Preskočio 84 stepenice i izazvao "Močizuki ludilo"! Japansko "čudo" za MONDO: Volio bih da igram protiv Đokovića!

Japanski teniser Šintaro Močizuki u intervjuu za MONDO pričao o sedmici iz snova i najvećem uspjehu karijere, kako je pobijedio Karlosa Alkaraza, ko ga je natjerao da uzme reket i zašto bi volio da igra protiv Novaka Đokovića.

Pomjeranja, što onih manjih, što onih većih, je bilo, a bilo je i onih koji su ove sedmice stigli do renkinga karijere.

Ne računajući igrače koji su i dalje van TOP 200 poput Kirijana Žakea (+101 pozicija) ili Čaka Lama Koleman Vonga (+116) najveći napredak napravio je japanski teniser Šintaro Močizuki koji je sa 215. pozicije stigao na 131.

Napredak od čak 84 pozicije dvadesettogodišnjem Japancu donio je sjajan nastup na ATP turniru u Tokiju gdje je stigao do polufinala.

Momak rođen u Kavasakiju sa prebivalištem na Floridi u prvom kolu pobijedio je Argentinca Tomasa Ečeverija i tako stigao do svoje prve ATP pobjede, ali se tu nije zaustavio. U narednom kolu napravio je pravu senzaciju i savladao desetog igrača svijeta, Tejlora Frica, a potom i Aleksandra Popirina i stao tek u polufinalu gdje je bolji bio Aslan Karacev.

Šintaro Močizuki u intervjuu za MONDO govorio je o ovom najvećem uspjehu u karijeri, prvoj pobjedi nad TOP 10 teniserom, ali i o tome zbog kojeg igrača iz „velike trojke“ je počeo da igra tenis, fantastičnom momku iz njegove generacije – Karlosu Alkarazu, te zašto bi volio da igra protiv Novaka Đokovića.

Plakao je Japanac u Tokiju poslije svoje prve ATP pobjede ikada, a potom i fantastičnim tenisom u nastavku turnira natjerao komentatore da pričaju o "Močizuki ludilu" kojim je osvojio set.

"Znao sam da će od samog početka biti teško, igrao sam protiv igrača koji su sjajni, koji su ove godine mnogo pobjeđivali i na krjau krajeva u top 50", počeo je Močizuki priču o svojoj najboljoj sedmici karijere. "Ali poslije prvog meča osjećao sam da u ovakvim uslovima, sa svojim navijačima u Tokiju i sa igrom koju prikazujem mogu možda da napravim dobar rezultat, možda ne polufinale, ali da mogu da prikažem dobar tenis. Nadao sam se dobrom meču protiv Frica, nisam baš mislio da ću da ga pobijedim, ali htio sam da osvojim što više gemova, pa i da izgubim. To mi je dalo samopouzdanje“.

Nije sve krenulo dobro protiv Frica, Amerikanac je sa 6:0 uzeo prvi set i činilo se da će mladi Japanac u Tokiju morati da se zadovolji tom prvom ATP pobjedom ostvarenom u prvom kolu protiv Ečeverija.

"Bio sam jako nervozan i stegnut u tom prvom setu. Onda sam se konačno opustio, ne samo tijelo nego i mentalno i sve je počelo da se slaže, počeo sam ponovo igrati svoju igru. Sva četiri meča sam igrao dobro. Jedina stvar na koju sam se fokusirao je da dajem 100 odsto u svakom trenutku. Jedino to sam mogao i to sam radio. Svi su bili jako dobri, dobro su udarali, ali ako igram 100 odsto imam šanse, a prošle sedmice sam ih iskoristio. Izgubio sam polufinale, ali sam igrao najbolje što mogu. Karacev je igrao jako dobro i jednostavno nisam mogao protiv njega. Do posljednjeg trenutka sam se borio, ali bio je bolji", kaže Močizuki za MONDO.

Kada se probudio u ponedjeljak ujutro i pogledao ATP listu, više ga nije bilo u TOP 200, morao je da „skroluje“ gore prema vrhu, sve do 131. mjesta.

"To je veliki skok. Malo iznenađujuće. Ali idem korak po korak. Ne samo u renkingu, nego napredujem dosta u svim segmentima u posljednjih par mjeseci. Iako sam gubio u prethodnom periodu vidio sam taj napredak. Trudim se da ne razmišljam o renkingu nikada. Jednostavno, ukoliko igraš dobro, napreduješ i na ATP listi. Idem meč po meč. Jako je teško dobiti i samo jedan meč protiv tih momaka, tako da mi ne preostaje ništa nego da radim i igram najbolje što mogu", skromno je prokomentarisao ATP listu.

Močizuki se proslavio još prije četiri godine kada je osvojio juniorski Vimlbdon, a sjajan nastup u Tokiju gdje je nakon Karlosa Alkaraza, Holgera Rune i Hamada Međedovića posto tek četvrti teniser koji je iz generacije 2003. godišta stigao do ATP polufinala je njegov prodor na "veliku scenu".

"Tokom prošlih godina osjetio sam da se taj rad moj isplati. Nije to samo da li pobjeđuješ ili dobijaš, kao što sam rekao, bitan je taj napredak. Nije sve u pobjedi ili porazu, nekad izgubiš zbog neke sitnice. Nisam toliko napredovao brzo kao Alkaraz ili Rune, ali osjećam da imam taj kontantni napredak. Igram dobro i na treninzima i imam taj osjećaš ako nešto u meni ’klikne’ da mogu da odigram mnogo bolje i da dobijem te mečeve. Trebalo mi je dosta vremena, htio sam da popravim poziciju što je prije moguće, ali znam da to nije lako. Osjećao sam da će mi trebati neko vrijeme i nastavio sam da radim" objašnjava on.

Iako ih razdvaja "pola" ATP liste, zanimljivo je da je Močizuki igrao protiv Karlosa Alkaraza. Bilo je to tokom njihovih juniorskih dana, a Japanac je tada pobijedio trenutno drugog igrača svijeta.

"To je bilo kad smo imali 14 godina. Ljudi govore da se Karlos mnogo promijenio, ali meni ne djeluje tako. On je uvijek igrao jako, imao taj borbeni duh. Kad smo igrali imao je uspona i padova, ja sam dobio u dva seta, ali on je tako jako udarao, pomislio sam 'nema šanse da ovaj ima 14 godina'. Promašivao je dosta u tom meču, ali vidio sam da može daleko da dogura", prisjetio se Močizuki i potom nastavio o mladom španskom teniseru.

"On je sada mentalno jak i već sada je jedna od najboljih tenisera, a sjajan je momak van terena, uvijek se pozdravimo kada se sretnemo. Mnogo je radio, vjerovao u sebe, te neke stvari želim i ja da pokupim od njega i iskoristim u svojoj karijeri“.

Mladi Japanac prokomentarisao je i Alkarazovo rivalstvo sa Novakom Đokovićem, koji ni sa 36 godine ne prepušta krunu gotovo duplo mlađem rivalu.

"Teško je reći, ali mislim da je Đoković i dalje najbolji teniser svijeta. On će biti zdrav još par godina, igra i dalje na najvišem nivou. I ostali su zdravi, ali ne mogu da ga pobijede. To je zbog njegove mentalne snage, nejgovog mozga. Kada gledaš Novaka na terenu i njegovu igru pomisliš 'ovo nije ništa posebno' , nema tu ničega što iznenađuje, ali on i dalje pobjeđuje, on ne gubi. Mislim da je u tenisu ta mentalna snaga izuzetno važna, od toga zavisi da li ćeš da pobijediš ili izgubiš, a on je tu najjači“.

Izvor: FRANCK ROBICHON/EPA

Iako očigledno izuzetno poštuje Đokovića, ipak je drugi teniser iz „velike trojke“ razlog zbog kojeg je uzeo teniski reket i zavolio ovaj sport.

"Federer je moj idol od djetinjstva. Zbog njega želim da osvojim Vimbldon. Uvijek sam gledao njegove mečeve na Vimbdonu. Iako više ne igra on je i dalje moj idol. Igrao je 20 godina na vrhunskom nivou, zbog njega sam i počeo da treniram tenis“.

Zanimljivo je da je nakon samo par godina treniranja htio da ostavi tenis i pređe na najpopularniji sport u Japanu.

"Igrao sam bejzbol u isto vrijeme, paralelno sa tenisom, a kada sam imao devet ili 10 godina htio sam da budem bejzbol igrač. Bejzbol sam počeo sa sedam-osam godina da igram, a tenis ranije, sa tri godine. Već sam tada, sa devet godina, mnogo bio u tenisu, trenirao sam naporno i ipak nisam htio to sve da ostavim, tako da sam nastavio sa tenisom ,a bejzbol sam u suštini igrao iz zabave".

Njegovi snovi od tada su isključivo teniski i nema više nikakvih dilema kada su u pitanju ciljevi.

"Vimlbdon i Tokio! Ta dva turnira definitivno želim da osvojim", kaže mladi Japanac koji ima još planova u karijeri. "Želim da igram protiv Alkaraza i Runea. Igrali smo u isto vrijeme u juniorima, sada nismo na istom nivou, ali želim da ih stignem i nadam se da ću jednog dana biti na tom nivou i da ćemo igrati".

Prethodne sedmice napravio je veliki korak u karijeri i preskočio dobar dio ATP liste. Sada je možda i na prekretnici karijere, ali ni u jednom trenutku razgovora ne odaje utisak da ga to opterećuje.

"Za mene se ništa nije promijenio, to je moj put, ja samo igram tenis (smijeh). Ne vidim ovo sad kao neku veliku promjenu. Želim samo da nastavim da napredujem, to je jedino važno, jer moj cilj je da stignem do Top 10. Znam da moram da radim još više i jače kako bih to postigao. Želim da budem dobar teniser, ali i dobra osoba", zaključio je Močizuki na kraju razgovora za MONDO.