Skoro svi treneri Novaka Đokovića došli su u Beograd na teniski turnir.
Belgrade open privukao je veliku pažnju, teniski spektakl u srpskoj prestonici oduševio je mnoge. Tim povodom napravljeno je i jedno malo iznenađenje. Na istom mjestu pojavili su se skoro svi treneri Novaka Đokovića kroz karijeru. Među njima nije bio posljednji, Goran Ivanišević, ali su ostali opisali njegov put do vrha.
To su Zaga Aleksandrić, Miroslav Gordić, Aleksandar Bolić, Marko Nešić i Dejan Petrović, dok je Ladislav Kiš na putu sa nekim novim šampionima.
"Od trenutka kada je prvi put na kampu na Kopaoniku stao u red sa ostalom djecom, svi su se koškali, pričali, a Nole ih je prekorevao sa 'Tišina, hoću da igram!'. Od prvog trenutka pažljivo je slušao i gledao, kada mu bacite lopticu, on je vrati. Tada se vidjelo da je pažljiv, posvećen, spretan i okretan. Kao sportista sam znala ko će i šta da bude", priča Zaga.
Slično viđenje ima i Miroslav. "Od 1994. godine, kada smo pravili prvi kamp na Kopaoniku sam radio sa Novakom. Tu smo ga i pronašli. Od kampa, poslije je došao kod nas na Partizan i sve do 1999. godine, do bombardovanja smo svaki dan provodili na terenu zajedno. Od početka je bio mali profesionalac. Kako se sada ponaša, tako se ponašao i tada. Nikad mu nije dosta tenisa. Moliš ga da malo odmoriš. Marljiv, radan, fokusiran i samo njegovom zaslugom je tu gdje jeste. Bio je pravi mali profesionalac", opisuje Gordić.
Aleksandar Bolić je bio uz Noleta tokom bombardovanja. "Sa Noletom sam radio u vrijeme NATO bombardovanja. Ni ratno stanje nije ometalo rad. Radilo se i prije i popodne, ni uzbune za vazdušnu opasnost nas ni udaljile sa terena. Oko 2002. godine smo ponovo radili, kada se vratio iz Njemačke, zajedno sa Markom Nešićem, i tada je bio maksimalno fokusiran na tenis i vidjelo se da će daleko da dogura - dodaje Bolić.
Na to se nadovezao Marko. "Prvi kontakt smo imali 1998. kada sam se vratio sa koledža. Čak ovdje kod toplane koju su i bombardovali. Nisam vidio da neko tako radi kao mlad. Jednostavno nije griješio. Odradi sve vježbe i nastavi dalje da radi. Pravi profesionalac. I u drugom dijelu našeg zajedničkog rada je bio isti. Fokusiran, vrijedan. Doduše, bio sam mlad i nisam vidio to što su pričali Jelena Genčić i Nikola Pilić, da će da bude broj jedan, ali sam vidio da je fascinantan. Ogromna disciplina i razlikuje se od svih sa kojima sam radio", prepričava Nešić.
Dejan Petrović je prvi put vidio Novaka na 'Gemaksu' kada je radio sa Ladislavom Kišom, dok je još bio aktivan igrač na turu. "O Novaku ne znam odakle da počnem. Prvi put sam ga vidio na 'Gemaksu' sa Kišom, a u 15. godini na Partizanu sam ga vidio da trči na terenu prije nego što smo počeli da radimo. Sa 16 je bio kod mene u Australiji sa pokojnim Jocom Lilićem, i radili smo desetak dana i bol sa njim par dana na juniorskom Australija openu, kada je igrao polufinale. Već 2003. protiv Bugarske bio je sa Bozoljcem peti i šesti igrač u Dejvis kupu. Zatim smo radili malo na akademiji, poslije čega je osvojio fjučers. U Čačku smo igrali zajedno, osvojio je singl, a zajedno smo osvojili dubl. Poslije toga smo krenuli zajedno. Prva tri grend slema sam mu bio trener. I dogurao je do trećeg kola Vimbldona. U Australiji sam novinarima predstavio Novaka kao budućeg broja jedan. To je lijep period, gdje smo stavili Srbiju na svjetsku tenisku mapu", zaključio je Dejan Petrović.