Kentin Mae za MONDO: Znam mnogo psovki na srpskom

Utakmicama u Beču i Malmeu počela je druga faza Evropskog prvenstva koje se održava u Austriji, Švedskoj i Norveškoj, a prvi put u istoriji tamo nema selekcije Francuske.

"Trikolori" su porazima od Portugala i Norveške završili takmičenje, pa je pobjeda u posljednjem kolu Grupe D protiv BiH bila slaba utjeha za šestostruke svjetske, trostruke evropske i dvostruke olimpijske šampione.

Veliki doprinos osvajanju posljednja dva svjetska zlata i bronze, bronzane olimpijske medalje iz Rija i i bronze sa prošlog Evropskog prvenstva dao je srednji bek Vesprema Kentin Mae, ali za razliku od prethodnih godina nije ovog  januara mogao da zaduži dres sa nacionalnim grbom.

Zbog operacije koljena Mae je propustio Evropsko prvenstvo u Austriji, Švedskoj i Norveškoj, pa je na TV-u gledao debakl "trikolora“ koji nisu mrdnuli iz Trondhajma, iako su ih mnogi vidjeli u finalu u Štokholmu 26. januara.

I naravno, bio je to šok za njega, kao i za većinu ljubitelja rukometa.

"Da mi je neko rekao pred početak prvenstva da će Francuska i Danska odmah ispasti odgovorio bih mu 'jesi ti lud'?! Naravno da ovo nije normalno. Ali vidimo da su ostali timovi mnogo radili, mnogo napredovali i moraš da budeš na vrhunskom nivou da bi osvojio prvenstvo“, rekao je Mae na početku intervjua za MONDO.

"Tužni smo zbog eliminacije i razočarani našom igrom i kako smo predstavljali našu zemlju. Nisam bio dio ekipe, ali gledao sam sve preko TV. Trebali smo da se borimo za direktan plasman na Olimpijske igre, a sada moramo da igramo kvalifikacioni turnir u aprilu i biće vrlo teško. Moramo da analiziramo sve velike greške, sve ovo što smo radili i da se fokusiramo na taj veliki cilj, a to je plasman na Olimpijske igre“, dodao je Mae.

Dugo su Francuzi bili suvereni vladari svjetskog rukometa, a nakon osvojenog Svjetskog prvenstva u Kataru 2015. postali su prva i jedina reprezentacija koja je objedinila sve tri najvažnije titule.

Eliminacija na startu Evropskog prvenstva zbog tog svega teško je pala ljubiteljima rukometa u ovoj zemlji, a francuski mediji osuli su paljbu po nacionalnom timu.

Na udaru su posebno bili selektor Didije Dinar i najiskusniji članovi reprezentacije, poput Nikole Karabatića, Mikaela Gigua, Lika Abaloa i Sedrika Soraindoa, a čuveni "L'Ekip" napisao je "Gotovo je" i zaključio da je ovo kraj trofejne generacije.

Mae se, međutim, ne slaže s tim i ističe da su veterani u ovim teškim trenucima najpotrebniji reprezentaciji.

"Ne, ovo nije kraj te generacije. Nekad ljudi pomisle koliko će oni još da igraju, koliko će biti dobri i koliko još će oni biti lideri našeg tima, ali mislim da definitivno nije kraj. Oni još uvijek imaju želju da se dokazuju i mislim da je to razlog zašto su još uvijek tu. Još uvijek daju mnogo ekipi, navijačima i upravo zato nisu još prestali da igraju. Oni su i dalje u odličnoj formi, to se vidi i u njihovim klubovima i reprezentaciji, oni su pokretačka snaga reprezentacije i mentori u isto vrijeme mladim igračima. To mnogo pomaže mladim igračima i mislim da ćemo ih u kvalifikacijama za Olimpijske igre u aprilu trebati više nego ikada“, istakao je Mae.

Upravo on bio je jedan od najmlađih kada se 2010. priključio reprezentaciji sa 19 godina. Dugo je Francuska čekala tako mladog debitanta, još od Nikole Karabatića, koji je debitovao kao 18-godišnjak.

Mae priznaje da u početku nije bilo lako, ali da su mu najviše pomogli ti stariji igrači.

"Trebalo je neko vrijeme da se otvore, da počne svakodnevna komunikacija, da krenemo da razgovaramo. Na početku moraš da dokažeš da želiš da budeš dio ekipe i ne samo to, već da želiš da budeš VAŽAN dio ekipe. A onda, kada odigraš nekoliko dobrih mečeva tim i igrači počnu da ti priznaju zasluge, da te poštuju.  Ja lično, prvo sam se sprijateljio sa Žeromom Žilom, dok se ekipa spremala za London. Poslije toga došao je i Narsis, dao mi je neke odlične savjete, a na kraju sam najviše razgovarao sa Nikom (Nikolom Karabatićem, op.a.). Pričali smo o igri, rješenjima u napadu, on mi je bio uzor, i dalje je, i uvijek će to biti“, rekao je Kentin Mae.

A činjenica je da on nije ni morao da izađe iz kuće da bi našao uzora u rukometu.

Kentinov otac Paskal Mae bio je dugogodišnji reprezentativac Francuske i član generacije koja je donijela "galskim pijetlovima" prvu medalju sa velikih takmičenja, osvojivši srebro na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barseloni.

Nakon toga tata Mae osvojio je srebro na Svjetskom prvenstvu 1993, u Švedskoj da bi dvije godine kasnije stigao do svjetske titule u Islandu, kada su Francuzi počeli "žetvu" zlata na svjetskim prvenstvima.

Da "iver ne pada daleko od klade" potvrdio je Kentin dvije decenije kasnije okačivši zlato na grudi 2015. godine u Kataru, a potom i 2017. u Francuskoj i tako nadmašio oca sa kojim ga ponekad upoređuju.

"Taj video je pun emocija za mene. To je napravio moj sponzor, zahvaljujući tim nekim starim snimcima. Oni su to našli i napravili kako moj otac i ja šutiramo sedmerac i to je bilo sjajno, meni je izuzetno značilo. Istina je, osvojio sam nešto više medalja od njega, ali to nije ni bitno, najvažnije je da je on ponosan na mene, na ono što sam uradio i živi svoj san kroz mene“.

Upravo zbog oca Kentin je prošao put kojim gotovo niko od francuskih rukometaša nije. Naime, on nikada nije igrao u Francuskoj, iako je rođen u Parizu.

Kentin je kao šestogodišnjak počeo da trenira rukomet u Monaku, ali vrlo brzo, nakon tri godine, porodica je ponovo preselila, ovaj put u Njemačku.  

Njegov otac završio je igračku i počeo trenersku karijeru u Bajeru iz Dormagena i tu je mlađi Mae nastavio da trenira.

Svoju karijeru zvanično je počeo u Rajnlandu, potom je igrao za Gumersbah, Hamburg i konačno za Flensburg  s kojim će 2018. osvojiti Bundesligu.

Uprkos tome što je proveo većinu karijere u Njemačkoj, Mae nije klasični izdanak njemačke škole rukometa.

Razlog možda leži u činjenici da su ga trenirali Sead Hasanefendić, Emir Kurtagić, Martin Švalb, Kristijan Godin, Ljubomir Vranješ i David Davis.

Od svakog je upijao ono najbolje...

"Mislim da je na mene kao mladog igrača veliki uticaj imao Sead, pomogao mi je da izgradim ime  u Evropi i u Bundesligi. Nažalost, trenirao me samo četiri mjeseca, ali za ta četiri mjeseca sam mnogo naučio“, otkrio nam je Mae.

On je potom istakao još jednog trenera bez kojeg njegova karijera ne bi bila ista.

"Trener koji je je za mene bio najznačanjiji je naravno Ljubo (Ljubomir Vranješ op.a.). On me doveo u Flensburg i naučio kako da postanem profesionalac u pravom smislu riječi. To je bio veliki korak za mene".

"Na kraju, David Davis radi odličan posao sada u Vespremu, stil igre koji pokušava da nametne mi potpuno odgovara i zaista uživam i srećan sam što imam trenera Španca. Nadao sam da ću imati španskog trenera jednog dana i to se ostvarilo“, dodao je on.

Različiti treneri i različiti stilovi igre doprinijeli su da Mae razvije sposobnost da se lako prilagođava, da igra na nekoliko pozicija i ima rješenje za svaku situaciju. 

Zbog toga je dobio i zanimljiv nadimak – "švajcarski nož".

"Taj nadimak dao mi je Klod Onesta. Dobio sam priliku da igram Evropsko prvenstvo, Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre, znao sam da je to dijelom upravo zbog toga što sam kao 'švajcarski nož'. Sada igram srednjeg i želim da ostanem na toj poziciji, to volim da igram i tu mogu da pokažem najviše“.

U Vesprem je stigao 2018. iako se tada mnogo pisalo da bi iz Flensburga trebao u Pari sen žermen. Na kraju ipak nije otišao u rodni grad, a po svemu sudeći bila je to dobra odluka. Dres "svetaca“ već su nosili Nikola Karabatić, Mikel Hansen i Sander Sagosen i vjerovatno bi njegova uloga u timu bila daleko manja od one koju ima u Vespremu.

Mae u razgovoru za MONDO ističe da ne žali što je umjesto u "gradu svjetlosti" otišao u Vesprem, gradić od oko 60.000 stanovnika u blizini jezera Balaton.

"U to vrijeme kada sam dolazio u Vesprem nisam trebao mnogo da razmišljam. Imao sam veliku želju da dođem u Vesprem. Imao sam ponude drugih klubova, jedna od njih bila je i od Pari sen žermena, ali sve to je predugo trajalo, a Vesprem me stvarno želio i ja sam bio sto posto za, tako da je to bilo to. Ja sam jako zadovoljan i ponosan na svoje odluke i ne bih ništa mijenjao. Ako pogledam unazad i šta sam radio, jako sam srećan odlukama koje sam donio, i privatnim i profesionalnim. Na kraju, sada sam u jednom od najvećih klubova u Evropi, a put do njega nije bio lak. Drago mi je što sam ovdje i srećan sam u Vespremu“, istakao je on.

U mađarskoj ekipi odlično se uklopio, a tamo je naučio i malo srpskog, ili nazovimo ga "našeg", s obzirom da su tu osim srpskih rukometaša Vladimira Cupare, Petre Nenadića i Arpada Šterbika kapiten BIH Mirsad Terzić, Makedonac Dejan Manaskov, Slovenci Dragan Gajić, Gašper Marguč, Borut Mačkovšek, Hrvat Manuel Štrlek,  Crnogorac Vuko Borozan, fizioterapeut Nemanja Vučić...

"Znam mnogo psovki, ali ne želite da ih čujete (smijeh). Imamo 11 igrača koji pričaju srpski, odnosno hrvatski i bošnjački, ili kako ja to kažem balkanski. Non-stop se priča u svlačionici i ne možeš da ga ne slušaš i naučiš neke riječi.  Ali prvi koji me naučio neke riječi na srpskom bio je Petar Đorđić, dvije godine on je bio moj cimer u Flensburgu i sjajno smo se provodili“,  rekao je Mae.

A onda je otkrio koje su prve riječi koje je naučio.

"DAJ MI LOPTU“, rekao nam je na čistom srpskom.

"Balkanska kolonija" u Vespremu i ove godine ima najviše ambicije. Osim domaćih trofeja, cilj je novi napad na onaj u Ligi šampiona.

Mae će morati malo da pričeka dok se ne oporavi od operacije koljena, a onda će se priključiti saigračima.

"Svaki dan se vidi napredak, osjećam se mnogo bolje i oporavljam se prema planu. Mnogo vježbam i sve ide u dobrom pravcu. Vesprem ima velke planove, sve je u našim rukama, imamo odličnu ekipu i mnogo posla da uradimo. Nadam se da ću krajem sezone pomoći timu koliko budem mogao. Osvajanje Lige šampiona je taj neki veliki cilj, jer dosad nismo uspjevali to da ostvarimo, klub je dolazio do četvrtfinala i polufinala. Naravno da trebamo da imamo velike snove i da radimo na tome da se ostvare, ali treba biti realan i ne razmišljati odmah o onome što je na kraju, već o onome što je tu pred nama, a to je svaka sljedeća utakmica", rekao je Mae.

Dok se on oporavlja, većina njegovih saigrača nastupala je na Evropskom prvenstvu, a zanimljivo je njegovo viđenje nastupa selekcija Srbije i BIH, za koje su nastupali Cupara i Terzić.

Uprkos porazima i igri koja je razočarala većinu ljubitelja rukometa u Srbiji, Mae prilično pozitivno govori o "orlovima".

"Iznenadila me Srbija, u stvari. Vodili su dugo protiv Hrvatske i bio sam uvjeren da mogu da ih pobijede. Na kraju je možda nedostajalo malo iskustva, ali ako nastave da rade mogli bi imati zanimljivu reprezentaciju u narednom periodu", smatra Mae.

Ništa manje pohvalno nije govorio ni o "zmajevima", koji su bili u "grupi smrti" sa Francuskom, Portugalom i Norveškom.

"To je bila jedna od najtežih grupa. Bosna je imala težak posao, ali mogu da budu ponosni na svoj nastup i na igru koju su prikazali. U svakoj utakmici su se borili do kraja. Naravno ta posljednja utakmica više nije ni važna, tu nema više ni ambicija...“, ocijenio je Mae i osvrnuo se na još jednog učesnika Grupe D.

"Portugal, u stvari, nije toliko iznenađenje jer svi su znali da imaju kvalitet, ali možda je malo iznenađujuće da ih gledamo u drugom krugu.  To je velika stvar za portugalski rukomet.  Ni Slovenija nije iznenađenje, a lijepo ih je vidjeti u drugom krugu. Srećan sam što Slovenija dobro igra, pobjeđuje, drago mi je zbog Ljube. Kao igrač Vesprema moram da pomenem Mađarsku. Ona je najveće iznenađenje ovog turnira“, zaključio je Mae na kraju razgovora za MONDO i dodao da su  Norveška i Španija favoriti za osvajanje evropske titule.