Uprkos "dupke" punom Gradskom stadionu u Banjaluci, "bordo tim" je sasvim zasluženo osvojio sva tri boda protiv crveno-plavih u utakmici 21. kola Premijer lige Bosne i Hercegovine, koja je opravdala epitet derbija.
Najave iz tabora crveno-plavih pred subotnju utakmicu da će bodovi ostati u Banjaluci ukoliko publika ispuni Gradski stadion nisu se obistinile!
Banjalučani jesu ispunili tribine, bilo ih je 10.000 po procjenama izvještača, a po delegatu meča dvije hiljade manje, ali je Benjamin Tatar dva puta pogodio crveno-plavu mrežu i nastavio tradiciju pobjeda kluba sa "Koševa" u međusobnim mečevima sa Borcem.
Posljednji put Borac je savladao Sarajevo prije pet godina na stadionu "Asim Ferhatović Hase", a na pobjedu u Banjaluci, crveno-plavi čekaju još od novembra 2011. godine kada su Saša Kajkut i Branislav Krunić postigli pogotke.
Upravo je Krunić, aktuelni trener crveno-plavih, nakon susreta priznao da ovo nikad nije doživio u igračkoj karijeri, čak i u šampionskoj generaciji Borca i to je istina.
Ali, nije istina da je Banjaluka pobijedila time što je ispunila Gradski stadion.
Naprotiv, Banjaluka je debelo poražena zbog skandiranja dijela navijača "Ubij Turčina" i "Nož, žica, Srebrenica", što bi se moglo podvesti i pod krivični zakon, koji zabranjaju na pozivanje na nasilje i diskriminaciju po nacionalnoj, rasnoj ili vjerskoj mržnji.
Čak i da je to skandiranje bilo reakcija i revolt zbog bacanja kamenja i baklji "Hordi zla" prema istočnoj tribini, takvo uvredljivo skandiranje je za svaku osudu, a poteze sarajevskih navijača, koji su zasuli "obične" ljubitelje fudbala s djecom, trebalo bi da sankcioniše policija, sudovi i druge nadležne službe.
Takođe, "patriotskim" pjesmama o Kosovu i čuvenom hitu slovenačkog umjetnika Roberta Pešuta Manjifika "Pukni zoro" na poluvremenu nije mjesto na stadionu iako se u njima ni na koji način ne vrijeđaju osjećaji nijednog naroda u Bosni i Hercegovini.
Poneki sarajevski mediji i društvene mreže su potrčale da pjesme okarakterišu kao fašističke, što realno nema veze s vezom, ali dobro se uklapa u kontekst i lijepo dođe našim vlastodršcima na svim nivoima da nastavimo sa tjeranjem inata jedni drugima.
Ipak, ovo je bila samo fudbalska utakmica, nije politička tribina, niti stranački skup već derbi na koji su došli građani Banjaluke sa djecom da uživaju u ljepoti igre i da aplauzima isprate svaki lijep potez, poput onog koji je izveo mladi igrač gostiju Dani Salčin, "zavrtivši" Zorana Milutinovića.
Posebno jer u 99% slučajeva na poluvremenu mečeva se sa razglasa pušta Borčeva himna: "Sve dok Vrbas Banjalukom teče...", osim u ovom slučaju. Šta se time željelo postići?
Šta je u tim trenucima mislio Vinko Marinović, trener Sarajeva, inače stručnjak koji je u karijeri bio kapiten Borca, a kasnije i šef struke, a koji je odbio da proslavi prvi gol Tatara iz poštovanja prema "Velikanu iz Platonove"?
Nismo to saznali na konferenciji za štampu, ali jesmo da je i trener iz Gradiške bio zadovoljan pobjedom i podatkom da je Gradski stadion bio pun uz konstataciju da je lijepo igrati u takvom ambijentu.
Ako ćemo gledati samo fudbalski, a tako bi valjda jedino trebalo, Borac je na zelenom travnjaku izgubio zbog loše odrađenog zimskog prelaznog roka. Kao veliko pojačanje je stigao Goran Zakarić, koji se čestito nije ni vidio, a promaklo je da nije doveden nijedan štoper niti klasični centarfor.
To znači da Borac cijelo proljeće treba da igra sa ukupno dva štopera, što ne bi mogao ni Liverpul, koji je aktuelni evropski šampion. Pored toga, od dvojice talentovanih juniora, jedan je napustio Borac zbog spornih menadžerskih ugovora iako, Krunić sigurno ne bi ni mogao da njima povjeri zadatke u ovako važnoj utakmici.
P.S. Moram priznati da je transparent "Lešinara" iz pjesme Zabranjenog pušenja o "dobrodošlici" dio navijačkog folklora i kao takav može se smatrati čak i simpatičnim, ali uvredljivo skandiranje nikako.