kočnice trči i gine pritiskajući protivničku odbranu, napadajući prostor, rvajući se štoperima", pisao je prije mjesec dana Jovan Nišić, saigrač Jove Lukića iz Borca.
Iako je Svjetsko prvenstvo već počelo može se reći da smo na Mundijalu u SAD, Kanadi i Meksiku već dobili jednu zvijezdu, a ona dolazi niotkud drugdje već iz reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Jovo Lukić – ime je koje su vjerovatno mnogi guglali kada su u petak uveče izašli početni sastavi za utakmicu Kanade i BIH, a kada je u 21. minutu utakmice glavom poslao loptu u mrežu ostalo je urezano u glavama 43.000 navijača koliko je bilo prisutno na stadionu BMO Fild u Torontu, ali i daleko više onih koji su gledali utakmicu u TV prenosu.
Dan kasnije fudbalski svijet bruji o Jovi Lukiću, ne samo o istorijskom pogotku na Mundijalu, već i igri i činjenici da je postao prvi igrač još od 1966. koji je dobio 9 od 9 vazdušnih duela, a njegov profil na Transfermarktu danas je šesti najgledaniji, odmah uz Kristijana Ronalda.
Ljubitelji fudbala koji ranije nisu čuli za Jovu Lukića sada žele sve da saznaju o momku rođenom u Šapcu koji je odrastao i napravio prve fudbalske korake u Modriči. Navijači BIH sada se kunu u napadača kojeg su prije nešto više od mjesec dana mnogi otpisivali i tada davali prednost Samedu Baždaru u odnosu na najboljeg strijelca i zvanično najboljeg igrača rumunskog prvenstva.
Za razliku od njih ima i onih koji su uvijek vjerovali u Lukića, a jedan od njih je i Jovan Nišić, njegov saigrač iz Borca u šampionskoj sezoni 2023/24.
Mjesec dana prije početka Mundijala, mjesec dana prije nego što će Jovo Lukić na najvećoj mogućoj sceni dokazati da vrijedi, Nišić je napisao tekst o Jovi pod nazivom "Div iz Modriče" i iz pomalo ličnog ugla opisao skromnog momka koji je uvijek davao sve na terenu.
Ovako je Jovan Nišić predstavio svog saigrača:
"Prvo što bih volio da kažem o njemu, nema veze sa fudbalom, već sa njim kao čovjekom. Kada upoznate Jovu, i još na to imate privilegiju da upoznate i njegovu porodicu, i vidite koliko ta ljudina ima ljubavi za njih, ne možete početi nikako drugačije. Ali ne samo za njih, već i za sve ljude koje pusti u svoj život. Možda jeste malo izlizano, ali ona fraza "čovjek koji ne bi mrava zgazio“ je stvarno prikladna u opisivanju njega.
U to vrijeme sam istinski negdje i vjerovao da njegova priroda i dobrota nisu idealne za Jovu kao golgetera, zato što je on veoma sličan i na terenu, u tom nesebičnom davanju svog apsolutnog maksimuma. Nikad prije, ni poslije nisam igrao sa napadačem koji je spreman da 90 minuta, bez ikakve kočnice trči i gine pritiskajući protivničku odbranu, napadajući prostor, rvajući se štoperima. Dešavalo se da usljed toga, nekad zafali svježine u završnici. Jednostavno mnogo ljudi ne vidi i ne cijeni taj dio igre špica, već gleda samo broj golova na kontu.
Igrajući sa njim sam takođe vidio još jedan fenomen, a to je disproporcija u odnosu prema Jovi.
Sa jedne strane su bila djeca koja su dolazila na utakmice, u veoma velikom broju, i gotovo svakom dječaku, idol je bio Jovo. Jednostavno su ga obožavali, i nakon svake utakmice dok su visili na ogradama, njegovo ime ste mogli najglasnije čuti.
Sa druge strane, tu je bila i specifična i veoma zahtjevna banjalučka publika. To je takođe još jedan poseban fenomen, o kome sigurno ima ljudi koji mnogo više znaju od mene, tako da ću ovdje pisati samo o odnosu prema Jovi.
Biću fin pa ću reći da svakako nije bio njihov miljenik.
Svaki njegov loš potez ili promašaj bili su dočekani burno, ali želim uzeti u obzir i da je njihova zajednička istorija već trajala, pošto je on u Borac stigao još 2020. godine.
U svakom slučaju, moj stav svakako jeste da prosječan gledalac nije dovoljno cijenio Jovu dok je igrao u crveno-plavom. U svakom slučaju, tu posljednju cijelu sezonu u Borčevom dresu je završio sa 12 golova i 6 asistencija, i peharom prvaka države.
Ali da bi shvatili njegov put, i zašto smatram njegovu priču tako inspirativnom, moramo se vratiti unazad, kroz njegov fudbalski put.
Prije njegovog dolaska u Borac, 2020. godine, put ga je vodio kroz Prvu i Drugu ligu Republike Srpske, te kroz lige BIH Federacije.
Vjerujem da možete zamisliti po kakvim je terenima, i u kakvim uslovima stasavao, da bi uspeo da dođe do velikog angažmana i „Velikana iz Platonove“.
Iako je stigao u najviši rang sa 22 godine, što pogotovo na našim prostorima ne smatramo više mladim igračem, njegov start je izgledao bajkovito.
U prvoj polusezoni jedan od najboljih napadača lige, 8 golova na kontu.
Prototip modernog, kompletnog napadača. Odličan u igri leđima, levonog, ali isto tako sposoban da napada dubinu i dugim i moćnim korakom muči odbrane. Takvim tempom i igrama, djelovalo je da je samo pitanje vremena kada će Jovo putem neke evropske lige…
Ipak, u januaru sljedeće godine, na zimskim pripremama u Turskoj, nakon nezgodnog pada dolazi do povrede ramena. Pokušaji da se liječi konzervativno nisu dali uspjeha, te je jedino rješenje operacija koja mu okončava sezonu, a otežava i pripreme za sljedeću. Naredne dvije sezone su bile znatno teže za njega, pogotovo 2022-2023, sa manje minuta i naravno manje golova.
Pripreme za sezonu koju smo zajedno igrali, a njegovu četvrtu u Borcu, ne dočekuje sa najboljim statusom, a klub jasno radi na dovođenju „prvog napadača“.
U tim momentima i sam Jovo, poprilično umoran i psihički istrošen bi najradije otišao i potražio sreću negdje drugdje. Jer Borac je sve samo ne laka sredina.
Ali nije laka iz uglavnom sportski pravih razloga, i ja ću Borac zbog toga uvijek nositi u srcu, a tu godinu posebno pamtiti. Jednostavno u Borcu se traže pobjede, i ništa drugo. Pritisak zaista umije biti ogroman, na svakodnevnom nivou.
Ipak, počinje i tu sezonu u klubu. Dobija šansu da počne prvu utakmicu tek krajem septembra, odmah postiže gol, a u narednim mečevima ponovo samo svojim golovima status startera zadržava. O epilogu sezone ste već mogli pročitati u redovima iznad.
Nadam se da se Jovo neće ljutiti što pričam i o ovom dijelu njegove karijere, ali ono što znam da za svo ovo vrijeme, njegova zarada nije nešto sa čime jedna porodica sa malim detetom živi maksimalno komforno, a kamoli nešto čime bi je obezbijedio, sa obzirom da su karijere sportista ograničenog roka. Ipak, tog ljeta 2024. napokon dolazi do dugočekanog i veoma zasluženog inostranog transfera i angažmana.
Rumunski prvoligaš, Univerzitea Krajova uzima Jovu uz Borca, a on dobija petogodišnji ugovor, koji njegov rad i trud nagrađuje, a njemu i njegovoj porodici svakako olakšava mnogo stvari.
Ili bar tako on misli…
On tu sezonu počinje kao prvi napadač ovog kluba, ali iako i dalje mnogo daje ekipi, nema dovoljno golova. U tome naravno ima mnogo faktora, a ima i toga da ni ljudi iz Krajove nisu imali dovoljno strpljenja.
U svakom slučaju, sezona nije bila najsjajnija, ali sa stabilnim ugovorom i drugom bebicom na putu, Jovo vjeruje da sljedeće sezone može biti mnogo efikasniji.
Sada ide momenat koji ovu priču dramatizuje.
Dolazimo do telefonskog poziva koji Jovu zatiče na odmoru, od strane sportskog direktora Krajove. Vjerovatno kada je vidio broj i sam pomislio da možda hoće da ga ohrabri i vidi kako je,kako idu pripreme za novu sezonu, ili nešto slično, međutim taj poziv je razgovor u kome Jovo dobija pohvale i zahvalnost za prethodnu sezonu, ali i informaciju da klub ipak neće nastaviti saradnju sa njim. Što bi rekli, negdje u sitnim slovima stajalo je da klub na kraju sezone ima opciju što se tiče tog petogodišnjeg ugovora, a da je njihova odluka da ga Jovo nije vrijedan…
A sve se to dešava u devetom mjesecu trudnoće njegove supruge, zbog čega nisu ni putovali kući na pauzi, u stanu za koji su produžili rentu i za narednih godinu dana. Šta i kako sad? Iako živim ovaj život i znam koliko je stresan jedan dan prelaznog roka, i sva ta neizvjesnost, ne mogu ni da zamislim kako je to izgledalo iz njihove perspektive u tom momentu.
Ipak, neko je vjerovao da u divu iz Modriče ima kvaliteta.
Još jedna Univerzitea, ali ovoga puta iz Kluža.
I sa tom odlukom ulazimo u godinu u Rumuniji koju mogu slobodno reći obilježava ovaj klub, i za mene još važnije, moj drug Jovo Lukić. Ne znam kakve su ambicije kluba bile pred početak sezone, ali ne vjerujem da su maštali da će u posljednjih 10 dana imati priliku da osvoje kup, a potom i da će imati utakmicu u kojoj mogu doći i do titule prvaka zemlje. Sa druge strane u oba slučaja, pogađajte?
Nije ni teško, ne mogu biti ni Krupa ni Borac, znači mora biti baš Krajova.
Sutra u kupu, pa u nedjelju u prvenstvu.
Fudbal i život nekada umiju da baš daju zanimljive priče…A što se Jove tiče, neka brojevi i snimci koje ću vam ostaviti ispod pričaju, malo ga i ja pretjerao, valjda ćete dogurati do ovog dijela.
Za kraj, moram dodati još jednu stvar, a to je da se naš junak juče našao i na spisku Sergeja Barbereza, i da će ovog ljeta umjesto u Modriči biti u Torontu, Los Anđelesu i Sijetlu.
Svjetsko prvenstvo, ej.
Da li je Jovo Lukić promijenio svoju karijeru preko noći, i jednom zaista dobrom sezonom promijenio život sebi i svojoj porodici?
Jeste ako vjerujete u uspjeh preko noći.
Ja ipak vjerujem da je ovo samo rezultat dugogodišnjeg poštenog i napornog rada.
Nagrade ne dođu uvijek kada ih mi očekujemo, ali kada čovjek istraje, ovakve priče postanu realnost. I za još jedan, sami kraj (obećavam, posljednji), još jedno lično zapažanje, mnogo je lijepo istinski se radovati tuđem uspjehu i sreći, a upravo to mi je ova sezona i ova priča donijela u život. Hvala ti na tome Jovo, nastavi kao i do sada.
Svako dobro", napisao je Nišić.