Vlade Divac emotivno je govorio o razlozima zbog kojih je pun gorčine napustio Srbiju i vratio se za stalno u Ameriku.
Vlade Divac (55), srpska i svjetska košarkaška legenda, živio je u Srbiji nakon završetka igračke karijere, bio predsjednik Olimpijskog komiteta, neuspješno pokušao da kupi nekoliko kompanija, pa se 2016. vratio u Ameriku. Iako je često prisutan u svojoj zemlji, Divac je sada sa porodicom ipak stacioniran u Los Anđelesu, gdje se 1989. odselio iz Beograda i Partizana u Lejkerse, započevši tim potezom nezaboravnu karijeru.
Nažalost, na drugom rastanku sa Srbijom Divac je ušao u avion sa gorkim ukusom u ustima. Iako njegova humanitarna fondacija "Ana i Vlade Divac" godinama aktivno pomaže srpskom društvu i pojedincima, doživio je niz neprijatnosti zbog kojih je osjetio i zdravstvene probleme. Emotivno je govorio o njima u intervjuu za "Nedeljnik".
"Neprihvatanje realnosti u kojoj se nalazim dovelo me je do toga da mi je prvo pukao čir, a nekoliko godina kasnije od gorčine koja se skupila u meni i žuč. Osjećao sam se kao Kalimero, gdje god se okrenem – nepravda. Kada je čovjek slab, ljudi to osjete i kao zvijeri krenu da kidišu na njega. Tako da sam imao situacije na svim nivoima izdaje", rekao je Divac.
"U tom periodu me je jedan radnik zamolio da mu nabavim lijek za dijete. Zvao je da zahvali kako sam mu djetetu pomogao, a onda me je par mjeseci kasnije pljuvao po žutoj štampi. Kada mu nisu dali pare koje su mu obećali, poslao mi je poruku da su ga izigrali i da se kaje što je to uradio. Ali tada sam već počeo da se osvešćujem i znao sam da se jedino kajao jer mu nisu dali pare. Onda mi je pukao čir i pošto mi je, kao i svim sportistima, tolerancija na bol pomjerena do krajnjih granica, danima sam krvario i trpio bol. Ljekari su se borili za moj život i dali mi nekoliko boca krvi. Dan poslije, dok sam još bio u šok sobi, zvali su iz neke organizacije za davanje krvi da dok sam još u bolnici napravim reklamu. Ja sam inače jedan od najvećih davalaca krvi u Srbiji", kazao je Divac.
I porodična tragedija je duboko potresla čuvenog košarkaša, kada mu je početkom 2014. poginuo otac u saobraćajnoj nesreći kod Čačka. U večernjim satima tog dana, stigla je vijest da je Milenko Divac stradao u prevrtanju vozila, a da je za volanom bila Divčeva majka Rada, koja je zadobila povrede.
"Ipak mi je bilo najgore kada mi je otac poginuo, što ja u tom trenutku nisam znao, kada sam došao u bolnicu, a doktorka mi sa vrata, čim me ugledala, kaže: 'Vaš otac je preminuo.' Nije bilo ni 'sjedite'. A onda, pred sahranu, zamolim ljude u pogrebnom da mi otvore kovčeg, da se pozdravim posljednji put sa mrtvim ocem, kada ugledam ženu (ona misli da je novinarka) sa foto-aparatom koja hoće da slika. Znate da se i neprijateljima dopusti da sahrane svoje, a meni u mojoj zemlji ni to nisu dali da dostojanstveno uradim, a da ne zarade na meni".
I nekoliko dana nakon sahrane, Divac je doživio neprijatnost koja ga je razočarala i povrijedila.
"Prošlo je nedjelju dana i još u šoku šta se desilo i skrhan bolom, majka mi je još bila u bolnici, vraćao sam se iz Prijepolja i brže sam vozio, kada me je zaustavio policajac, dečko od tridesetak godina. Ja mu kažem, ponudim da platim kaznu, a on me natjera da ostavim kola i da pješke hodam nekoliko kilometara, gdje sam sačekao prijatelja da dođe po mene", kazao je Divac.
Spletom okolnosti, tog policajca ne nekoliko mjeseci kasnije opet sreo.
"Prođe šest mjeseci i taj dečko dođe sa bolesnom majkom, da me moli da joj pomognem jer ima leukemiju, pa su čuli da sam pomogao već nekoliko ljudi. Ja vidim poznat mi je, ali ne mogu da se sjetim odakle, dok mi njegova majka nije rekla da je policajac.
"Ubrzo mi je pukla i žuč, od sve gorčine koja se bila nakupila u meni. Tada sam shvatio da služim za dvije stvari – da me prikazuju kad dolaze državnici iz svijeta, jer nemamo mnogo poznatih i priznatih svjetskih faca, i kada im treba pomoć", dodao je Divac i zaključio:
"Ja sam uvijek predstavljao narod, tako da je i ovo što mi se dešavalo nešto što su mnogi ljudi u svojim životima na razne načine osjetili. Što bi Duško Radović rekao: 'Jadna je to zemlja kada je njena djeca vole više nego ona njih…'.