Legendarni rukometaš iz bivše Jugoslavije ponikao je u klubu iz Velenja, ali je "postao" igrač u banjalučkom klubu i to jedan od najboljih lijevih bekova bivše zajedničke države.
Naravno, riječ je o Iztoku Pucu, koji je proveo pet godina u banjalučkom Borcu (1985-1990)!
Rukometni život počeo je u Šoštanju, koji je kasnije dobio ime Gorenje Velenje, a onda došao u Borac gdje je bio najbolji strijelac i jedan od učesnika osvajanja Kupa IHF.
U impresivnoj karijeri postao je legenda jugoslovenskog, hrvatskog i slovenačkog rukometa. Osvojio je bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu s reprezentacijom Jugoslavije, bio je zlatni sa Hrvatima u Atlanti, a član "zmajčeka" na premijernoj Olimpijadi u Sidneju 2000. godine.
Sa ekipom Zagreba dva puta se penjao na krov Evrope, a aktivnu karijeru okončao je u ekipi Prulea, gdje je kasnije postao i sportski direktor.
Proglašen je i za najboljeg lijevog beka u istoriji Slovenije, ali prije 10 godina razbolio se od raka i preminuo u SAD.
U Zagrebu je otkrivena spomen ploča s njegovim imenom u dvorani "Kutija šibica".
Kakva je bio rukometna "faca" najbolje ilustruju riječi Dragana Markovića, nekadašnjeg trenera crveno-plavih i selektora Bosne i Hercegovine.
"Bio je pravi momak, jedan od najboljih rukometaša koji su ikada igrali u Borcu. Zvali smo ga 'Žoga', što na slovenačkom znači lopta. Kod nas je došao kao neafirmisan igrač, a u Zagreb otišao kao zvijezda", rekao je svojevremeno Marković.