Momak iz Mokrina je uspijevao da dominira pored Karabatića, pobjeđuje na Svjetskim i Evropskim prvenstvima, ali poziv Srbije nije dobio. Sada će protiv domovine i kuma Dejana igrati na EP u Danskoj. Za MONDO - Nemanja Beloš.
"Vjerovatno su me previdjeli zbog Austrije, očigledno da ne prate. U Austriji sam tri puta bio najbolji strijelac lige i to niko osim Peruničića nije primjetio. On me je pozvao i hvala mu. Naravno da sam čekao i dosta ljudi oko mene je pitalo da li će biti nekog poziv, ali to do njih nije dopiralo. Naravno da bih volio da je bilo drugačije. Eto sticajem okolnosti se desilo ovo sa Austrijom", rekao nam je pred početak Evropskog prvenstva u rukometu Nemanja Beloš, lijevi bek selekcije Austrije i kum Dejana Milosavljeva.
Momak iz Mokrina koji je rukometno odrastao u Kaću sada je već nekoliko godina reprezentativac Austrije, nakon što je godinama bezuspješno čekao poziv Srbije. Sada mu nije bilo svejedno kada je vidio žrijeb…
"Kada sam vidio žrijeb vidio sam da je teška grupa, gore nije mogla. Ne samo zbog Srbije već i zato što se u posljednje dvije godine jako puno srećemo sa Njemačkom. Igrali smo kod njih na Evropskom prvenstvu u glavnom žrijebu neriješeno kada su oni bili domaćini. Igrali smo i kvalifikacije za Olimpijske igre sa njima, isto u Njemačkoj i to smo izgubili. Poslije toga smo se sreli opet u kvalifikacijama i sada u grupi.
Sigurno će mi biti teško zbog svega što se izdešavalo i jer poznajem dosta momaka sa kojima sam igrao zajedno u mlađim kategorijama. Sada naša generacija vodi tu reprezentaciju, a igraćemo jedni protiv drugih", istakao je na početku razgovora Beloš.
Šterbik, Milosavljev, Beloš… Sve ih je našao isti čovjek
Već smo pisali o tome da su Nemanja Beloš i Dejan Milosavljev kumovi i da su praktično odrasli zajedno. Ipak, kao što kum nije dugme, nije ni jedini protiv koga će zaigrati Beloš.
"Najviše poznajem Dejana Milosavljeva jer smo vjenčani kumovi i odrasli smo zajedno u Jugoviću. Sedam godina smo živjeli zajedno, jako smo dobri prijatelji i najviše se sa njim viđam i družim. Znam Cuparu, Đukića, sa njima sam bio u istoj generaciji u reprezentaciji. Ove ostale manje-više, ali ih sve poznajem iz lige dok smo svi bili u Srbiji", ispričao nam je Beloš.
Malo se priča o Draganu Vrgoviću ovih dana, a trebalo bi. Bio je glavni čovjek Jugovića koji je osvojio evropski trofej, pronašao je Arpada Šterbika, a onda - kumove Dekija i Nemanju.
"Zasluga za golmane je na Draganu Vrgoviću koji je tražio sve golmane i talente. On je našao i Šterbika i Dekija. Mene je doveo iz Mokrina i dosta je zaslužan. Kać je tražio uvijek talente i dovodio ih. Dobro su radili sa mladima - tu su bila dva Krsmančića, Crnoglavac, Ratković, Dejan, ja... Dosta igrača. Jako je dobro radio Kać sa mladim igračima, a teško se dolazilo do mjesta u prvoj ekipi. Trebalo je dobro da se namučiš. Dragan Vrgović je bio naš mentor i kroz sve naše mlađe kategorije. Njegove riječi mi i danas odzvanjaju u glavi. On ti ne dopušta da se opustiš i poletiš u nebesa, nego si na zemlji sve vrijeme. Kada pričam sa Dekijem i danas ponavljamo neke njegove riječi. Kada odrasteš shvatiš da nam je htio samo dobro. Bio je oštar, ali sve je radio za našu dobrobit. Da nije bilo Jugovića ne bi bilo ni nas. Da nas nisu oni pokupili iz Mokrina i Dolova, pitanje je šta bi sa nama bilo", iskren je Nemanja Beloš.
Iako je i on rano počeo da igra seniorski rukomet, od prvog momenta se vidjelo da je njegov tim nešto posebno,
"Odskakao je od svih nas od prvog momenta. Kako kvalitetom i talentom, tako i glavom. Veoma, veoma je psihički jak. Tačno zna i vjeruje u to što radi. To je ključ, u današnjem sportu je glava jako bitna. Njega su sa 16 godina poveli na jednu utakmicu prve ekipe gdje su svi golmani bili bolesni. Sjećam se da je išao u Kragujevac, a pošto smo živjeli u istoj sobi znao sam da će da se pokaže. Meni je rekao - samo da me pusti. Pustio ga je trener i odmah je odbranio penal. Uvijek je bio spreman da svoju šansu iskoristi."
"Ja MVP, ali to do njih nije dopiralo"
Bio je redovan dio mlađih selekcija Srbije, Nenad Peruničić ga je čak zvao na neke spiskove seniorskog tima, ali za seniorski tim Srbije nikada nije zaigrao. Da li je pomalo zanemaren i zaboravljen baš zato što je poslije Jugovića karijeru gradio u Austriji?
"Šta da kažem... Vjerovatno je tako. Vjerovatno su me prevideli zbog Austrije, očigledno da ne prate. U Austriji sam tri puta bio najbolji strijelac lige i to niko osim Peruničića nije primjetio. On me je pozvao i hvala mu. Naravno da sam čekao i dosta ljudi oko mene je pitalo da li će biti nekog poziv, ali to do njih nije dopiralo. Naravno da bih volio da je bilo drugačije. Eto sticajem okolnosti se desilo ovo sa Austrijom”, govori za MONDO Nemanja Beloš.
Slovenac je kriv za sve
Zapravo je “krivac” za Nemanju Beloša u dresu austrijskih orlova - Slovenac Aleš Pajović.
"Jednu godinu smo igrali zajedno i trenirao me je godinu i po, pa je preuzeo reprezentaciju. Aleš je bio konekcija i sa njim sam i sada u jako dobrim odnosima. Voli naš mentalitet i nas, čujemo se i otkako je otišao u Flensburg. Puno mi je pomogao u karijeri nakon te prve godine kada sam otišao u Bregenc gdje se nisam dobro snašao. Uzeo me je na pozajmicu u Grac, dao mi šansu i vidio da imam kvalitet. Dosta mi je pomogao i na terenu i van terena i ljudski. Puno sam mu zahvalan", govori nam o svom dolasku u redove Austrije Beloš.
Ipak, nije bilo jednostavno da obuče dres ove selekcije.
"Bio sam u Austriji više od šest godina, a na ljeto te 2023. godine Aleš me je pitao da li bih htio da igram. Morali smo da sredimo brzo pasoš, ali se to čeka i do dvije godine i teško se dobija. Ja sam rekao da želim, a on mi je istakao da će probati da to sredi do Eura. Teško je to išlo i bilo je gusto sa vremenom jer Austrija nema dvojno državljanstvo i morao sam da se ispišem iz srpskog državljanstva. Bilo je gusto sa vremenom, ali smo do kraja novembra uspjeli. Baš je bilo knap.
Ja sam njima na radaru jako dugo, dugo igram u ligi. Ljudi iz saveza su me jako dobro poznavali, kao i igrači jer su igrali protiv mene ili sa mnom. Znali su me svi. Ja sam jedini stranac koji je dobio pasoš da igra za Austriju, svi ostali su tu rođeni i odrasli. Ja sam skroz drugačiji. neki izuzetak, ali su me jako lijepo prihvatili.”
Tu sam da zamijenim Bilika i popričam sa Karabatićem
Na svom prvom turniru za Austriju, Evropskom prvenstvu 2024. godine bio je dio tima koji je šokirao Hrvate, Špance… Mogla je ova selekcija da uzme i medalju vrlo lako!
"Izgubili smo od Islanda i Francuske, a protiv Francuza smo vodili na poluvremenu. Na kraju nismo ušli u polufinale, a da smo dobili Njemačku gdje smo vodili posljednjih deset minuta prošli bismo dalje. Tu je sve Austrija iznenadila, naš kvalitet je došao do izražaja. Taj ekipni kvalitet je morao kad-tad da se pokaže. Možda ljudi misle da Austrija nije neka rukometna nacija, ali kada pogledate spisak tu je devet igrača koji igraju u Njemačkoj. Jednog koji igra Ligu šampiona u Segedu, to su sve kvalitetni rukometaši. Iz austrijske lige je tu dva-tri igrača, svi su u Njemačkoj.
Njima je san da igraju u Bundesligi i sve ih je više. Austrija uopšte nije loša, po mom mišljenju su ljudi uvijek potcjenjivali Austriju. Kao ranije i Holandiju, Portugal i tako neke države. Danas svi igraju rukomet", ističe Beloš koji je u posljednji čas stigao da se priključi timu o kome će se u Austriji pričati decenijama.
"To Evropsko prvenstvo nam je bilo najveći uspjeh, na kraju smo bili osmi. Mogli smo, ali nismo imali malo sreće da dođemo do polufinala. Nisam puno igrao jer sam upao na spisak, nisam prošao ni kvalifikacije sa njima. Pasoš sam dobio krajem novembra, kad je već spisak trebalo da se preda. Tek tada sam upao u sistem i bio sam tu da zamijenim Bilika. On je i sada naš najbolji igrač, ja sam i sada tu kad njemu treba malo odmora. To je sve jasno, svako zna koja je njegova uloga i ja nemam nikakav problem sa tim."
Usred Njemačke je namučio Nijemce, koji su ga na ovom Euru ipak pobijedili. Što se tiče igrača, to je glupo i pitati. Zna se ko je najveći ikada.
"Najveći utisak na mene je ostavila utakmica protiv Njemačke gdje smo igrali pred punom Lankses arenom. Nije mogla igla da padne. Kada je bila njihova himna, kada svi ustanu i pjevaju to mi je bilo nešto novo. Dolazim iz Austrije gdje je najveća hala 3.000 ljudi. Rekao sam da je ovo vrhunac karijere koji bih poželio svakome da doživi. Da se pred takvom atmosferom nađe na terenu. Igrao, ne igrao, ali da to doživi.
Od igrača je najveći utisak na mene ostavio Karabatić. Bili smo u istom hotelu i poslije smo igrali jedan protiv drugog. Francuska i svi oni su van terena ostavili sjajan utisak. Na terenu se takođe vidjelo da odskaču od svih. Čak smo i pričali, baš smo se sreli. Da li je to bilo poslije naše utakmice, u liftu smo se sreli i čak smo se i slikali. Ja sam naravno tražio da se slikamo. Razmijenili smo koju riječ, ništa previše."
Kad dominiraš protiv Francuza, znaš da vrijediš
Godinu dana nakon početka reprezentativne karijere u dresu Austrije, otvorilo se našem sagovorniku. Ubjedljivo najbolji austrijski rukometaš Mikola Bilik se povrijedio, a Nemanja je na otvaranju protiv Kuvajta dao prvi gol Austrijanaca na prvenstvu svijeta.
"Znalo se da je Bilik povrijeđen i bilo je pitanje da li će biti spreman za drugi deo ako prođemo. Imali smo pripreme gdje je Aleš probao više opcija i ja sam se tu pokazao u utakmicama sa Poljskom, Tunisom i Japanom. Poslije tog turnira mi je rekao da počinjem i da budem spreman u glavi. Da se ne brinem, bojim, sekiram i da radim samo ono što radim već dugo. Mislim da je tu Alešovo povjerenje uticalo na to da počinjem i dao mi je dodatno samopouzdanje. Kada je došlo prvenstvo sam igrao i iz utakmice u utakmicu je bilo sve bolje i bolje.
Počinjao sam svaku utakmicu. Nekako sam se osjećao da sam se uklopio u ekipu, da me je tim stvarno prihvatio i da sam opravdao pojavljivanje u reprezentaciji. Za igrača je jako bitno da se dokaže timu. Svi se mi vidimo na treningu, ali utakmica je nešto drugo. Kako je prošla prva i druga utakmica bilo mi je sve lakše. Na tom prvenstvu malo nismo imali sreće. Dvije utakmice smo igrali neriješeno, primili smo golove u posljednjim sekundama. Sa Makedonijom sa pola terena, sa Holandijom uz zvuk sirene. Inače bi završili blizu prvih deset. Izgubili smo samo od Mađarske i Francuske", ističe on.
Na Svjetskom prvenstvu gdje je bio jedan od najboljih strijelaca svog tima i na kome je recimo Francuskoj dao pet golova dokazao je svima, pa i sebi da je igrač za najveću scenu.
"Naravno da je to uticalo na moje samopouzdanje. Malo mi je otvorilo vidike i dalo samopouzdanje da mogu da igram sa svakim. Da ne moram više da se mislim hej kako bi i šta bi bilo kada bih ušao i odigrao. Tu sam sebi dokazao svoj kvalitet prije svega, ali i drugima da ipak imam neki kvalitet”, dodao je za MONDO Nemanja Beloš.
A šta on trenutno donosi toj Austriji?
"Donosim iskustvo, mirnoću i određeni kvalitet koji nadopunjuje onaj koji ima reprezentacija Austrije. Sigurno da ja nisam najbolji igrač. Ja to znam, ali uradim ono što im treba u ulozi koja mi je namijenjena. U meni vide neke ispravne odluke, timsku igru. Za nas je najbitniji tim i rezultat, nije bitno ko će dati koliko golova i ko će biti najbolji igrač. Takva je atmosfera u ekipi. Sa tim momcima sam stvarno u dobrim odnosima, drugarskim. Neće vidjeti mene ljudi u toj reprezentaciji kako napadam i borim se za neku svoju statistiku nego će vidjeti kako igram za tim i kako pomažem na svaki način da dođemo do pobjede.”
“Rekao mi je kum da pamti moje šuteve”
Nije Nemanja jedini Srbin u timu Austrije, tu je kao trener golmana i nekada trofejni čuvar mreže Crvene zvezde Nikola Marinović. "Mi se tu šalimo, svake godine zajedno dočekamo Božić i Badnje veče, nazdravimo.”
Pred prvenstvo je naravno pričao sa kumom…
"Naravno, čujemo se bar jednom nedjeljno kum i ja. Pričamo o svemu, ne samo o rukometu. Rekao mi je da se spremim i da i dalje pamti sve moje šuteve, još otkad smo bili klinci. Ja sam mu rekao da ću sve promijeniti i da neće ništa odbraniti! Tako se mi malo šalimo. Ali više pričamo o drugim stvarima, o rukometu pomalo. U našim godinama je svima već malo i dosta sporta”, iskren je bio Beloš.
Morali smo i da ga pitamo kakav je Tobi Vagner. Sa 190 i 130 kilograma, nevjerovatna je pojava na terenu.
"Tobi Vagner? On vam je pričalica velika, mnogo se šali, priča, dobričina. Ogroman je, jak je, po mom mišljenju jedan od boljih. Svako prvenstvo i svaku utakmicu dobro odigra. Kad mu se hoće ne može ga zaustaviti niko. Sve u svemu dobar pivot i dobar lik", govori nam o živopisnom pivotu Austrije.
Nemanja Beloš - upozorenje za Srbiju
"Kako da vam kažem svima bih preporučio da probaju da odu iz Srbije i da igraju preko, ali da probaju da budu na radaru. Ja sam uvijek mislio da je Austrija na nekom radaru i vidiku, ali se na kraju ispostavilo da ipak nije bila što se tiče naše reprezentacije.
Ne znam šta oni traže, ali u današnje vrijeme dolazi dosta igrača iz drugih zemalja i sada je teško doći do njemačke ili francuske lige. Ne bih rekao da Srbija ima taj luksuz da može da se odriče igrača koji nisu u najboljim ligama. Trebalo bi da obraćaju pažnju na igrače koji su bili u mlađim kategorijama i da isprate gdje su oni sad, kako se razvijaju.
Svako želi da ode iz Srbije da bi zaradio neki dinar i da proba da se probije, ali imam osjećaj da ako odeš u neku slabiju ligu da te oni više ne gledaju. Da te izgube skroz sa vidika i to je to. A vidite koliko sada ima igrača u Njemačkoj ili Ligi šampiona. Izgleda da im je postalo samo to bitno, a takvih je sve manje. Ne znam šta da kažem. Ima tu jako dobrih igrača, moje generacije i mlađih, ali teško je otići direktno negdje gdje je toliko atraktivno. Srbija bi trebalo da prepozna kvalitet mladih i da im kroz reprezentaciju olakša da odu u bolju ligu i da naprave sebi neki bolji put", govori Nemanja Beloš i završava svoju priču za MONDO.
Jedino smo ga na kraju pitali - šta želi za Novu godinu?
"Da ostanem zdrav poslije ovog Evropskog i volio bih da prođemo grupu. Da mi utakmica sa Srbijom ostane u lijepom sećanju, pa kako god da se završi. I da i dalje trčim za djecom", rekao je sjajni Nemanja Beloš.
Ima li Srbija luksuz da izgubi jednog Nemanju Beloša? Odgovor na to svi znamo. Izgleda da ga nisu znali samo oni koji su o tim stvarima odlučivali. Valjda ćemo iz ovog primjera nešto naučiti.
(MONDO, Nikola Lalović)