Nikola Grbić i članovi zlatnog olimpijskog tima SR Jugoslavije iz 2000. godine nikada svoj najveći uspjeh nisu proslavili. U Sidneju su glasali na izborima, a kada su sletjeli u Beogradu se već dešavala revolucija.
Nikola Grbić je postao evropski prvak i tako Poljskoj donio deset medalja u isto toliko takmičenja na njenoj klupi. Proglašen je za najboljeg trenera turnira, a tako je samo nastavio nevjerovatan niz medalja sa velikih takmičenja.
Sve je počelo 1995. godine kada je u Grčkoj uzeo bronzu na Evropskom prvenstvu, a od tada je pod zastavom SR Jugoslavije osvojio 14 medalja, a pod zastavom Srbije još četiri medalje sa velikih takmičenja. Ipak, onu najveću, onu najčekaniju i najbitniju nije proslavio.
"Nažalost, to je najveći neproslavljeni uspjeh ikada, tako je. Poslije 25 godina po prvi put smo uspjeli svi da budemo tu. Ovo je bio prvi put da možemo da se predstavimo u jednoj lijepoj atmosferi. Da nas ljudi pozdrave, vide i da dobijemo još jedan, ja mislim zasluženi, aplauz na otvorenoj sceni", rekao je u intervjuu za MONDO Igor Vušurović, srednji bloker tima koji je 2000. u Sidneju osvojio olimpijsko zlato!
Tek na proslavi 100 godina odbojke u Srbiji ponovo se skupila ta generacija i tada su svi predvođeni Nikolom Grbićem dobili priznanje za uspjehe koje su nam godinama donosili.
"Nama je Milo rekao da ne idemo da glasamo"
Bio je 1. oktobar 2000. godine kada su jugoslovenski odbojkaši savladali Rusiju 3:0 (25:22, 25:22, 25:20) u finalu, a Zoran Gajić se popeo na tron zajedno sa Vladimirom Batezom, Slobodanom Kovačem, Slobodanom Boškanom, Đulom Mešterom, Vasom Mijićem, braćom Grbić, Andrijom Gerićem, Goranom Vujevićem, Ivanom Miljkovićem, Veljkom Petkovićem i Igorem Vušurovićem.
Dok je turnir u Australiji još trajao, na Vušurovićev rođendan 24. septembra održani su izbori. I olimpijci su imali pravo glasa, mada ga nisu svi iskoristili.
"Bili su organizovani izbori, a ja nikada nisam glasao. Imao sam 26 godina, nisam izlazio na izbore nikad. Sjećam se toga jer su izbori održani na moj rođendan. Bili smo u selu u toj kući u kojoj smo živjeli i vikali su nam: 'Hajde da idemo!' Tadašnji predsjednik je bio omiljen u ovim našim krugovima. Meni i Goranu Vujeviću je bilo muka da idemo, da se vozimo sad i da se vraćamo, ja ne znam jesam li bio upisan u birački spisak, a ne šta drugo. Onda smo kroz šalu rekli: 'Nama je Milo rekao da ne idemo da glasamo!' Kakvo glasanje, da idem bilo gdje..."
"Mi u Beogradu, tamo vanredno stanje"
Prije nego što su krenuli na finale 1. oktobra znali su da se nešto "kuva" u Beogradu i da od slavlja neće biti ništa. I dočeka nije bilo, čak ni na aerodromu nije bilo dočeka.
"Ali jeste, poremetilo je to. Kad smo se vratili već je bila trka, frka. Sve je bilo blokirano u Beogradu na aerodromu, čak su bile neke restrikcije da narod nije mogao da nas pozdravi na aerodromu. To je bilo baš jedno vanredno stanje.Mi smo maltene ubacili stvari ujutru na dan finala u neki kamion i na aerodromu su nas stvari čekale. Samo smo uzeli presvlaku koja je bila za službenu ceremoniju primanja medalja. Kada se to završilo odmah smo krenuli na aerodrom u avion. Ne sjećam se kad smo došli, ali sjećam se da je bilo vrlo tenzično u tom periodu u Beogradu. Blokirani putevi... To je tačno taj period pred promjene. Bila je vanredna i haotična situacija u zemlji. Ja se sjećam da nisam išao ni u grad nego sam odmah produžio za Podgoricu. Tad mi je supruga bila trudna i poslije deset dana sam postao otac prvi put. Sve je to i za mene bilo emotivno i lijepo što se dešavalo tih dana", prisjetio se emotivni Vušurović.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!