Potpuno neočekivano, bosanskohercegovački trener Alan Ibrahimagić postao je sa Njemačkom prvak Evrope u košarci.
Nakon što se razbolio njemački selektor Aleks Mumbru, Ibrahimagić je kao njegov asistent uskočio na upražnjeno mjesto i sa "pancerima" stigao do titule na Eurobasketu, koja je prema prognozama trebala da pripadne Srbiji sa Nikolom Jokićem, Bogdanom Bogdanovićem i ostalim igračima.
"Kao prvo, mi smo išli sa ciljem da osvojimo medalju, u stvari i zlato. Računali smo da smo, zajedno sa selekcijom Srbije, najjača ekipa na turniru. To se promijenilo nakon povrede Bogdanovića, koji je, po našem uvjerenju, veoma važan igrač – ne samo na terenu, nego još više u svlačionici. On je vođa te ekipe i bez njega je Srbija bila znatno oslabljena", rekao je stručnjak iz Zvornika, koji je rođen u Beogradu na početku razgovora za naš portal.
Kako ocjenjujete nastup Srbije u grupnoj fazi
"Grupa je bila teška. Posebno bih istakao utakmicu protiv Turske, koja je odigrala fantastičan turnir. Ipak, mislim da je Srbija odigrala veoma dobru grupnu fazu. Ali specifičnost tih takmičenja je da jedna utakmica može sve da upropasti – i to je možda u javnosti malo potcijenjeno".
Duel sa Finskom bio je ključan?
"Ta reprezentacija je često potcijenjena, a zapravo je veoma neugodna. Nikad se ne predaju, bore se svih 40 minuta, šutiraju, trče, i ako imaju dobar dan – mogu da pobijede svakoga. Srbija je bila favorit, ali turnir je brutalan – jedna loša utakmica i sve nestane. Nije zahvalan sistem. I mi smo se dugo mučili protiv Portugala, iako su daleko slabiji od Finske".
Šta je presudilo da Njemačka osvoji zlatnu medalju?
"Ja sam bio član stručnog štaba reprezentacije Njemačke, vrlo kvalitetne reprezentacije. Mislim da je presudio kvalitet igrača i talenat, ali i timski duh. To je sport u kojem se zajedništvo najviše ogleda. Naša ekipa se fantastično razumjela i na terenu i van njega, provodili su svaki minut zajedno. Uprkos pritiscima, imali su jasan cilj – da osvoje zlatnu medalju – i to smo na kraju i uspjeli", rekao je Ibrahimagić.
Da li je tzv. njemački mentalitet bio presudan ili nešto drugo?
"Sigurno da mentalitet igra ulogu, ali ja ne bih rekao da je to mentalitet cijele države, već ekipe. Ono što nas je razlikovalo od Turske u finalu bilo je iskustvo igranja velikih utakmica. Struktura sistema je takođe važna – Savez i liga su godinama ulagali u mlade igrače i trenere, a klubovima je nametnut pritisak da drže standard. To je nakon 10–15 godina dalo rezultate. Potrebni su strpljenje, rad i malo pritiska".
Kako se borite sa pritiskom – da li je važniji mentalni ili fizički aspekt?
"Generalno, bez talenta nema ništa. Ova generacija njemačkih igrača je jako talentovana. Mentalna snaga i zajedništvo su donijeli prevagu, ali bez osnove u talentu ne možete doći do zlata. Turska i druge reprezentacije bile su izuzetno jake, ali nama je pomoglo iskustvo stečeno godinama, pa i kroz mnoge poraze, poput onih na Svjetskom prvenstvu u Kini. Sve to je doprinijelo da sazrijemo i dođemo do trona".
Ko je od mladih igrača ostavio poseban utisak, na primjer Mika Murinen je odigrao sjajno što mu je osiguralo transfer u Partizan kod najtrofejnijeg evropskog trenera Željka Obradovića?
"Murinen je odigrao odličan turnir za svoje godine i pravo je osvježenje na evropskoj sceni. Kao juniorski trener pratim ga još odranije, a i ono što radi u Americi pokazuje koliki je talenat. Biće veoma zanimljivo gledati ga dalje. Od novih imena kad je u pitanju region je i Bogoljub Marković iz Mege, jedan od najvećih talenata posljednjih godina. Generalno, u regiji ima dosta talenta, ali to su sad ključne godine – između 18 i 20 – kada se odlučuje ko će napraviti iskorak na najveći nivo".
Da li je taj prelaz iz juniorske u seniorsku košarku najvažniji za karijeru?
"To je presudno. Tada se formiraju pravi igrači. Potrebno je da dobiju šansu i da je iskoriste. Nekad iskoči i neko za koga se još i ne zna. To mi je profesija, i pratim regiju vrlo pažljivo – i juniore i seniore, i u BiH i šire. Bio sam prošle godine i na završnom turniru juniorske ABA lige u Laktašima".
Vaše emocije prema Bosni i Hercegovini su poznate. Nedavno ste rekli da vam je bilo teže gledati BiH protiv Poljske nego osvajati medalju sa Njemačkom?
"Jeste, to je istina. Kada gledam utakmice sa strane, doživljavam ih emotivnije nego kada sam na liniji. Naravno da navijam za BiH, ne samo sada nego i na prethodnim prvenstvima. Bilo mi je drago što su se plasirali u osminu finala, a vjerujem da će ići i korak dalje u budućnosti".
Ranije ste hvalili selektora "zmajeva" Adisa Bećiragića, ali da li postoji šansa da u budućnosti postanete selektor BiH?
"Ne znam, iskreno. Ja ne pravim planove ni za tri mjeseca unaprijed, a kamoli za dalje. Mislim da je sadašnji selektor napravio odličan posao i vidi se koliko mu znači vođenje reprezentacije. To je imalo veliku ulogu u dosadašnjem uspjehu. U budućnosti – nikad se ne zna. Ako navijači žele, neka se nadaju", istakao je strateg Nijemaca.
Kako ocjenjujete stanje u klupskoj košarci u BiH?
"Sarajevska Bosna je odigrala fantastičnu sezonu, sada ima priliku da se kvalifikuje za Evropu. U ABA ligi se vidi napredak. Igokea m:tel je već dugo stabilan klub, ulaže u omladinske pogone i radi vrlo dobro. To je put i budućnost – ulaganje u mlade, davanje šanse i stvaranje samoodrživog kluba", zaključio je prvak Evrope u košarci.
(MONDO)