Bivši fudbaler Milan Lane Jovanović prisjetio se perioda iz reprezentacije, a posebno utakmice protiv Njemačke na Svjetskom prvenstvu 2010.
Mundijal u Južnoj Africi 2010. donio je jedan od najvećih trijumfa srpske reprezentacije. U meču koji je privukao ogromnu pažnju, Srbija je savladala Njemačku i napravila veliko iznenađenje na turniru. Čovjek odluke bio je Milan "Lane" Jovanović. Njegov pogodak donio je Srbiji pobjedu i ostao upamćen kao jedan od najvažnijih trenutaka tog nastupa na Svjetskom prvenstvu.
"Došli smo na Svjetsko prvenstvo sa ulogom blagog favorita, bar kada je riječ o našoj grupi, a prijetilo je da poslije samo dvije utakmice epilog bude potpuni fijasko. Posebno zato što smo u svim našim kalkulacijama utakmicu protiv Gane praktično upisali kao tri boda. A onda smo dobili najteži mogući zadatak, da popravljamo utisak protiv Njemačke", rekao je u razgovoru za FSS.
"Svaki sportista ima motiv da pobijedi boljeg od sebe, da se takmiči i nadmeće. Veličina sporta je upravo u tome što favorit na papiru praktično ne znači ništa. Svaka uloga mora da se opravda na terenu. Mi smo ušli prehrabro u tu utakmicu i uz okolnosti koje su nam tog dana bile naklonjene, na kraju smo nagrađeni i rezultatski."
Krasić: Gdje smo mi došli da se vadimo
Igrači Srbije i Njemačke čekali su početak jedne od najvažnijih utakmica svojih karijera. A onda je čuo glas svog kuma Miloša Krasića. "Sjećam se jednog detalja. Poslije intoniranja himni, neposredno pred početak meča, kada je muzika utihnula, čujem Krasu kako kaže: 'Gdje smo mi došli da se vadimo.'"
"To donekle ilustruje kako smo doživljavali snagu Njemačke. Ali bez samopouzdanja i tog našeg srpskog inata, mislim da ih ne bismo pobijedili."
"To je bila najbolja Krasićeva utakmica"
Uspomene su i dalje žive, gol u 38. minutu nije bila zasluga samo Milana Jovanovića. "To je bila najbolja Krasićeva utakmica u reprezentaciji. Njemački ‘Kiker’ ga je proglasio igračem utakmice i to dovoljno govori. Dobio je najviše duela, kreirao praktično sve naše šanse, moju stativu u drugom poluvremenu, Žigićevu prečku… Sve je išlo preko njega.
Uvijek sam se trudio da budem u završnici svake naše akcije. Kada je lopta krenula prema Žigiću, nisam mogao da dođem do nje i bilo je logično da se pojavim u prostoru gdje bi mogla da padne. Nisam razmišljao da će on ciljano da mi je spusti. Možda sam očekivao da poslije udarca može da se odbije i da budem tu", prisjetio se.
Zasluge idu i Stojkoviću
Pobjeda se piše, ali u sjećanju ostaje i odbranjen penal. "Uvijek sam se zahvaljivao svim saigračima koji su učestvovali u toj utakmici, bez obzira na broj minuta na terenu. Faktor sreće je odredio da ja budem prepoznat kao junak zato što sam postigao gol, ali sam uvijek isticao da praktično 50 odsto zasluga za važnost tog mog gola i za veliku pobjedu pripada Vladimiru Stojkoviću", ponosno je rekao Jovanović.