Prošao je put od talenta, preko povrede koja je mogla da mu završi karijeru do ponovnog početka i Evrolige. Postao je defanzivni specijalac koji brani od jedan do četiri, a o svom košarkaškom putu, borbi i lekcijama Duška Ivanovića Stefan Lazarević je pričao za MONDO.
Crvena zvezda je drastično podigla formu od dolaska Duška Ivanovića na klupu, ali se tim sa Malog Kalemegdana u posljednje vrijeme muči sa povredama i suspenzijama igrača. Pričao je mnogo puta novi trener Zvezde kako je neophodno da se svi košarkaši crveno-bijelih uključe na kvalitetan način u ekipu i da daju svoj doprinos, a jedan koji je to shvatio na pravi način je Stefan Lazarević!
Ulazio je i izlazio iz prvih 12 crveno-bijelih ove sezone, igrao na različitim pozicijama, ali je u posljednje vrijeme kao defanzivni specijalac oduševio na nekoliko utakmica, uglavnom čuvajući mnogo više i snažnije igrače od sebe. Za MONDO je pričao o svom košarkaškom putu, teškom povratku na teren poslije povrede koja ga je udaljila sa terena dvije godine, ali i tome koliko je teško u modernoj košarci biti igrač poput njega. Ipak, prvo smo ga pitali za novogodišnje želje!
"Moja lična želja je prvenstveno zdravlje i poželio bih ga i sebi i svim ljudima u klubu i svim ljudima na svijetu kojima je to potrebno sa te privatne strane. Što se tiče profesionalne strane poželio bih mom klubu da dogura do Fajnal fora Evrolige", rekao je on. Skromno? "Da", odgovorio je uz osmijeh!
Pomenuo je zdravlje, što je i logično kada je on u pitanju. Prije skoro pet godina, 17. februara 2018. godine u polufinalu Kupa Radivoja Koraća doživio je tešku povredu koja će ga odvojiti od terena čak dvije godine!
"Zato i uvijek potenciram to zdravlje i da je to na prvom mjestu. Iz te perspektive kad pogledaš bez toga ne možeš ništa i stvarno mi je taj period bio jako težak. Bio sam na nekom "stend-baju" dvije godine, gdje ti možeš da utičeš jedino na sebe, a vrijeme oko tebe leti i prolazi. Dešavaju se stvari koje ne možeš da kontrolišeš i krivo ti je što nisi u situacijama u kojima si mogao da budeš. Ipak hvala Bogu, uspio sam predanim radom i željom da se vratim iz toga i sada to gledam kao jednu veliku školu koja me dosta toga naučila. Zahvalan sam na neki način na tome i zato se molim svaki dan prvenstveno da budem zdrav", prisjetio se on povrede koju je kao igrač FMP-a doživio u prvom minutu utakmice sa svojim sadašnjim klubom. A onda se sjetio i kako je izgledala ta dvogodišnja borba za povratak na parket.
IGRAO SAM, A NISAM BIO SPREMAN, HVALA VLADI NA TOME!
"Jako je specifična povreda. Koliko god ljudi da je doživjelo, niko što se nje tiče nije prošao isti put. Ja sam imao dosta sitnih poteškoća koje su odlagale i prolongirale taj povratak. Sa psihološke strane je bilo jako teško jer prolaze mjeseci i mjeseci, a ti ne vidiš neki pomak i onda kreneš da se pitaš o svemu tome. Ali meni je u glavi bila krajnja slika kako ja istrčavam na teren. Gdje god i kako god. Kao dokaz ljudima da sam tu, da sam se vratio, pa ćemo poslije mi lako. Ali ja da vidim da mogu da istrčim na taj teren i da odigram nešto, a poslije ćemo da guramo dalje. To je posljednja slika koja mi je bila u glavi", prisejća se najtežeg perioda svog života i svoje karijere Stefan Lazarević.
Uslijedila su tri minuta košarke koje je zauvijek zapamtio, tri minuta koje je proveo na terenu u meču sa Krkom krajem decembra 2019. godine.
"Naravno da se sjećam svog prvog meča! To je bilo protiv Krke, u FMP-u sam bio i baš me je trener Jovanović u to vrijeme dugo čekao. Stvarno mi je zajedno sa stručnim štabom dosta pomogao. Pored porodice, najbližih prijatelja i djevojke, on je sve to vrijeme bio uz mene. Kada sam se vratio gurao me je, sigurno sam imao 10-15 minuta po meču iako nisam bio zreo ni za dva-tri minuta po utakmici", iskren je sjajni defanzivac Zvezde.
MOŽE I NULA POENA, SAMO DA DUŠKO VIDI DA SAM KORISTAN!
Upravo je sa trenerom Vladom Jovanovićem počela ova sezona, a onda je na klupu stigao Duško Ivanović. Velika promjena, ali čovjeku koji je imao bukvalno drugi početak karijere početkom 2020. godine to nije palo teško.
"Baš kao što si i i rekao gledajući iz moje perspektive znao sam šta mi je zadatak. Znao sam da dolazi veliki stručnjak i to sam gledao kao jedno veliko iskustvo za mene jer je on čovjek koji i iz igračkih i iz trenerskih dana ima renome. Na meni je bilo samo da iskoristim priliku da radim sa velikim trenerskim imenom kome želim da se nametnem treningom i radom. Ne treba to da budu neke spektakularne stvari, ali da on vidi da ja mogu da pomognem i njemu i prije svega ekipi. Nije tu bilo neke velike filozofije", osvrnuo se na trenersku promjenu u Zvezdi Lazarević.
Iako nikad neko ko je dominirao poenima i u statistici naš sagovornik je uvijek bio svojevrsni lider na terenu, još od juniorskih dana.
"Kada sam radio sa Slobodanom Klipom tu su bili Voja Stojanović, Dača Ostojić, David Miladinović i ja sam bio kapiten te generacije. Da li zbog svog primjera ili karaktera, nemam problem sa tim da se nametnem. Sve u tom tonu rezultata i da ekipi bude dobro, jer smatram da u svakom leži neki potencijal što se tiče odbrane i napada. Smatram da svako može da da nešto za uspjeh ekipe tako da je to najbitnije."
Ipak u današnje vrijeme, djeluje više nego ikada ranije, gledaju se statistike, poeni, indeksi, tripl-dablovi... Koliko je teško baš sada biti takav igrač, neko ko je tu da odradi zadatak, a da često završi bez poena?
"Pravo da ti kažem cijeli život sam takav i ne mogu da kažem navikao, svakom je drago kada da 20 poena i uhvati 10 skokova... Ali meni je najdraže kad uđem u igru i kada šta god da ja uradim, nebitno da li sam dao poen ili odigrao odbranu, da vidim da ekipa ide u pozitivnu fazu zbog toga. Kada ta pozitivna faza potraje po nekoliko minuta dok sam ja u igri, pa se onda izmijenim, pa uđem ponovo i kruna toga je na kraju pobjeda meni nije nije bitno da li na kraju piše 0, 2, 4, 5 ili 20 poena. Bitno je da je ekipa pobijedila i da je taj momentum dok sam bio u igri bio dobar", ističe on.
Lazarević je u mlađim kategorijama igrao sa Sanijem Aranitovićem, Vojom Stojanovićem, Davidom Miladinovićem, sve igračima izuzetno potentnim u napadu u tom periodu. To mu je pomoglo da na vrijeme shvati da nije kvalitet samo u postizanju poena.
"Baš od tog najranijeg perioda shvatao sam svoj zadatak i svoju ulogu i vidio sam da to ima uticaj na ekipu, da ekipa meni vjeruje, da ja pomažem timu u tim situacijama i to mi je samo dalo samopouzdanje da ja to mogu da prenesem na viši nivo", objašnjava sadašnji defanzivni specijalac crveno-bijelih.
OD JEDAN DO ČETIRI? MA, TO JE SAMO KOŠARKA!
Ove sezone je vjerovatno i jedinstven u Evroligi po tome što brani igrače od pozicije pleja, pa sve do krilnog centra, zavisno od toga šta je potrebno ekipi.
"Drugačije su totalno pozicije, ali u suštini sve je to uvijek košarka. Na čitanje u igri, kretnje, sve se to pohvata i to je naš posao. Prilagodiš se ili ne prilagodiš. Što više možeš da se prilagodiš, bolje je za tebe. Meni je to jača strana u igri pa mi je možda lakše nego nekom drugom. Ali opet kažem da je najmanji problem šta god da se uradi, samo da ekipi zbog toga bude dobro", ističe on, pa se osvrće na situacije kao protiv Barselone, kada je čuvao mnogo višeg Nikolu Mirotića:
"Teško je, moraš da anuliraš njegove prednosti nekom energijom i željom, kao mala osica da budeš oko njega, jer ako daš imalo prostora igračima tog renomea na toj pozicji bićeš kažnjen. Moraš da budeš korak ispred njih, pogotovo kad nemaš iskustva kao oni", objašnjava "lažna četvorka" Crvene zvezde.
I na kraju čuli smo na početku šta želi za Novu godinu sebi i navijačima Zvezde, a šta može da im obeća?
"Mogu da obećam sigurno da na nijednoj utakmici nećemo položiti oružje i da će se igrati do 40. minuta i do produžetaka ako bude trebalo. Što ste i vidjeli do sada. To je sigurno ono što mogu da obećam", završava uzbuđeno svoj razgovor za MONDO Stefan Lazarević.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!