Čuveni jugoslovenski golman Tomislav Ivković, koji je rođen na današnji dan, svojevremeno je tvrdio da ne bi bilo oružanih prostora na ovim prostorima da su političari malo više slušali sportiste.
Prije 66 godina rodio se Tomislav Ivković, jedan od najboljih golmana svih vremena sa ovih prostora. Jedan je od rijetkih koji je bio ljubimac i navijača Dinama iz Zagreba i Crvene zvezde, dok je svoju karijeru i u inostranstvu, gdje je recimo imao vrlo zapaženu ulogu u Sportingu iz Lisabona gdje je upoznao Žozea Murinja.
Svoj status vrhunskog golmana je prije svega izgradio odbranama u dresu Jugoslavije i zapravo je treći čuvar mreže po broju nastupa za reprezentaciju Jugoslavije. Branio je na 38 utakmica za Jugoslaviju od 1983. do 1991. godine, kada je zbog pritisaka iz Hrvatske morao da se povuče i izvini se. Dublji trag na golu Jugoslavije ostavili su samo Milutin Šoškić (50 nastupa) i čuveni Vladimir Beara (59).
"Da su slušali sportiste, rata ne bi bilo"
U razgovoru sa novinarom Nebojšom Petrovićem iz 2017. godine koji ste mogli da čitate u njegovoj kolumni za MONDO, Tomislav Ivković se prije svega osvrnuo na ono što se dešavalo na Svjetskom prvenstvu 1990. godine kada je Jugoslavija zaustavljena u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva.
Baš na toj utakmici, Ivković je odbranio penal Maradoni, ali Jugoslavija je ipak ispala i često je zagrebački golman znao da kaže da bi "sve mijenjao samo da smo prošli Argentinu". Neki su išli toliko daleko da su pričali i da se država ne bi raspala.
"Situacija je već bila toliko zatrovana, da bi je i sportski podvig teško izliječio", otvoreno nam je tada rekao Tomislav Ivković koji dodaje da sportisti nikada nisu bili za krvave sukobe: "Uostalom, da je bilo do sportista, ne bi ni došlo do rata. Trijumf u Italiji doduše ne bi mogao da odstrani sve one mozgove koji su zakuvali stvar".
Na bronzu iz Los Anđelesa mnogi zaboravili
Mnogi su zaboravili da je Jugoslavija - ona koja je igrala u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1990. godine - zapravo "stvorena" mnogo ranije. Počelo je na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Anđelesu gdje je osvojena bronza, a potom su 1988. došli i "Čileanci".
Ekipa koja je zablistala u Los Anđelesu 1984. godine, i čiji je dio bio i Ivković, podrazumijevala je još Piksija, Deverića, Mešu Baždarevića, Milka Đurovskog, Kataneca, Boru Cvetkovića, Smajića, Čapljića, Mrkelu i mnoge druge...
"Tamo u Mariboru smo kovali medalju. Jedno od najljepših takmičenja koje i dan danas prepričavamo. Tim za antologiju. Piksi i Dejo su neponovljivi. Ali, Sušić je nešto posebno. ’Rođeni fudbaler’, kako ja volim da nazovem virtuoze za koje nema fudbalskih tajni".
Od tada, zemlja se rasparčala, a samo je Hrvatska pravila rezultate na velikim takmičenjima. Još prije devet godina Ivković se čudio kako Srbija ne pravi više: "Zvuči mi nevjerovatno da Srbija već godinama ne umije da iskoristi ogroman talenat svojih igrača i da sastavi respektabilnu ekipu. Mislim da je to odraz lošeg vođenja reprezentacije i nedostatka vizije. Nikako da dođete do kvalitetnog stvaranja procesa gdje se u svakom trenutku zna ko šta može, a ko šta ne može", kazao je tada on.
Osim je za njega bio "sve i svja"
Imao je Tomislav Ivković tokom svoje igračke karijere dodira sa mnogim sjajnim trenerima, između ostalog svađao se i sa Ćirom Blaževićem zbog koga je iz Dinama otišao u Crvenu zvezdu, ali daleko najveći utisak na njega ostavio je Ivica Osim koji ga je trenirao u reprezentaciji i kod koga je poštovao što nije bilo "nacionalnog ključa".
"Pokupio sam od svakoga po nešto. Osim je neprikosnoven. Najjači stručnjak sa kojim sam radio u karijeri. Pobornik igre koju i ja sada forsiram na trenerskoj klupi. Ideja koja se zasniva na želji da tvoja ekipa diktira ritam, stvara šanse i dobro izgleda na terenu, a ne da bude u nekom kalupu u kome se svi strogo pridržavaju zadataka. Zato i mogu da kažem da trenerski najviše ličim na Osima", rekao je Ivković tada za MONDO i dodao:
"Od Ćire uvijek pokupiš neke štosove, a od Gojka Zeca sam naslijedio taktičku disciplinu. Bio je veoma inteligentan trener. Još u to vrijeme je ogromu pažnju poklanjao taktici. Imao sam sreću da sarađujem i sa velikim znalcima na rukovodećim mjestima, što me je dodatno usavršilo i na planu organizacije posla".
BONUS VIDEO:
(MONDO)