Monografija o legendi jugoslovenskog i svjetskog rukometa Abasu Arslanagiću Aki promovisana u Banjaluci.
Rukometni klub Borac obilježava 50 godina od osvajanja titule prvaka Evrope i 35 godina od osvajanja IHF Kupa, a u okviru proslave jubileja promovisana je i knjiga o legendi crveno-plavih Abasu Arslanagiću Aki.
Milica i Fadil Pelesić predstavili su monografiju "Abas Arslanagić - tehnikom i brzinom bio je daleko ispred svog vremena" na promociji održanoj u maloj vijećnici Banskog dvora u Banjaluci.
Milica Pelesić pročitala je nekoliko kratkih odlomaka i podsjetila na birane riječi danskih,njemačkih i francuskih medija o Arslanagiću.
"Često se pitam sta je veće - da li je veći Ako sportista ili Ako čovjek. I tu onda bude negdje neriješeno. On je dobitnik i Derventskog srca, a u knjizi o njemu ilustruje dio gdje se kaže da kada carinici vide njegov pasoš kaže slobodan prolaz", rekao je Fadil Pelesić i dodao:
"Medalje ostaju u vitrinama, ali svi vi u srcima nosite uspjehe koje je Borac ostvario. Nadam se da će i novi Borac da povrati imidž i da se vrati na stare staze slave".
Sam Arslanagić tokom promocije istakao je da knjigu ne treba izdvajati iz konteksta onog vremena.
"Ova knjiga je o rukometu prije 50 godina, kada je Banjaluka bila centar rukometnog svijeta, a Borac najbolja ekipa na svijetu, kao i reprezentacija. Ta generacija je obilježila jedan period, zlatni period jugoslovenskog rukometa", rekao je legendarni rukometaš, a onda se osvrnuo na fotografiju koja krasi naslovnu stranu knjige. Ova slika je stara 52 godine, ali smatram da je ovaj stil i dalje aktuelan, a ovako i dalje brane pravi golmani koji imaju dobru i racionalnu tehniku. Ovom gehnikom brani Omeje, Volf...".
U banjalučki Borac je stigao iz Dervente, a oba grada nosi u srcu.
"Znate da sam iz Dervente ali ne znači da Banjaluku ne volim kao Derventu. I jedni i drugi me zovu Ako. Ko me tako zove, znam da tu pripadam, a kada me neko oslovi sa Abase tu znam da postoji distanca", rekao je popularni Ako. Na kraju se prisjetio svoje kako je istakao, najbolje utakmice u životu.
"To je najbolja moja utakmica, protiv Danske u Grenoblu, prethodna utakmica protiv Mađarske je možda spasila jugoslovenski rukomet. Vjerujem da smo tu utakmicu izgubili da bi Vlado Štencl otišao. Ipak smo pobijedili, a onda Dance 17 razlike, ja sam primio osam golova i izašao deset minuta prije kraja. To je na kraju udarilo temelj za Minhen 1972", rekao je Arslanagić.
(MONDO)