Dejan Savićević je pričao o svojoj dugoj i uspješnoj karijeri i tom prilikom je istakao da mu je glavni klub Crvena zvezda sa kojom je postao prvak Evrope.
Dejan Savićević je bio mađioničar sa loptom na terenu, nadimak "Genije" nije dobio slučajno. Sada je predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore i radi u nešto drugačijoj ulozi. Iskoristio je slobodno vrijeme da razgovara za italijansku "Gazetu" i da se prisjeti svega kroz šta je prošao u dugoj karijeri.
"Sve je super, trenutno sam u Budvi, kuća na moru, malo se vozim čamcem, ali ima dosta posla. Obaveze, planovi, kontakti. Ja sam predsjednik koji je volonter, nisam uzeo ni jedan evro. Ima mnogo posla, uživam", počeo je Savićević.
Odmah poslije toga je krenula priča o njegovoj karijeri i magiji sa terena.
"Imam lijepe uspomene. Imao sam sreću da igram za važne klubove i da osvojim Kup evropskih šampiona sa Crvenom zvezdom i Milanom. Nisam ja bio genije, bio sam veoma dobar igrač. Vi ste mi dali taj nadimak. Možda zato što sam radio stvari koje drugi nisu mogli, možda zato što sam imao više mašte. Moji prijatelji me zovu 'Genije' kad žele da se šale sa mnom, tako me zovu svi u Italiji, možda je to pretjerivanje."
Novinar je to iskoristio da ga pita da li je i pretjerivanje njegov gol koji je dao Barseloni 1994. godine.
"To je najljepši pogodak u mom životu. Noć prije finala mi je predsjednik Berluskoni rekao 'Dejane, ako si stvarno genije, dokaži to'. Lijepo je ispalo. Sve je bilo prelijepo, od početka do kraja."
"Otac komandovao na železnici, brat htio da bude mašinovođa"
Prisjetio se Dejo svojih početaka i kako je uopšte krenuo da se bavi fudbalom.
"Krenulo je u Podgorici, otac je bio šef železnice i komandovao je sa 900 ljudi. Mi smo živjeli u kući iza stanice. Moj brat Goran je htio da postane mašinovođa, kasnije je postao agent za nekretnine. Ja sam trčao između šina i išao na teren da igram fudbal. Tamo sam naučio da driblam, bio sam mangup, to mi je bila i budućnost. Srećom, postao sam fudbaler i pridružio se OFK Titogradu sa 13 godina. Nije bilo para, igrao sam iz zadovoljstva. Odatle sam otišao u Budućnost i uživao sam da asistiram i da činim saigrače srećnim. Tu sam debitovao za reprezentaciju, dao tri gola u pobjedi protiv Turske, pa sam 1988. otišao u Zvezdu."
"Nisam ja bio zvijezda u Zvezdi, to je moj klub"
Novinar je konstatovao da je Savićević brzo postao glavna zvijezda u Crvenoj zvezdi. Nije se sa tim složio.
"Ma kakvi, samo sam bio igrač u sjajnom timu. Mnogo šampiona je bilo tamo, osjećao sam se baš dobro. Voljeli su me, ali sam volio sve moje timove u kojima sam igrao. Ipak, Zvezda je posebna, to je moj klub."
Nije se previše novinaru dopao taj odgovor, pa ga je odmah pitao šta je sa Milanom.
"Naravno da je i Milan u mom srcu, došao sam 1992. godine. Trebalo je da odem u Juventus, pa Romu, pa Monako. Bio sam tada u Zvezdi i dobro mi je išlo. Osvojili som Evropu, pobijedili Marsej u Bariju. Onda sam došao u Milan, mučio sam se oko godinu i po dana, imao sam fizičke probleme. Tu su bili Gulit, Van Basten, Rajkard, Papen... Izabrao sam Italiju jer je bila najbolja liga na svijetu sa najboljim igračima. Ne bih osvojio toliko niti bih imao takvu vidljivost kao što sam imao u Milanu. Naravno, tu su i navijači čija podrška mi je mnogo pomogla."
"Divio sam se Maradoni, volio sam Miročevića i Sušića"
Savićević je pored nadimka "Genije" imao i nadimak "Platini sa Balkana", upravo mu je Mišel Platini bio jedan od idola.
"Volio sam najbolje igrače, posebno one kreativne. Mnogo sam volio Maradonu, prije njega Ante Miročevića i Safeta Sušića, bili su fantastični. Nikad nisam upoznao Maradonu, igrao sam protiv njega na Svjetskom prvenstvu 1990. godine. Izgubili smo na penale, ja sam svoj penal dao, on je promašio. Bio sam poznat tih godina, ali sam u poređenju sa Dijegom bio niko. Divio sam mu se. Poredili su me sa Platinijem koji je bio moj idol. Nikada nismo pričali, igrao sam protiv Francuske u Beogradu, vodili su 2:1 kada sam ušao u igru, imao dva ključna poteza za preokret. Sjećam se da smo zajedno izašli sa terena, htio sam da mu se predstavim, ali nisam znao francuski. Tako sam samo prošao pored njega bez riječi. Divna neka sjećanja", zaključio je Savićević.
BONUS VIDEO:
(MONDO)