Proslavljeni dvojac Barselone Viktor Tomas i Danijel Šarić govorili o igranju za katalonski klub, vezi između njih i životnim odlukama, te o treneru Ćaviju Paskvalu.
TV Turni šampiona u Doboju osim duela vrhunskih evropskih ekipa donio nam je i priliku da na jednom mjestu čujemo velike svjetske rukometne zvijezde u okviru panela "Handball talks“, organizovanog u saradnji sa balkan-handball.com
Proslavljeni dvojac Barselone Viktor Domas i Danijel Šarić podijelili su svoja iskustva iz katalonskog kluba, govorili o teškim odlukama i trenucima u svojim karijerima i otkrili neke zanimljivosti sa rukometnog terena.
Iako je Tomas cijelu karijeru proveo u samo jednom klubu, a Šarić promijenio nekoliko ekipa, pa i reprezentacija, sudbina ih je spojila u Barseloni u neraskidivu vezu koja traje i dan danas. Isto kao što traje njihova ljubav prema ovom klubu.
"Kada je Danijel došao u Španiju, on je došao sa jasnim ciljem i u tome je uspio. Za mene je bilo nevjerovatno igrati s njim, donosio je sreću i radost u naš tim. Povezuje nas Barselona, prijatelji smo i nadam se da će to trajati zauvijek. Danijel je igrao duže od mene, ali sjećamo se mnogih zajedničkih bitaka. On je odmah shvatio šta je Barselona, iako je imao veliko iskustvo on je učio i pratio šta je Barselona i šta ona predstavlja za nas", rekao je Tomas.
Danijel Šarić prisjetio se da je na početku čak živio u stanu koji je iznajmljivala Tomasova majka, ali da je sa Viktorom i bez toga klinuo na prvu.
"Viktor me prvi zagrlio kada sam došao u Barselonu. Rentao sam njegov stan i to je bio prvi korak ka prijateljstvu, kasnije tokom treninga i mečeva postali smo veliki prijatelji. Tokom treninga razvijali smo taj odnos, ali ponavljam, bio je prvi koji me prihvatio. Uvijek sam ga pitao da mi objasni neke stvari o klubu, Barseloni... i on je to rado činio".
Jedna od stvari koju je Šarić trebao da shvati je i veličina kluba.
"Kada obučeš dres Barse on je malo težak. Niko ne može da ne osjeti taj pritisak. Mnogo velikih igrača je dolazilo u Barselonu, ako nisi mentalno jak i ako nemaš motivaciju da preživiš taj stil igre i tu konstantnu borbu za titule ne možeš da uspiješ. Moraš da budeš šampion ili to nije mjesto za tebe“, istakao je Šarić, a na to se odmah nadovezao i Tomas:
„Prije prve utakmice u sezoni, svi misle sve ćemo da pobijedimo, sve ćemo da osvojimo. Ako si drugi to je odmah loša sezona. To je teret koji nosiš tokom cijele sezone. Moraš od prvog dana da budeš dobar. Barselona je i politika i osjećaj i mnogo je tih stvari oko kluba koje moraš da shvatiš da budeš igrač i zvijezda tima".
Kruna zajedničkog igranja u Barseloni bila je 2015. godina kada je Barselona postala šampion Evrope.
"Stvorili smo posebnu atmosferu, osvojili smo sve, jednostavno bili smo Barsa, nismo gubili. Osvojili smo sedam trofej, ali ako treba da izaberem, da to je ta sezona", rekao je Tomas, a Šarić je dodatno objasnio zašto je ona bila posebna.
"To je bila Viktorova prva sezona kao kapitena i mi smo mu govorili 'ne brini, ti zaaslužuješ da budeš šampion kao kapiten'. Sve smo osvojili i bio sam srećan zbog Viktora jer je on zaista zaslužio kao kapiten da podigne trofeje", rekao je Šarić.
Svjestan je proslavljeni golman iz Doboja i svojih sjajnih i svojih ne baš tako dobrih trenutaka u karijeri. I nakon decenije i po nije mu problem da preuzme odgovornost.
"Te 2010. Igrali smo prvi fajnal for i to je bila prva moja godina u Barseloni. Igrali smo jako dobro, imali dobar pobjednički mentalitet, otišli na fajnal for sa velikim samopouzdanjem... Bio sam pod velikim pritiskom. U tom trenutku golmani te ili dignu do samog vrha ili te ukanale. Nažalost ja nisam igrao dobro, a mi smo izgubili. Ne kažem da je samo do mene, ali bio sam šokiran, sedam dana ni sa kim nisam pričao, nisam nikome odgovarao, ni porodici, ni prijateljima. Ali kada smo se vratili kao pobjednici sa sljedećeg fajnal fora bilo je potpuno drugačije“, ispričao je Šarić.
Tomas ističe da se tokom narednih godinu dana vidjela ogromna Šarićeva želja da bude bolji i osvoji trofej.
"Danijel je osjećao odgovonost i cijelu godinu vidio si taj žar i njegovu želju da pobijedimo i onda je odigrao odlično i mi smo slavili. Ali i ta 2010. godina je bila sjajno iskustvo, to nas je učinilo pobjednicima sljedeće godine. A najiskrenije, ni Evropsko prvenstvo, ni Svjetsko prvsnetvo, pa ni Olimpijske igre, ne mogu da se porede sa fajnal forom Lige šampiona u Kelnu“!
„I dalje osjećam taj dres“, dodao je Šarić i nastavio: „Prvo, moraš da znaš kako da se ponašaš, poslije toge igranje i osvajanje titula daje ti taj osjećaj. Drugačije je u drugim klubovima, ne znam da li je do Blaugrane ili nečega, ali kada si dio te Barselonine porodice to je nešto posebno. Teško je, ali čini te ponosnim“.
Osvrnuo se Tomas i an saradnju sa trenerom Ćavijem Paskvalom.
"On me učinio boljim rukometašem. Način na koji me posmatrao, znao šta ja mogu da postignem i vjerovao u mene. A ja sam onda vjerovao njemu. Bio je to nevjerovatan osjećaj i nevjerovatna konekcija“, rekao je Tomas o španskom stručnjaku kojeg izuzetno cijeni i Šarić.
"Bio je iskren prema meni. Kaže ti 'trebaš da uradiš to to i to i ne brini', ako uradiš to biće sve u redu. I znao sam da ako nastavim da radim tako kako onželi da ću biti uspješan rukometaš. On je uvijek iskren prema tebi i na terenu i van njega“.
Malo je onih koji ne cijene Ćavija Paskvala.
"Siguran sam ako baš hoćeš da tražiš nekog ko ima negativno mišljenje, naći ćeš ga, ali voljeli ga ili ne kao osobu, svi ga vole kao trenera. Ono kako on priprema igrače, kako trenira to je nešto posebno. Kada objašnjava kako da igramo odbranu, kako da uradimo ovo, način na koji prenese kako to trreba da izgleda na terenu je nevjerovatan. On je jedan od najboljih trenera, sada je i selektor Egipta. Možda nam neki ne vjeruju, ali kada bi ga kritičari proveli samo jednu sedmicu s njim promijenili bi mišljenje“, istakao je Tomas.
"Ne znam da li ljudi znaju da je on bio golman. I tzbog tog sam imao posebnu vezu“, nadovezao se Šarić, nakon čega je Tomas otkrio zanimljivost sa Ćavijem Paskvalom.
"Prvi moj gol u karijeri koji sam dao bio je upravo njemu. Odbranio je prvo kontru, a onda sam mu dao taj gol“, ispričao je Tomas.
Svoju čitavu karijeru Viktor Tomas je proveo u Barselonu i postao jedno s njom.
"Ovo što ću sada da kažem je 100 posto tačno – nikada nisam imao ponudu da napustim Barselonu. Niko mi nije pokucao i tražio me. Mislim da su svi osjećali i mislili 'ma gdje će on iz Barselone, nikada ne bi napustio Barsu'. Nakon što sam se penzionisao razmišljao sam možda bi to bilo zanimljivo iskustvo, ali nikada nisam dobio ponudu da odem", rekao je Tomas i onda otkrio ime jedinog kluba koji može da se poredi sa katalonskim velikanom.
"Vesprem, Berlin, PSŽ, sve su to sjajni klubovi, ali ako bih morao iz Barselone to bi bio Kil. Sportski postoji još klubova u tom rangu, ali kada je u pitanju istorija i ta veličina samo ta dva kluba mogu da se porede“, istakao je proslavljeni rukometaš crveno-plavih.
U opuštenoj atmosferi panela „Handball Talks“ saznali smo i da je Paskval uskraćivao svom kapitenu jedno zadovoljstvo – šutiranje sedmeraca.
"Treneri mu nisu davali da šuta sedmerce, pa je to mogao da vježba samo na treningu. Zadovoljstvo mi je bilo braniti njemu sedmerce, jer znam koliko je to volio“, rekao je Šarić.
Na pitanje ko je bio uspješniji u tim duelima na treninzima Tomas je kratko odgovorio:
„Jel znate vi nekog golmana, koliko često se desi da imaju više od 50 posto uspješnih odbrana? To sve govori", nasmijao se Tomas, a uzvratio je Šarić.
"Bilo je trenutaka kada npr. završavamo trening koji sam odlično odradio i pitao me da ostanemo kao 'ajde još tri šuta, a ja se okrenem i kažem ne mogu, nemam vremena“ (smijeh).
"Ja sam uvijek bio nedovoljno iskorišten desni bek, a igrao sam krilo. Samo sam jednom doduše igrao beka u Kilu i izgubili smo deset razlike", našalio se Tomas.
Mnogo igrača prošlo je kroz svlačionicu Barse, svjetskih zvijezda i onih manje poznati, a Tomas ističe da je uvijek cijenio igrače sa Balkana koji su jednostavno shvatali šta je Barselona, a istovremeno donosili novu energiju.
"Uvijek volim Istok i Balkan jer način na koji vi osjećate rukomet je poseban. Ljudi ovdje piju kafu i mogu šest sati da pričaju o rukometu, ali moram da kažem da su slični kao Španci. Kada su velika imena dolazila u Barsu poput Šarića, Vorija, Peruničića, bio je tu i Kiro i mnogi drugi, uvijek sam govorio oni prvo posmatraju kakva si osoba i igrač i ako zaslužiš poštovanje ti si im kao brat. To uvijek donosi eneegiju. On će ti reći ako i nisi dobar da sljedeću utakmicu moraš da igraš bolje i zato sam srećan što su bili dio našeg kluba", rekao je Tomas.
Pričao je dvojac Barselone i o teškim trenucima u karijeri i teškim odlukama koje su morali da donesu.
"Mnogo puta u Barseloni mi je Viktor govorio 'došao si iz Doboja, išao korak po korak da bi došao dovdje, promijenio ti se život, osvajaš trofeje. Moja poruka drugima je ne zaustavljajte se i nemojte misliti da nešto ne možete. Sve se dešava s razlogom. Sve to je izgradilo moj karakter. Ja sam srećan sa svojim sportskim putem. Potpisao sam bio za Sijudad Real, ali nisam mogao da idem tamo. Znao sam da mi to može promijeniti život, ali su mi odjednom rekli su mi da imaju previše stranaca. I onda sam morao da idem u Španiju, ponovo da gradim sve od nule. I nakon šest godina dobiješ poziv Barselone. Nisam pitao za novac, samo gdje da potpišem, jer dobio sam priiku da budem u velikom klubu. Morate da vjerujete u sebe“, poručio je Šarić.
On je govorio i o odluci da obuče dres reprezentacije Katara.
"Kada me zvao Katar pričao sa sa porodicom i sa Viktorom, razmišljao da li da prihvatim, dva-tri mjeseca smo pričali svaki dan. Nemam ništa što bih mijenjao u svojoj karijeri kada sad vratim film. Iako neke stvari koje se dese ne voliš, nekad si srećan, nekad ne, ali to je sve život. Ništa ne bih mijenjao“, rekao je Šarić koji je uvijek imao Tomasovu podršku.
"Svako ima svoje mišljenje o rukometu, ali nemojte osuđivati ljude ako ih ne znate. Ja znam koliko su to teške odluke bile. Znam sve šta je radio za sebe, za porodicu, svoju budućnost. I zato ne smijete nikog da osuđujete. Bio sam tužan što me napušta moj prijatelj, ali znam kakva je odluka bila i bio sam srećan zbog njega, on je osjećao da tako treba.
Kada sam ja u pitanju u mojoj sportskoj karijeri ne bih ništa mijenjao. I neke pogrešne odluke te nauče nečemu. U privatnom životu postoji nešto što bih uradio drugačije, ali to ću zadržati za sebe", rekao je Tomas.
Svoju karijeru završio je iznenada 2020. godine, iznenada.
"Bilo je to teško. Doktor mi je rekao da imam problem sa srcem i morao sam da prestanem na kraju sezone. Ja samse osjećao dobro, mislio sam da mogu igrati i do svoje 40. godine.Međutim, doktor mi je rekao da moram da završim. Bilo je to vrijeme kovida i bilo je teško, igrali smo u maju 2020. Za titulu, a janisam znao da će to biti moj zadnji meč. Poslije toga više nije bilo utakmica i to je ostala moja zadnja utakmica. Došao sam na sastanak i morao sam da se pozdravim sa svojim saigračima nakon 18 godina, bilo je jako teško. Morao sam čak da idem na terapiju, ali ja to rado kažem i pričam jer ljudi koji se bore s nečim trebaju profesionalca koji će im pomoći. Ja sam išao na terapiju i meni je to jako pomoglo".
Zbog ovakvog odlaska sa scene postoji jedna stvar zbog koje žali.
"To je taj posljednji odlazak u Blaugranu, posljednji odlazak u svlačionicu, da znaš da je to tvoj posljednji oproštajni izlazak na teren, to nisam mogao da doživim i to je bilo jako teško“, otkrio je on.
Tomas je ostao u rukometu, bavi se menadžerskim poslom, a zasluge za to ima Šarić.
"Sjećam se jednog poziva, Danijel me pogurao da budem agent, povezao me sa najvećim menadžerom koji postoji u rukometu, Andrejom Golićem. Podržao me da vjerujem u sebe, teški su to trenuci, osjećaš se mali, nemaš iskustvo, ne znaš da li možeš da radiš to i ta podrška mi je značila, kao i podrška moje porodice".
"Viktor ne može da bude u kancelariji, on je momak koji je dobar s ljudima, koji voli komunikaciju, a veliko ime je u rukometu i samo takvi mogu da budu agenti. Način na koji se ophodi i priča s ljudima, jednostavno želiš da budeš u takvom timu. Zbog svega toga sam bio uvjeren da je ovo posao za njega“, objasnio je proslavljeni golman.