Bivši srpski reprezentativac Nemanja Matić otkrio je kako su izgledali fudbalski počeci igrača koji je prošao kroz redove evropskih velikana. Nije bilo lako, posebno jer ga u Srbiji klubovi nisu željeli.
Jedan od najboljih srpskih fudbalera Nemanja Matić je 1. avgusta napunio 38 godina. Iako je u poznim igračkim godinama, i dalje je na meti velikana, pa se spekulisalo da bi karijeru mogao da nastavi čak i u Juventusu. Međutim, fudbaler sa Uba srećan je u Sasuolu i ostaje u Italiji. Iako je kroz godine igranja došao u situaciju da se klubovi grabe za njega, početak karijere asa Mančester junajteda nije bio uopšte lak.
"Niko me tada nije želio u Srbiji. Igrao sam u trećoj ligi za platu od 75 evra mjesečno. Nisam mogao da živim od fudbala, pa sam radio sa ocem kao drvosječa", rekao je Matić u intervjuu za uglednu Gazetu delo Sport.
"Imao sam dva sna, da debitujem kao profesionalac i da igram za Crvenu zvezdu. Mislio sam da će to ostati samo san. Umjesto toga, otišao sam u Košice na probu i Jan Kozak me je poveo. Tako je sve počelo. Osvojili smo Slovački kup u sezoni 2008/2009, ja sam otišao u Čelsi, a oni su igrali u Ligi Evrope", prisjetio se Nemanja Matić.
Bivši reprezentativac Srbije karijeru je započeo u Kolubari 2006, a prethodno je kao junior prošao i timove Partizana, Crvene zvezde i Jedinstva u rodnom gradu. S obzirom na to da nije bio želja srpskih timova, spas je pronašao u Slovačkoj, odakle je kasnije postao fudbaler Čelsija i potom mnogih drugih svjetskih velikana.
"Oduvijek sam donosio odluke fokusirajući se na sopstveno zdravlje i ljubav prema fudbalu. Kada počnete da igrate za 75 evra mjesečno, a zatim se nađete u nekom od velikih klubova, shvatite koliko ste srećni i da pravilno razmišljate. U poređenju sa mlađim danima, sada imam veću želju da treniram i igram. Možda zato što znam da mi nije ostalo mnogo vremena", rekao je bivši član Junajteda, Benfike i Rome.
Nemanja Matić je bio dio reprezentacije Srbije do 2020, kada je riješio da se povuče iz nacionalnog tima. Seniorski debi upisao je 2008, a vjerovatno će kao jedan od najvećih uspjeha ostati plasman na Svjetsko prvenstvo 2018. Ipak, ono što se za Matića ponajviše vezuje nisu utakmice u dresu Orlova, već autoritet i borbenost koje je tokom cijele karijere bez dvoumljenja pokazivao.
Tako se u sjećanju najviše izdvaja njegovo odbijanje da nosi mak sjećanja, simbol posvećen vojnicima poginulim u ratovima, jer je njegovo selo Vrelo bilo pogođeno NATO bombardovanjem Jugoslavije 1999.
Bonus video:
(MONDO)