Amerika je daleko, a Partizan je u srcu.
Partizan je ove sezone najveće moguće pojačanje dobio na klupi, stigao je najbolji evropski trener svih vremena Željko Obradović.
Pod njegovim vođstvom crno-bijeli će probati da ponovo dođu na pobjedničke staze, a kako je istakao u velikom intervjuu za "Nedeljnik", trenutno ga ne zanima ništa van Partizana, pa ni NBA.
Ispričao je detalje svog davnog razgovora sa Džoom Dumarsom o eventualnom trenerskom poslu u NBA, a onda otkrio kako je odbio posljednju ponudu za rad u najjačoj ligi na svijetu.
"Nije bilo više razgovora, A ponuda je bilo. Mislim da je bila 2017. godina kada me zovem moj menadžer Aca i kaže da je jedan NBA tim ozbiljno zainteresovan za mene i treba da zakažemo termin za intervju. Intervju? Kakav intervju? Šta će da me intervjuišu? Da me pitaju da pričam o sebi i svojim rezultatima? Rekao sam mu da se zahvali i da na razgovor mogu da dođem samo ako su već odlučili da me dovedu da pročamo o poslu. O tome volim i želim da pričam", rekao je Obradović.
Nije želio da otkrije o kom timu je riječ, ali je na kraju otkrio barem iz koje konferencije dolazi.
"Istok, toliko mogu da vam kažem", ispričao je Obradović.
Na pitanje zašto evropski treneri u NBA ne dobijaju šansu, imao je vrlo iskren odgovor. Po njegovom mišljenju Amerika se još uvijek boji njihovog uspjeha.
"Biću vrlo otvoren, mislim da je to pitanje straha od strane jednog zatvorenog kruga ljudu unutar NBA. Oni funkcionišu na nivou ortačkih odnosa. I ukrug se vrte samo isti treneri. U pitanju je strah od toga da će doći neki evropski trener i da će uraditi dobru stvar. Onda će oni reći u pa ima u Evropi još takvih trenera. Pa će onda odlaziti jedan po jedan i tako će ugroziti njihov monopol. Ko je od evropskih trenera dobio priliku? Dejvid Blat koji je Amerikanac i Igor Kokoškov koji je u košarkaškom smislu Amerikanac", rekao je on.
A potom je uslijedilo pitanje o tome da li još uvijek ima ambicije da u karijeri vodi NBA tim?
"Apsolutno ne, moja jedina ambicija je ovo ovdje, Partizan", jasan je bio Obradović.
Od mnogih stvari kojih se prisjetio jedna u nizu bila je utakmica kada je kao igrač doživio da beogradska publika poslije poraza od Jugoplastike aplaudira Toniju Kukoču.
"Naravno. Oni su bili mnogo bolji od nas. U Splitu je bilo 2:0 za njih i pobijedili su treću u Beogradu. Taj aplauz je dokaz dvije stvari - koliko je veliki igrač bio Toni Kukoč i kako beogradska Partizanova publika gleda na velikane. Kukoč je to već tada zaslužio. Čovjek nevjerovatnog talenta, a mnogi zaboravljaju i zanemarjuju da je godinama na testovima fizičkih predispozicija koje smo prolazili mi kandidati za reprezentaciju on pomjerao granice. i bio dva koplja ispred svih. Povrh svega bio je vjerovatno najskromniji od svih. Jedini igrač sliča njemu bio je Dejan Bodiroga. Samo je Toni mogao da igra i centra, a Dejan je mogao „samo“ od 1 do 4", smatra popularni Žoc.
Samo nekoiko godina kasnije, Kukoču nije bilo svejedno kada je trebalo da dođe u Beograd.
"A pamtim da je Kukoč imao frku da dođe u Beograd, naročito kada su tenzije narasle. Ja sam mu tada rekao: Toni, majstore, ti ne znaš šta je Beograd, takvi gradovi ne mogu da mrze velikane."
A naravno da je moralo biti i riječi o Partizanu iz Fuenlabrade, ekipi koju su Španci zavoljeli kao da je njihova!
"Bili smo više u avionu i autobusu nego u hali. Jedino što smo mogli bilo je da pokušamo svojim odnosom da pridobijemo ljude u Fuenlabradi. Postoji samo jedna riječ koja bi mogla to da opiše. To je bilo čudo. Osjetili smo se njihovim i oni su se osjetili našim", zaključio je Obradović.