Godina na izmaku je bila najplodonosnija u istoriji Bosne i Hercegovine kad je riječ o najpopularnijim sportovima, fudbalu, košarci i rukometu! A opet utisak u javnosti je potpuno drugačiji.
Fudbalska reprezentacija BiH je ostvarila istorijski uspjeh nastupivši na Mundijalu u Brazilu!
Rukometni tim BiH je senzacionalno po prvi put izborio plasman na Svjetsko prvenstvo u januaru naredne godine u Kataru!
Košarkaška selekcija BiH je rutinski odradila kvalififikacije za Eurobasket 2015. godine!
Da li su ovo veliki uspjesi? Jesu. Tačka.
A opet s druge strane, navijači i javnost su u mnogo čemu nezadovoljni i većina bi se složila da je stanje u reprezentativnom sportu BiH veoma loše. Razumljivo je naravno i njihovo uvjerenje "da smo najbolji na svijetu", ali polako, ni "Rim se nije napravio za jedan dan..."
"Pod kojim uglom letiš u nebesa, pod tim te čeka hladna Trebjesa", stara je poslovica koju je svekolikom puku na svoj način interpretirao Rambo Amadeus, a ona bi se mogla primjeniti i na fudbalske "zmajeve" u godini na izmaku.
Kad je Izet Hajrović ušao s klupe protiv Slovačke i u praktično prvom kontaktu s loptom raspalio ljevicom usput pocijepavši mrežu domaćina, a u stilu Pipa Inzagija ovjerio Vedad Ibišević na susretu sa Litvanijom, svi navijači BiH odmah su pohrlili do brazilskih plaža i kupanja na Kopakabani.
Doduše oni s dubokim džepom…
Slavlje i u zemlji je bilo dugo... Pilo se i pjevalo Safetu Sušiću (Oj Safete Sajo Sarajlijo), "ukivalo u zvijezde", a često se i mjesecima prije početka priprema spekulisalo da će "zmajevi" stići do četvrtfinala Mundijala (minimum) jer će se prošetati grupom u kojoj je jedino neprikosnovena Argentina, a s tamo nekom Nigerijom i Iranom ćemo lako ili lahko, kako vam volja.
Sve je bilo, ali lako bilo nije…
Upozoravali su stručnjaci poput Ivice Osima da floskula "danas svi igraju fudbal" nije slučajno nastala, ali džaba…Potom se utakmica sa Nigerijom pretvorila u brzo triježnjenje, da ne kažemo hladan tuš, a kasnije i u teški mamurluk, koji je trajao sve do sada.
Sredinom decembra 2014. godine je imenovan Meša Baždarević umjesto "generalnog krivca" Safeta Sušića za katastrofalan početak kvalifikacija za EURO 2016. godine. Nesporno veliko ime u bivšoj Jugoslaviji, legenda Željezničara i trener koji se afirmisao u Francuskoj, gdje "zmajevi" žele da odu.
No, vratimo se malo na Mundijal i jednu istorijsku pobjedu nad Iranom (3:1), istorijsku partiju protiv "gaučosa" i Lionela Mesija i malo manje povijesnu "tekmu" sa nekim tamo Afrikancima.
Prvo je meč sa Argentinom pokazao da BiH, koliko god to zvučalo nekom, ima solidan tim koji bi uz malo sreće mogao da prođe grupu…
Upravo su ta sportska sreća i jedna sudijska greška bili glavni faktori koji su spriječili "zmajeve" da se nađu među 16 najboljih svjetskih ekipa, a onda ko zna osim Pece Poštara i njegovog čuvenog ŠBBKBB (šta bi bilo kad bi bilo) u osmini finala.
Poništen je gol Edinu Džeki protiv Nigerije, nije sviran prekršaj nad Emirom Spahićem kod gola Odevingea i to je jedina istina. Fudbalski savez BiH je nastup na Mundijalu doživio kao uspjeh nagradivši Papeta novim ugovorom do kraja kvalifikacija za šampionat Evrope u Francuskoj.
Doduše i tada, a bogami i mjesecima prije Mundijala, stvorena je negativna atmosfera oko reprezentacije, Pape je dobrano izgubio autoritet, a sve češće su se po stupcima štampe mogle pročitati i neke stvari koje nisu imale veze s fudbalom.
Tako je npr. otac Edina Džeke napao Sušića što mu nije zamijenio sina na poluvremenu prijateljske utakmice sa Egiptom u Insbruku ili da je došlo do fizičkog sukoba Spahića i Ibiševića u Brazilu, odnosno da je tadašnji kapiten trebao biti otjeran odavno kako je u privatnom telefonskom razgovoru istakao jedan novinar Javnog servisa BiH.
Spahić se po povratku dobrovoljno penzionisao, s njim i "mozak" tima Zvjezdan Misimović i rezervista Senijad Ibričić, koji je žestoko opleo po bivšem selektoru.
Javnost nikako nije mogla da se pomiri s činjenicom da je Pape u tim uvrstio svog nećaka Svena Tina Sušića, koji je po mišljenju sarajevske "čaršije" samo "prosječan igrač u prosječnom Hajduku iz Splita iz prosječnog šampionata Hrvatske".
A neke druge poput Ervina Zukanovića zauvijek otjerao…
Ipak, Pape će zlatnim slovima biti upisan u istoriju bh.fudbala jer je prvi selektor koji je odveo nacionalni tim na jedno veliko takmičenje, a mi se nadamo da će u budućnosti taj nastup biti nešto što se podrazumijeva. A ne da se Papeta sjećamo sa sjetom...
Sušić je u 2013. proglašen trenerom godine, a u ovoj tekućoj koja je pri kraju, nagradu za najboljeg šefa struke osvojio je Banjalučanin Dragan Marković, inače selektor rukometaša BiH.
Popularni Marka nema medijsku pompu ni blizu kao njegov kolega s klupe fudbalera, ni bivši ni sadašnji, ali je pažnju itekako zaradio takođe istorijskim plasmanom na rukometni Mundijal.
Gotovo niko osim njega i mladih igrača "zmajeva" nije vjerovao da će BiH u baražu za plasman u Katar izbaciti Island, koji je u rukometnom svijetu, ako ne Njemačka onda sigurno Holandija!
Dakle šanse BiH nisu postojale ili su bile minimalne, ali Markini "zmajevi" su u dva meča, zajednički stigli do istorije, koju će od 15. januara pisati još ljepšim slovima u Kataru. Nikola Prce je zbog sjajnih partija i čak 18 golova proglašen sportistom godine u Izboru "Nezavisnih novina" i BHT-a.
Opet, sve to je jako malo u odnosu na fudbalere, što je za MONDO potvrdio i selektor BiH rekavši da "rukometaše uvijek brzo svi zaborave".
Košarkaši BiH su u nešto povoljnije položaju kad je u pitanju javnost, ali se uglavnom mnogo više spominjala "izdaja" Jusufa Nurkića i prepucavanje s čelnicima Košarkaškog saveza BiH nego što je pisano o plasmanu na Eurobasket narednog ljeta.
Ipak, treba napomenuti da je u Republici Srpskoj sportista godine zbog plasmana na EP postao košarkaš Cedevite Nemanja Gordić.
I do nas novinara je, nije da nije. Zbog tzv. čitanosti, klikova i "šerova" mnogo više "guramo" loše nego lijepe vijesti i naslove. Znate ono -" skandalozno", "ovo morate vidjeti", "ovako grozno nije još viđeno", "senzacionalno" i slično...
A 2014. godina reprezentivnog sporta u BiH je bila jako dobra u fudbalu, košarci i rukometu. Istorijska!
U individualnim sportovima, jedno ime se posebno izdvojilo ove godine a to je džudistkinja Larisa Cerić, koja je sportistkinja godine i u Izboru javnosti, ali i u Izboru Olimpijskog komiteta BiH.
Mlada džudistkinja je četvrti put postala laureat Izbora za najboljeg sportistu BiH zasluživši priznanja zbog osvojene srebrne medalje na Evropskom seniorskom prvenstvu u Monpeljeu, kao i sa dva zlata na Evropskim kupovima u Sarajevu, odnosno Beogradu. Pobjedničko postolje nije joj izmaklo ni u Mađarskoj, kada se na Grand priju "Budimpešta 2014" u izuzetno jakoj konkurenciji osvojila bronzano odličje.
P.S. Uspjeha je bilo još, posebno vezano za reprezentaciju BiH u sjedećoj odbojci, ali odlučili smo da ih ne pominjemo jer su nas navikli na pobjede i zlatne medalje. Neka nam ne zamjere...