Nekadašnji trener Crvene zvezde Mirko Vičević kratko se zadržao u Beogradu, a sada intervjuom u Zagrebu napravio haos.
Pre nešto malo manje od dvije godine regionalni vaterpolo pogodio je veliki skandal - Crvena zvezda je angažovala Mirka Vičevića za prvog trenera seniorske ekipe, ali ta saradnja nije potrajala. Crnogorski stručnjak hrvatskog porijekla, nekadašnji reprezentativac SFRJ, SRJ, SCG i Crne Gore napustio je klupu crveno-bijelih zbog pritiska navijača.
Najvatrenije pristalice Zvezde istakle su transparent "Šiptar, Hrvat, Balija, nisu moja bratija" na meču Lige šampiona i tako Mirku Vičeviću pokazale da nije dobrodošao u klubu za koji navijaju. Rođeni Kotoranin spakovao se i napustio klupu, a sada je prvi put progovorio o detaljima iz Beograda!
"Da, to što se dogodilo ne pripada sportu i bolje je da o tome ne pričamo. A i što da uopšte pametno na to kažem? U Beograd sam otišao s najboljom namjerom da pomognem Zvezdi koja me dvije godine ranije takođe tražila za trenera. Odluka da dođem nije bila laka, ne zbog toga što je u pitanju Beograd, već jer sam imao klub u kojem sam radio i zato što imam troje male djece. Ipak, prihvatio sam poziv i sve je išlo jako dobro, a onda se dogodio incident grupe navijača koji me nisu željeli jer sam Hrvat. Tada sam se vratio kući", rekao je Mirko Vičević za "Index".
Nije to bio prvi put da Vičević ima "problem sa Beogradom". Svojevremeno je kao reprezentativac i član splitskog Jadrana dobijao instrukcije da napusti nacionalni tim, što nije uradio. Iza te odluke ne krije se privrženost Jugoslaviji, već samo razmišljanje šta će se desiti nakon povratka u Kotor kada odbije poziv. Pojedini izvori navode i da su njegovi roditelji vršili pritisak da ostane reprezentativac, suprotno instrukcijama koje su dobijali hrvatski sportisti.
"Odluke su se mijenjale iz dana u dan. Kao član splitskog Jadrana, dobio sam uputstvo da napustim reprezentaciju. To sam prvo uradio. Zatim je stigla odluka da ipak možemo da igramo. Onda nam je opet rečeno da bi bilo bolje da ne igramo. U vrlo kratkom vremenskom intervalu dobijali smo potpuno oprečne informacije i to je unosilo nemir u ekipi. Srce mi je govorilo da treba da podržim hrvatske igrače i da sa njima treba i ja da se povučem i vratim se. Ali, gdje? U Kotor? Da sam to napravio, da sam otišao, žrtvovao bih porodicu i sve ono što sam imao u Kotoru. Porodicu, sve. Ponavljam, srce mi je kucalo za Hrvatsku, to nije bilo sporno i to su znali svi moji saigrači, ali jednostavno s familijom koja je u ono doba živjela u Kotoru to nije bilo moguće. Ogroman pritisak na moju porodicu u Kotoru je bio i ranije, samo zato što sam igrao za hrvatski klub", ispričao je hrvatskom mediju Mirko.
Po njegovim riječima, čitava porodica snosila bi posljedice da je izabrao Hrvatsku! "Mogao sam jedino da sam preselio cijelu porodicu, a to je bilo nemoguće. Nisam mogao živjeti u Kotoru, a tokom rata igrati za Hrvatsku. U krajnjem slučaju, ja sam državljanin Crne Gore, a Kotor je dio Crne Gore. Kao građanin Kotora, kao neko ko je tu rođen, branio sam interese grada i države kojima sam tada pripadao. To što sam srcem pripadao drugoj strani, nije mi davalo nikakvu mogućnost da odlučim onako kako sam iskreno želio. Jesam li mogao igrati za Hrvatsku? Mogao sam, ali ne bez posljedica. Da sam tako odlučio, to bi značilo da bih morao da preselim cijelu porodicu, izabrati i za sebe i za njih potpuno novi život", dodao je Vičević.
Nekadašnji vaterpolista i aktuelni selektor Slovenije igrao je protiv Hrvatske na Olimpijskim igrama 1996. godine. Jugoslavija je taj meč izgubila, a po njegovim riječima atmosfera u timu je bila katastrofalna. "To više nije bila moja reprezentacija! Ne samo zbog nacionalnih podjela, već zbog toga što smo na te Igre došli nesložni. Postojalo je mnogo problema na relaciji trener - igrači. Mimo sporta se odlučivalo ko će igrati, kako će se igrati i atmosfera je bila sve samo ne idealna. Tada sam definitivno shvatio da u toj reprezentaciji meni više nije mjesto", naveo je Vičević, a o tome kako je on doživljavao reprezentaciju govori i to što je želio samostalnost Crne Gore još tokom devedesetih: "Od samog početka to sam želio. Još 1991. sam govorio da bi i Crna Gora trebalo da slijedi put Hrvatske, Slovenije i BiH i da mora dobiti svoju samostalnost. Zbog tih stavova nisam bio baš omiljen u Crnoj Gori. To je bio moj najveći problem. Ne samo da nisam mogao kao Hrvat igrati za Hrvatsku, nego sam bio Hrvat u Crnoj Gori, a u to doba to nije bilo nešto poželjno ili opšteprihvatljivo. Uvijek sam smatrao da Crna Gora mora imati svoju reprezentaciju. To se na kraju ipak dogodilo mnogo godina kasnije, kad sam bio na kraju karijere, ali sam sa zadovoljstvom za Crnu Goru odigrao prvu utakmicu u Trstu protiv Italije 2006. Nakon toga više nisam igrao, bio sam blizu 40. i procijenio sam da sad kad sam ispunio želju da igram za svoju zemlju, da bi bilo glupo mjesto uzimati mlađim i boljim igračima."
Podsjećamo, Mirko Vičević je kao reprezentativac jugoslavije osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine, zlatne medalje na Svjetskim prvenstvima u Madridu 1986. i Pertu 1991. godine, kao i zlato na Evropskom prvenstvu u Atini 1991. godine. Nakon samostalnosti Crne Gore je, iako već blizu 40. godine, odigrao prvi meč novog nacionalnog tima i tako iskazao svoj stav o drugom raspadu Jugoslavije.
BONUS VIDEO: