Gotovo svi najvažniji ljudi za funkcionisanje Partizana od početka sezone podnosili ostavke i ostajali na svojim mjestima, a crno-bijeli nisu dobili ništa dobro u takvom raspletu. Sljedeći put će biti manje ubjeđivanja da bilo ko ostane, ako ga uopšte bude.
Fudbalski klub Partizan više nije na koljenima. Crno-bijeli sada leže potrbuške, a rivali ih gaze po prstima kad god pokušaju da se usprave. Takvu scenu gledali smo u Humskoj i u nedjelju uveče, kada je Vojvodina predvođena sjajnim Milanom Kolarevićem odnijela cijeli plijen i ostavila domaćina na pretposljednjem mjestu na tabeli Superlige.
Partizan je na prvih osam mečeva u domaćem prvenstvu ostvario čak pet poraza, uz samo dvije pobjede i jedan neriješen ishod. Taj "mršavi" bod mu je uzeo Zemun, tim kojem je to jedini pozitivan rezultat ove sezone. Pobjedu su crno-bijeli ostvarili u Šapcu protiv Mačve, drugog povratnika u elitni rang srpskog fudbala - uz igrača više kojeg su imali oko pola sata. Nakon četiri boda u prva dva kola, Partizan je u poslednjih šest mečeva osvojio samo još tri poena.
Ta po svemu nedovoljna pobjeda nad OFK Beogradom u Humskoj jedina je sigurna partija crno-bijelih, jer su prije i poslije nje gubili od IMT-a, Radničkog 1923, Mladosti iz Lučana, Crvene zvezde i Vojvodine.
Da budemo pošteni, Partizan ima meč manje od većine timova koji ga okružuju na tabeli. Nije poznato kada bi trebalo da se odigra duel Radničkog iz Niša i Partizana, ali bi ta utakmica mogla da pomogne crno-bijelima tek da izađu iz zone ispadanja, u kojoj se nalaze već nekoliko rundi. Nek to bude prvi cilj za Sašu Ilića i njegov tim, kad već nema razloga da razmišljaju o borbi za titulu, a i Vojvodina je predaleko odmakla.
Kada se pogleda sve što se dogodilo, ništa ne obećava mirnu jesen u Humskoj ulici. A kao da je bilo mirno prethodnih mjeseci...
Partizan "prodisao", ali teren ga guši i guši
Zapravo, već godinama je burno na stadionu Partizana. Sve je davnija prošlost jesen 2024, kada je otišla uprava koju navijači krive za mnoge loše stvari koje se i sada događaju. Sa druge strane, aktuelna garnitura na čelu sa Rasimom Ljajićem već je dovoljno dugo u svojim foteljama da snosi odgovornost za istorijski loše rezultate. Čak je prošlo i dovoljno mjeseci za otklon od Predraga Mijatovića, koji je otišao 1. juna i nije selektirao ni tim, ni trenera, mada bi to rado radio, ali kao predsjednik kluba, o čemu je javno govorio pri odlasku.
Ljeto je bilo teško, Partizan je bio bez novca, a tržište diktira uslove i igrači ne mogu da se prodaju kada ovdašnjim klubovima odgovara nego mnogo češće onda kada kupac želi da ih uzme. Odradili su crno-bijeli fantastičan posao sa prodajom igrača i zaradili veliki novac, 19 miliona evra, na odlascima Ognjena Ugrešića, Vanje Dragojevića i Milana Roganovića, uz prodaju Andreja Kostića koja se desila još tokom prošle sezone i sada samo postala zvanična.
Kada se činilo da konačno imaju novac kojim bi mogli da raspolažu i da će sada lakše disati, čelni ljudi Partizana nisu bili riješeni da ga reinvestiraju i da povećaju ulog, već su se vodili rezonom da je prioritet smanjenje duga i konzervativnije poslovanje. Logika je racionalna i razumljiva, ali trpio je teren, na kojem se dogodilo nekoliko žestokih poraza, potresa, pa i šamarčina.
Ostavke će sljedeći put biti neopozive
Uprava je reagovala tako što je nekoliko puta nudila ili najavljivala ili podnosila ostavke, koje niko nije tražio. Isto je učinio i Saša Ilić, koji se takođe pakovao, pa najavljivao odlazak, pa ostajao. I kada bi se pratila ta nit, teško bi bilo naći važnu kariku u funkcionisanju Partizana koja ove jeseni nije podnosila ostavku, pa kasnije promijenila mišljenje. U jednom trenutku bili su spremni da odu Rasim, Milka, Danko, posljedično sa njima i Radosav Petrović, u jednom trenutku Sale, u jednom trenutku Nemanja Jovšić... I svi su i dalje tu, u Partizanu koji ne igra Evropu i koji se - kako sada stvari stoje - bori za opstanak u Superligi Srbije.
Nakon sedam osvojenih bodova iz osam mečeva u Superligi Srbije, djeluje da će uskoro i navijači manje insistirati da svi u klubu ostanu na okupu. Ili bar da će bilo koga zadržavati u Humskoj, zamrznutoj na septembarskih "minus 14" u odnosu na Vojvodinu i "minus 15" u odnosu na Zvezdu.
Koliko god paradoksalno zvučalo, jedini tračak nade za crno-bijele je što narednih mjesec dana ne mogu da budu baš toliko katastrofalni, jer prosto neće imati toliko šansi da gube, griješe, sapliću se i padaju. Razlog tome je kalendar takmičenja i tronedjeljna pauza u prvenstvu zbog utakmica reprezentacija u Ligi nacija. U tom periodu u Partizanu će morati da vide šta, kako i sa kim dalje. A, ako bude ostavke, više neće biti kredita za one neopozive - sve dok crno-bijeli ovako loše igraju i izgledaju.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!