Znači li vam nešto ime Nemanja Pavkov? Ne, ako niste baš iz Sombora. E, pa trebalo bi.
"Nemanja Pavkov je među prvima na planeti vidio nešto posebno u bucmastom, neobično koordinisamom mlađem bratu Strahinje i Nemanje Jokića", piše u svojoj sjajnoj knjizi o Nikolu Jokiću "Zašto tako ozbiljno" američki novinar Majk Singer.
Njegovo ime vam sigurno nije poznato jer on nije niti trener, niti skaut, a ni poznati košarkaš. On je samo lokalni basketaš koji je htio da preko ljeta dominira na terenima u Somboru. Našao je idealnog saveznika u Nikoli Jokiću! Iako je Pavkov ima 22 godine, a Jokić tada samo 13, vidio je ovaj Somborac ono što mu je potrebno da bi leti što duže ostao na basket terenu.
"Brzo je shvatio da mu je potrebna pomoć Nikole Jokića. Nije bilo važno što Jokić nije bio u formi niti što se redovno pojavljivao u svom prepoznatljivom stilu: sa odvezanim pertlama. i mu smetalo što je imao samo 13 godina u to vrijeme, devet godina manje od svog saigrača. Pavkov je otkrio ono što su drugi odbacivali zbog njegovog izgleda: Jokić je bio talentovan i veoma takmičarski nastrojen", navodi se u knjizi.
Sad u NBA ne znaju šta će sa njim, a počelo je tu, na terenčetu
"Jokić je bio bucmast i svi su mu se rugali": Otkrio Jokića godinama prije Miška, a niko mu u Srbiji ne zna ime
Nemanja Pavkov je znao šta radi. Lako je to sada reći, ali onda niko ne bi htio da igra sa Nikolom Jokićem. Sa talentovanim i fizički dominantnima Nemanjom i Strahinjom da, ali Nikole je bio izuzetak. Ipak ono što je Pavkov kod njega primijetio bila je nevjerovatna želja za pobjedom koja će ga voditi do MVP titula godinama kasnije.
"Prvo što je Pavkov primijetio kod Jokića bio je njegov takmičarski duh. Još kao klinac nije podnosio da gubi, ma koju igru da je igrao. Ako bi gubio u neobaveznoj utakmici to bi značilo da treba da pronađe neku drugu zabavu da prekrati popodne. Ta je motivacija Jokiću bila dovoljna. Pavkov, nizak i zdepast igrač, nastavio je da poziva Jokića u svoj tim čak i kada su mu se protivnici rugali", piše Majk Singer.
Još tada je Nikola u basketu tri na tri, koji smo valjda svi u Srbiji igrali u kraju, počeo da baca pasove koji danas izluđuju NBA ligu. Tu je počela njegova priča, a mnogo prije Miška Ražnatovića, pa čak i Nemanje i Strahinje Jokića jedan čovjek je vidio kakav se biser brusi u Somboru.
"Nikola, pak nije bio fizički impozantan. Nije bio ni brz ni atletske građe, barem ne u tradicionalnom smislu. Ali je njegova intuicija diktirala način igre. Trebali su mu samo igrači spremni na utrčavanje. Igra tri na tri obezbjeđivala je Jokiću dodatni prostor, a njegovi timovi su rijetko gubili. On je bio dirignt koi je koristio neravni teren kao ličnu laboratoriju. Prema Pavkovu, dodavanje bez gledanja koje sada razbija odbrane u NBA počelo je između izbledelih bijelih linija, na obručima povrh ograđenog grimiznog terena od šljake smještenog u sijenci somborskog stambenog naselja u kom su Jokićevi roditelji odgajali svoja tri dječaka", piše Majk Singer.