Ovih pet najvećih koševa jugoslovenske košarke oblikovali su istoriju ovdašnjih klubova, od Šolmanovog šuta za titulu u Pioniru do onog najvećeg, trojke Saše Đorđevića u Istanbulu za titulu prvaka Evrope.
Jugoslovenska košarka od 1945. do 1992. godine iznjedrila je četiri prvaka Evrope - Bosnu, Cibonu, Jugoplastiku i Partizan - i generacije igrača koji su ostavili trag u istoriji evropske i svjetske košarke. Njenu klupsku istoriju obilježile su i završnice i veliki koševi koji se pamte decenijama kasnije.
Od Šolmanovog hica u Pioniru, preko Draženovih bacanja protiv Bosne, Nakićevog horoga i Popovićeve trojke u Zagrebu, pa do najvećeg koša od svih - Đorđevićevog za Partizanovu titulu prvaka Evrope 1992. u Istanbulu. Sve veliko što su generacije napravile stalo je na kraju u taj najveći šut - za posljednju evropsku titulu u godini u kojoj je zemlja nestala.
Sjetimo se pet najvećih koševa jugoslovenskih timova u istoriji.
Trojka Saše Đorđevića za Partizanovu evro-titulu
Aleksandar Saša Đorđević (Partizan – Huventud 71:70, Istanbul, 1992) Najpoznatiji i najvažniji šut u istoriji jugoslovenske klupske košarke. U finalu Kupa šampiona, nakon poena Tomasa Đofrese, Partizan je imao samo osam sekundi do kraja. Đorđević je preuzeo loptu, pretrčao cijeli teren, naskočio iza linije za tri poena i pogodio sa zvukom sirene, donijevši Partizanu istorijsku titulu prvaka Evrope.
"Ostvario mi se dječački san! Kao djeca, igrajući u dvorištima škola, na betonu, mnogo puta smo zamišljali baš takve utakmice - vrijeme ističe, a ti treba da pogodiš posljednji poen, svi su na nogama, drama je na vrhuncu. Srećan sam čovjek, jer se meni taj san ispunio. Nikada se nisam osjećao bolje nego tada", govorio je Đorđević o tom nezaboravnom košu - najvećem u istoriji košarke SFRJ.
Šolmanov hitac u Pioniru za istoriju
Damir Šolman, Jugoplastika - Bosna 98:96, Beograd, 1977: Pošto su obje ekipe završile ligu sa istim brojem bodova, o tituli prvaka Jugoslavije odlučivala je "majstorica" odigrana na neutralnom terenu u hali Pionir. Pri neriješenom rezultatu u posljednjim sekundama meča, Šolman je primio loptu, šutirao sa poludistance i pogodio koš sa zvukom sirene, donijevši Splićanima drugu titulu šampiona države.
Tim košem razbijen je posprdni nadimak o "Drugoplastici", nadenut timu koji je u prethodnih pet sezona četiri puta bio drugi. Štaviše, Šolmanovim košem Splićani su osvojili triplu krunu i to kao prvi jugoslovenski klub sa tim podvigom, kao šampioni, osvajači Kupa i novi-stari prvaci Kupa Radivoja Koraća.
Koš zbog kojeg Dražen nije završio u Zvezdi
Mihovil Nakić, Cibona - Crvena zvezda 72:71, Zagreb, 1984: Treća, odlučujuća utakmica finala plej-ofa. Crvena zvezda je imala poen prednosti i napad za pobjedu, ali je loptu izgubio Zufer Avdija. U kontranapadu i opštem haosu, lopta dolazi do Nakića koji nekoliko sekundi prije kraja pogađa čuveni horog, donosi Ciboni titulu i plasman u Kup šampiona. Ovaj koš je promijenio istoriju evropske košarke jer je upravo zbog nastupa u Kupu šampiona Dražen Petrović tog ljeta odlučio da potpiše za Cibonu. Da je pobijedila Zvezda, pojačao bi nju.
"To je istina. On je imao čvrstu namjeru da igra tadašnjem Kupu šampiona, najjačem evropskom takmičenju. Da je te godine Zvezda osvojila titulu, on bi otišao tamo, da je Partizan bio prvi, igrao bi u Partizanu. Samo je htio da ode korak dalje. Dražen je svoj put bio zacrtao, kao da je osjećao da će njegovo vrijeme na zemlji biti kratko. I nikad nije tražio naše mišljenje ili bratovljevo. Saslušao bi nas, ali je odluke donosio sam", priznala je Draženova majka Biserka Petrović u intervjuu hrvatskim medijima.
Draženova kontroverzna bacanja protiv Bosne
Dražen Petrović, Šibenka - Bosna 83:82, Šibenik, 1983: Najkontroverznija slobodna bacanja u istoriji prvenstva. U trećoj utakmici finala, Bosna je vodila 82:81, Šibenka je izvela loptu sa strane, Dražen je šutirao i promašio, a sudija Ilija Matijević je dosudio faul Sabita Hadžića. Ostalo je sporno da li je faul bio prije isteka vremena. Osamnaestogodišnji Dražen stao je na liniju penala, pogodio oba bacanja i donio titulu Šibenki. Tako se bar mislilo u tom gradu.
Matijević je tvrdio da je faul napravljen prije isteka vremena i da je zato njegova odluka bila ispravna. Bosna i njeni predstavnici tvrdili su da je vrijeme već isteklo. Košarkaški savez Jugoslavije je nakon pregleda situacije zaključio da je bilo nepravilnosti u suđenju i mjerenju vremena i zato je poništio utakmicu.
Kada je slavlje u Šibeniku upropastila vijest da se utakmica poništava i da će morati da bude odigrana nova na neutralnom terenu, Dražen Petrović je rekao: "Samo vi igrajte, ja svoju medalju ne dam nikome". Epilog je ušao u istoriju jugoslovenske košarke, jer ponovljenog meča u Novom Sadu nije ni bilo.
Popovićeva trojka "slomila" prvaka Evrope u Zagrebu
Petar Popović, Cibona - Zadar 110:111, Zagreb, 1986: Iako nije riječ o košu sa zvukom sirene, Popovićeva odlučujuća trojka u drugom produžetku majstorice finala plej-ofa smatra se jednim od najvećih čuda jugoslovenske košarke. Cibona je tada bila dvostruki uzastopni prvak Evrope, predvođena Draženom Petrovićem, ali je Popović u Zagrebu odigrao utakmicu života (36 poena) i u posljednjem minutu drugog produžetka pogodio sjajnu trojku iz teške pozicije, čime je prelomio meč i šokantno donio titulu Zadranima.
U svlačionici se dogodio trenutak koji je ispisao istoriju jugoslovenske košarke. Trener Vlade Đurović je provocirao Popovića i izazvao njegovu reakciju, koju je i htio: "Ta priča je ispričana sto puta. U svlačionici mi je rekao: Koliko godina igraš tu košarku, imaš troje djece, šta ćeš pričati djeci, ništa nisi osvojio… To me dodatno motivisalo i urodilo je plodom. Odigrao sam ja i boljih utakmica, ali nikada nisu bile toliko važne. Znao sam zabiti po 40 poena u vrijeme kad još nije postojala trojka", kazao je Popović evocirajući za "Jutarnji list" uspomene na taj koš za pobjedu.