Alan Ibrahimagić je najnevjerovatniji prvak Evrope, sve mu se ovog ljeta desilo sasvim slučajno. A priča počinje od Beograda, Drine, Dražena Petrovića i Svetislava Pešića.
Alan Ibrahimagić je prvak Evrope, doveo je Njemačku do titule šampiona Starog kontinenta u istoriji. Ovaj stručnjak ispred čijeg imena stoji zastava Australije zapravo je rođen u Beogradu, a odrastao je u Zvorniku.
Priliku da vodi Njemačku dobio je sasvim slučajno, pošto je prvo Aleks Mumbru insistirao da ga priključi stručnom štabu. Potom je španski stručnjak imao ogromne zdravstvene probleme, pa je morao Ibrahimagiću da prepusti tim.
Probao je Alan da uz mnogo skromnosti istakne da su njegove zasluge za ovaj trofej minimalne, ali igrači predvođeni Denisom Šrederom nisu htjeli ni da čuju za to. A kako je jedan rođeni Beograđanin došao na vrh Evrope?
Sve je počelo zbog Dražena i Cibone
Kako je istakao u jednom ranijem intervjuu sasvim slučajno je rođen u Beogradu, a odrastao je zapravo u Zvorniku. Odatle je morao sa porodicom da ode kada se zaratilo 1992. godine, a onda je porodica prvo otišla u Njemačku, pa u Australiju, da bi se potom vratili u Njemačku.
"Roditelji su imali dosta rodbine u Australiji, a nisu mogli da ostanu u Njemačkoj i krenuli su. Da ne kažem da sam natjeran. Bio sam dvije i po godine u Australiji. Počelo je u Zvorniku, a igrao sam u omladinskom pogonu Albe. Onda kad je Svetislav Pešić bio prvi trener, a Emir Mutapčić vodio drugi tim. Kad sam se vratio iz Australije malo sam... Pa, drugačije izgledao. Tu je karijera bila gotova", rekao je Ibrahimagić u jednom intervjuu.
Sve je zapravo počelo u Zvorniku kada se osamdesetih zaljubio u košarku zbog Dražena Petrovića. Rođen je u Beogradu 1978. godine, a u gradu na Drini je počeo da trenira košarku u KK Drina. Kako kaže u Beogradu je po rođenju proveo "samo tri dana".
"Počeo sam da se zanimam za košarku krajem 1980-ih, zagrebačka Cibona je tada bila najjača, a Dražen Petrović najbolji igrač. Zbog toga sam navijao za Cibonu, a Dražen mi je bio idol. I dalje simpatišem i pratim košarku bivše Jugoslavije, sigurno da toga danas ima dosta u meni, iako ne bih znao konkretno da kažem šta je to 'nešto'", rekao je u sjajnom intervjuu za "BBC na srpskom".
Trenirao je pola ovog tima
Nakon rodnog Zvornika igrao je kopšarku u mlađim kategorijama manjih klubova u Njemačkoj, pa se u Australiji "zapustio". Kad se vratio u Berlin kratko je igrao košarku, a onda se dao u rad sa klincima,
Počelo je u malom klubu Hermsdorfu, zatim je radio u U16 selekciji Albe, pa čak je bio i asistent Gordonu Herbertu u ovom klubu u sezonu 2011/12. Od 2013. godine je zaposlen u KS Njemačke, a bio je pomoćnik i glavni trener selekcija do 16, 18, 19 i 20 godina.
Dobro je znao ovaj tim jer je u tim timovima trenirao pola ovog tima - Justusa Holaca, Tristana i Oskara da Silvu, Andreasa Obsta, Franca Vagnera i Isaka Bongu.
Kako je preuzeo seniore?
"Išli smo dan za dan. Mislio sam da ću voditi jednu utakmicu, pa će se on vratiti, onda je bila i druga, treća... Sreća u nesreći je bila to što nemaš mnogo vremena da razmišljaš, a i nevjerovatno je kako su me igrači prihvatili i podržali", rekao je Alan Ibrahimagić.
Bio jre asistent Henriku Ridlu koji je vodio nacionalni tim od 2017. do 2021. godine, a u poslednji čas ga je ubijedio Aleks Mumbru da uđe u stručni štab seniora ovog ljeta. Uz to je Španac dan pred Eurobasket završio u bolnici i nije mogao da vodi tim.
Probao je u osmini finala da se vrati na klupu, ali shvatio je da nije fizički spreman za takve napore i javno je izašao i rekao da prepušta palicu Ibrahimagiću. Itekako mu se isplatilo.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!