Napad Trampa na Iran prijeti da jače pogodi evropske i azijske ekonomije nego SAD, jer su zavisne od uvoza energije, dok američki energetski sektor djelimično ublažava posljedice.
Napad Donalda Trampa na Iran zadaće veći udarac evropskim i azijskim ekonomijama nego samim Sjedinjenim Državama, koje će biti delimično zaštićene od posledica zahvaljujući svom velikom domaćem energetskom sektoru, rekli su analitičari za Fajnenšel tajms.
SAD su neto izvoznik prirodnog gasa od 2017. godine i nafte od 2020. godine, pokazuju zvanični podaci, što znači da njihov energetski sektor ima koristi od skoka cijena, iako će prosečno američko domaćinstvo biti teško pogođeno rastućim cijenama benzina.
Nasuprot tome, evropske i azijske ekonomije koje se oslanjaju na uvoz energije suočavaju se sa mnogo većim skokom inflacije, dijelom zato što su cijene prirodnog gasa na tim tržištima nestabilnije nego u SAD i već su porasle, ključnog goriva na njihovim domaćim energetskim tržištima.
"SAD su zaštićene, ali nisu imune na štetu", rekao je Džejms Najtli iz ING banke. To je zato što SAD neće trpeti poremećaje u isporuci ključnih sirovina kakve se viđaju drugde, rekao je on.
"Svima će biti gore jer je suština ovoga da ste poskupjeli ključni faktor proizvodnje, ali će to imati neujednačen uticaj na različite zemlje", složio se Dejvid Ajkman, direktor tink-tenka Nacionalnog instituta za ekonomska i društvena istraživanja.
Posljedice će se osjetiti širom svijeta
Cijena sirove nafte marke "Brent" skočila je prošle nedjelje za skoro 30 odsto nakon izbijanja rata, dok su evropske cijene gasa završile nedjelju za oko dve trećine više. Rast je podstaknut strahovima od produženog prekida snabdijevanja kroz Ormuski moreuz, ključnu arteriju za transport energije, kao i gubitkom proizvodnje na drugim mestima na Bliskom istoku.
Ako potraju, više cijene će podstaći inflaciju, smanjiti kupovnu moć domaćinstava i naštetiti rastu BDP-a u ekonomijama širom svijeta. Centralne banke bi mogle biti prinuđene da duže zadrže kamatne stope na sadašnjim nivoima ili čak dodatno pooštre monetarnu politiku, dok se vlade suočavaju sa dodatnim fiskalnim teretima ako odluče da intervenišu na energetskim tržištima kako bi ublažile posljedice za birače.
Promijene cena energije služe kao "moćan mehanizam za preraspodelu prihoda među zemljama", rekao je Ćian Vang, glavni ekonomista za Azijsko-pacifički region u kompaniji Vangard.
Izvoznici nafte će zadržati veliki dio neočekivanog prihoda, ali potrošači imaju tendenciju da odmah smanje potrošnju, dok finansijska tržišta trpe udarac, što znači da će ukupna globalna potražnja oslabiti.
Težina posljedica zavisiće ne samo od toga koliko će cijene porasti, već i od trajanja tog rasta i od toga šta vlade čine kako bi pokušale da smanje teret potrošača.
Rast cijena gasa je premašio rast troškova sirove nafte. To će skupo koštati evropske ekonomije poput Italije, Njemačke i Velike Britanije, koje su u velikoj mjeri zavisne od uvoza gasa.
Analiza 15 ekonomija koju je sprovela kompanija Oksford Ekonomiks sugeriše da će skok troškova energije imati najveći uticaj na Italiju, gde bi inflacija u četvrtom kvartalu ove godine mogla porasti za više od jednog procentnog poena u poređenju sa ranijim prognozama konsultantske kuće.
Evrozona u cjelini i Velika Britanija će vidjeti projektovanu inflaciju koja će porasti za više od pola procentnog poena. Nasuprot tome, inflacija u četvrtom kvartalu u SAD će porasti za samo 0,2 procentna poena, pri čemu će Kanada biti najmanje pogođena, prema analizi.
Peking će morati da interveniše
Kina, Indija i Južna Koreja su glavni uvoznici nafte i gasa iz Persijskog zaliva, što ih takođe čini ranjivim. Kina, na primjer, uvozi 70-75 procenata svoje potrošnje sirove nafte. Veliki deo njenog uvoza sa Bliskog istoka prolazi kroz Ormuski moreuz.
Međutim, Kina može da se osloni na svoje veće rezerve nafte i pritiska na rafinerije kako bi zaustavila izvoz, a istovremeno zaštitila sopstvene zalihe. Takođe ima mogućnost da se okrene uvozu iz Rusije.
Vang je tvrdio da bi kineska vlada mogla da interveniše kako bi ograničila prenos rastućih cena sirove nafte na maloprodajnu cijenu benzina i da bi čak i malo viša inflacija mogla biti dobrodošla s obzirom na stalne "deflatorne pritiske" u zemlji.
Veliki izvoznici energije poput Norveške i Kanade videće "očigledno pozitivnije" efekte jer će iskoristiti više cijene, a istovremeno izbjeći prijetnje po proizvodnju i prihode sa kojima se suočavaju bliskoistočni dobavljači poput Katara, rekli su analitičari kompanije Kapital Ekonomiks.
Škriljasta revolucija je transformisala SAD u energetsku supersilu tokom poslednje dve decenije, čineći ih najvećim svjetskim proizvođačem nafte i gasa. To znači da će američki proizvođači ubrati plodove viših cena, posebno ako se sukob odugovlači i cijene ostanu povišene.
Američke akcije su od početka sukoba bile pod manjim pritiskom nego neka tržišta u Evropi i Aziji, što sugeriše da neki investitori računaju na manji negativan uticaj na BDP u Severnoj Americi nego u drugim velikim ekonomijama.
Visoka proizvodnja u SAD delimično štiti potrošače, posebno kada je u pitanju prirodni gas, gdje je globalno tržište donekle fragmentirano. Dok su evropske i azijske cene gasa naglo porasle prošle nedjelje, američke cijene su porasle samo neznatno.
Nedostatak rezervnih kapaciteta za utečnjavanje i izvoz tečnog prirodnog gasa (LNG) ograničiće sposobnost američkih proizvođača da izvoze gas na druga tržišta, što će pomoći da se cijene gasa u SAD drže pod kontrolom, rekao je Dejvid Oksli iz kompanije Kapital Ekonomiks, opisujući SAD kao "gasno ostrvo".
Cijene benzina u SAD-u u porastu
Ali sa naftom, gdje je tržište globalnije, američki potrošači će vjerovatno osjetiti pritisak. Vest Teksas Intermidiat, referentna cijena sirove nafte u SAD, zabijležila je prošle nedjelje najveći nedjeljni rast od početka evidencije 1983. godine.
Cijene nafte su u ponedjeljak dodatno porasle, pri čemu je Brent, međunarodna referentna nafta, skočio za 25 procenata u azijskom trgovanju na 116,17 dolara po barelu. Vest Teksas Intermidiat, američka referentna nafta, porasla je za 28 procenata na 116,29 dolara.
Goldman Saks je upozorio da će, ako kriza potraje tokom marta, cijene nafte "verovatno" premašiti vrhunce iz 2008. i 2022. godine, kada je cena nafte Brent premašila 147 dolara po barelu, a benzina 5 dolara po galonu.
Rastuće cijene predstavljaju rizik za Trampa i prijete da pogoršaju krizu pristupačnosti koja je postala njegova najveća politička slabost među biračima uoči ključnih kongresnih izbora u novembru.
Mnoge studije pokazuju da rastuće cijene benzina posebno teško pogađaju siromašnije Amerikance, jer je veća vjerovatnoća da će raditi poslove koji zahtevaju više putovanja drumom i trošiti veći deo svojih prihoda na gorivo.
Šta će centralne banke uraditi?
Udžbenici iz ekonomije sugerišu da centralni bankari mogu da "ignorišu" skokove cijena energije, pod pretpostavkom da oni izazivaju privremeni rast potrošačkih cijena, koje bi se potom smirile ako su inflaciona očekivanja domaćinstava dobro ukorijenjena. Stiskanjem kućnih budžeta, rastući troškovi energije na kraju dovode do slabije potražnje što može pomoći u obuzdavanju inflacije.
Međutim, nedavno iskustvo visokih stopa inflacije nakon pandemije Kovid-19 i potpune invazije Rusije na Ukrajinu znači da su inflaciona očekivanja domaćinstava veća u nekim zemljama. Tokom ovog perioda, radnici su zahtijevali veće plate, a kompanije su promenile svoje strategije cijena.
Zato je, rekao je Majkl Sonders iz Oksford Ekonomiksa, to "ažurirani priručnik" za centralne bankare da, u slučaju energetskog šoka, "budu spremni da se suprotstave rizicima viših inflacionih očekivanja i dugoročne inflacije oštrijom retorikom i čvršćom monetarnom politikom ili manjim popuštanjem nego što se ranije očekivalo".
Ovo se već odrazilo na tržištima novca. Investitori sada ne samo da očekuju da će Banka Engleske zadržati kamatne stope nepromijenjene u svom saopštenju od 19. marta, već sada potpuno odbacuju sva dalja smanjenja sa 3,75 odsto prije kraja godine, prenosi Klix. Prije sukoba, svop ugovori su u potpunosti uračunali dva smanjenja od po četvrt procentnog poena ove godine.
U međuvremenu, u evrozoni, investitori već počinju da uzimaju u obzir mogućnost povećanja kamatnih stopa od strane Evropske centralne banke kao odgovor na novu pretnju inflacije, iako kreatori politike insistiraju da je prerano za izvođenje zaključaka.
U SAD, predsjednik Federalnih rezervi, Džej Pauel, već je naznačio da će centralna banka vjerovatno zadržati kamatne stope na trenutnom nivou u bliskoj budućnosti, stav koji bi mogućnost inflatornog skoka vjerovatno dodatno ojačala.
Prognoze smanjenja kamatnih stopa na tržištu fjučersa su smanjene, a trgovci sada očekuju jedno do dva smanjenja ove godine umjesto dva do tri, pri čemu se prvo očekuje u septembru umjesto u julu.