Najmlađi trener u istoriji banjalučkog Borca u 90 godina dugoj istoriji Vule Trivunović u intervjuu za MONDO govorio bez ikakvih "rukavica", pošteno i iskreno do kraja, kakav je bio i kao fudbaler.
Odlaskom Vlade Jagodića u tuzlansku Slobodu, Vule Trivunović je dobio priliku da jesenju polusezonu privede kraju na klupi banjalučkog kluba.
A kako ju je proveo najbolje ilustruje statistika - na šest prvenstvenih utakmica u Prvoj ligi Republike Srpske crveno-plavi su zabilježili pet pobjeda i remi uz fantastičnu gol-razliku 17:0 i "plus šest" bodova u odnosu na drugoplasirani Rudar Prijedor.
Dinamičan kakav je bio i kao defanzivac, 48 sati nakon što je Borac osvojio jesenju titulu se zahvalio osmorici igrača i saopštio da je spremio imena potencijalnih pojačanja (Petar Kunić, Bojan Puzigaća, Miloš Čudić, Bojan Burazor, Miljan Govedarica i Miloš Đorđević) za koje se nada da će u proljeće pomoći klubu da se vrati u Premijer ligu Bosne i Hercegovine, gdje realno, po svemu i pripada.
"Svi pomenuti fudbaleri su zainteresovani da dođu u Borac, ali naravno to sada zavisi od razriješenja statusa u njihovim klubovima. S Puzigaćom, koji je slobodan igrač, sam takođe razgovarao, ali normalno, u godinama je kad mu je primaran odlazak u inostranstvo. Ukoliko ne dobije angažman, priznao je da želi da dođe na Gradski stadion. Zato smo mu dali još vremena. Takođe, moja želja je da se produži ugovor sa Nenadom Kisom i Milošem Dujkovićem".
Ovi transferi i dalji planovi crveno-plavih umnogome zavise od najavljene Skupštine Borca koja je zakazana za 10. decembar, kad bi trebalo biti imenovano novo rukovodstvo poslije odlaska predsjednika Dejana Kusturića.
"Ja bih volio da Brane Kovačević dođe na čelo kluba jer je uspješan u svom poslu i jako voli Borac. Vjerujem da je čovjek na pravom mjestu i može da pomogne klubu. Mlad je i poznaje fudbal i želi da ostavi trag u Borcu", bez uvijanja je Trivunović dao podršku, kako je naglasio, najozbiljnijem kandidatu za čelnika banjalučkog kluba.
A takav je bio od prvog dana dolaska u svlačionicu Borca, u kojoj je pod vođstvom bivšeg trenera Jagodića, atmosfera bila sve samo ne "ružičasta". Tako su barem tvrdili brojni fudbaleri crveno-plavih.
"Kako sam popravio atmosferu i međuljudske odnose? Pa samo ljudskim i poštenim pristupom. Do nedavno sam bio igrač i kao kapiten se kod nadležnih borio za svakog fudbalera. Rekao sam momcima da se 'niko nije obogatio u Borcu ali da noseći dres banjalučkog kluba imaju priliku da skrenu pažnju na sebe'. Pošteno sam se odnosio prema njima i to su igrači prihvatili, uz naravno kvalitetan i maksimalan trening. Iskren i pošten sam bio i prema onima koje sam otpustio. Dok sam ja na klupi, kafana više neće voditi Borac niti će u Borcu igrati 'nečiji sinovi'. Tako sam zaslužio njihovo poštovanje".
Prema njegovim riječima, izuzetno poštuje brojne starije kolege, ali je priznao da nikad nije imao posebnih uzora.
"Bogu hvala jer radim posao koji volim, nemam pretjeranog uzora niti sam ga imao kao igrač. Sam se borim i krčim put pa dokle stignem", rekao je Vule i pomenuo trenere s kojima je sarađivao u igračkoj karijeri.
"Slavoljub Muslin je elegantan u svakom pogledu i gotovo sam siguran da će odvesti Srbiju na Mundijal u Rusiju. Takođe i Miodrag 'Grof' Božović je odličan. U Bosni i Hercegovini mi se sviđa rad mnogih šefova struke, recimo Vinko Marinović, Husref Musemić, Vlado Jagodić, Slaven Musa, Mehmed Janjoš i o njima zaista imam visoko mišljenje. Na nekom svjetskom nivou, Pep Gvardiola je sjajan, kao i treneri izrasli iz holandske škole fudbala. Trudim se upravo da pratim njihovo učenje".
Kao nekadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine, koji je uz Vladana Grujića među prvima iz Republike Srpske obukao dres državnog tima, pozdravio je ideju Borca da "zmajići" po prvi put gostuju u Banjaluci.
"Zajedno sa Grujom sam igrao za mladu selekciju BiH, tako da podržavam njen dolazak u Banjaluku. Vjerujem da ćemo napokon da gledamo utakmicu jedne kvalitetne reprezentacije na Gradskom stadionu. Osim toga, mnogo igrača iz Banjaluke nastupa za BiH i bilo bi lijepo da ih podržimo. U moje vrijeme sam u reprezentaciji fenomenalno dočekan. Nikad nisam čuo nijednu ružnu riječ. Bili smo sastavljeni od sva tri naroda i solidno smo se predstavili na većoj sceni. Tukli smo Njemačku (5:1), Norvežane, Dance, Rumune i malo nam je nedostajalo da izborimo plasman na Evropsko prvenstvo. Iz tog perioda nosim samo lijepa iskustva".
U klupskoj karijeri je nastupao u brojim evropskim državama, ali je izdvojio Rusiju kao najbolju destinaciju u kojoj je imao priliku da nastupi.
"Ruska Premijer liga je najzahtjevnija i najbolja u kojoj sam igrao, bez sumnje. To su veliki klubovi sa ogromnim budžetima i sjajnim igračima, a i bila je i svakako najplaćenija. Tri godine sam igrao za Himki i za Rusiju me vežu najljepše uspomene".